Zdenka Milković iz Virovitice, krojačica s 35-godišnjim iskustvom, svoje znanje i umijeće pretočila je u nešto nesvakidašnje – minijaturne narodne nošnje. To nisu bilo kakve nošnje, već nošnje izrađene od isključivo izvornog materijala kako bi ga se spasilo od propadanja. Osim toga, Zdenkine malene nošnje najčešće se nalaze na bočicama za likere te tako čine suvenir s „dušom“ koji predstavlja određeno mjesto ili kraj.

Najčešće je to domaći, virovitički kraj, koji je ovoj čuvarici kulturne baštine najdraži. Do sada je izradila već stotinjak prekrasnih tradicionalnih nošnji raznih krajeva, a ovime se bavi gotovo dvije godine.

– Prije dvije godine, nakon što sam se razboljela i prestala raditi, kod kuće sam pokrenula svoju malu radionicu za prepravke na odjeći, ali i šivanje narodnih nošnji – kaže Zdenka, koja jednostavno nije mogla živjeti bez šivanja nakon što je 35 godina taj posao obavljala gotovo svaki dan.

NOŠNJE IZ SVIH KRAJEVA

– Kod kuće mi je bilo dosadno i nisam znala što raditi. Navikla sam na šivanje i to mi je nedostajalo. Jednostavno moram barem jednom u danu sjesti za šivaću mašinu kako bi mi dan bio potpun – priznaje Zdenka, koja je i članica Češke besede Virovitica za koju je također šivala nošnje. Tamo se i rodila ideja o minijaturnim narodnim nošnje na bočicama za likere. Češka narodna nošnja tako je postala dio kolekcije minijaturnih ruha koje su svoje mjesto našle na bočicama i postale unikatan poklon.

– Pravim nošnje svih krajeva. Sudjelujem na raznim sajmovima i u koji god grad idem, napravim za tu prigodu njegovu nošnju i to sa suknjom, pregačom, košuljom, maramom, a često dodam i košaricu, kao i glazbeni instrument, kako bi bila što originalnija – otkrila nam je Zdenka pokazujući platno od kojeg izrađuje nošnje. Star, požutjeli, izgrižen od moljaca i u propadanju, nakon njenih ruku i truda taj materijal postaje malo umjetničko djelo. Zdenka platno prokuha, izbijeli i spasi svaki iskoristivi dio.

– Svakako se borim za platno, to je najteži dio, no ja još uvijek stavljam u ormar sve ono što drugima ne treba i ne žele, skupljam svaki vrijedan komad, samo da se ne baci i ne zaboravi – kaže Zdenka te sa zahvalnošću dodaje da najviše materijala dobije od prijateljica iz Bušetine i Gradine. Nerijetko ih pronalazi i po raznim buvljacima.

– Kako bi se što duže očuvala naša tradicija, a naša djeca i unuci znali kako su im se nekada bake odijevale, materijal dodatno zaštitim impregnacijom kako bih ga očuvala od prašine i moljaca – ističe Zdenka te objašnjava da se tako i nošnje manje prljaju te su manje osjetljive. Ako je riječ o ukrasu na bočici za liker, nema straha da će se isprljati prilikom točenja tekućine u čašu.

SUVENIRI ZAVRŠILI U NJEMAČKOJ, KANADI, AUSTRALIJI

Osim nošnji, bočice ove krojačice krasi i unikatni nakit koji Zdenka također sama izrađuje.

– Uključila sam se i u Kreativnu udrugu „Unikat“ iz Virovitice te počela izrađivati i nakit kako bi moje nošnje imale svoj „kraljoš“ – kaže Zdenka koja je većinu svojih uradaka poklonila, ali i prodala. Najbolje joj je, kaže, išlo dok su njezini „suveniri“ bili u izlogu virovitičkog LAG-a, no iako više nisu tamo, bila joj je to dobra reklama koja još i danas ima svoje učinke.

– Puno mi je pomogao virovitički LAG koji je promovirao moje nošnje pa su neke otputovale čak i u Australiju, Kanadu, Njemačku – kaže, te dodaje da je zahvaljujući njima često išla i na sajmove gdje je njezin suvenir također bio prepoznat.

NAGRADA ZA NAJSUVENIR U CRIKVENICI ZBOG ORIGINALNOSTI

Zdenka Milković dobitnica je i jedne posebne nagrade koja joj je jako draga.

– Na Sajmu suvenira u Crikvenici prepoznali su moj suvenir kao nešto domaće, izvorno i originalno te sam s crikveničkom nošnjom osvojila priznanje za najsuvenir – ponosno će Zdenka. No, osim minijaturnih nošnji na bočicama u Zdenkinoj radionici mogu se pronaći i nošnje na lutkicama, nošnje u okvirima za slike, magneti, a radi i po narudžbi.

– Radila sam minijaturnu odjeću za kočijaša i snašu, za kuhara, ribiča i razne druge. Bilo je svakakvih zahtjeva, no nošnja i to ona virovitičkoga kraja mi je najdraža – kaže Zdenka, koja se sprema na sajam u Krapinu, za koji će napraviti nošnju i toga kraja.

(www.icv.hr, žđl)