IZ VIROVITIČKOG LISTA: Kako izgleda život Križničana kada skela ne vozi?

Rašina lipa, Graba i Crni jarak samo su neke od prirodnih ljepota koje svojim “rukavima” čuva rijeka Drava. Prekrasna Križnica oaza je netaknute prirode čije čari možete vidjeti jedino ako njena čuvarica to dopusti. Naime, ćudljiva i nepredvidljiva tekućica ponekad se ponaša suviše zaštitnički pa svojim visokim vodostajem ne dopušta neznancima prilaz do svoga blaga. Tada skelare prisili da jedino prijevozno sredstvo, skelu, privežu kako je svojom hirovitošću ne bi odnijela i uništila. Samo oni hrabri u toj situaciji mogu kročiti u Križnicu, jer je jedini mogući prijelaz viseći pješački most. Na vlastitu odgovornost ide se u školu i na posao.

JAPANEROM PREKO MOSTA
Budući da se veliki broj Križničana bavi poljoprivredom, Dravi ne mogu dopustiti da uništi njihov trud i rad. Primorani su uz svoj svakodnevni težački život mukotrpno uzgojen urod tačkama prevoziti preko nesigurnog mosta. Taj prizor zatekli smo prošlog tjedna kada je vodostaj Drave zbog obilnih kiša porastao i poplavio prilaze koji vode do križničke skele. Obitelj Čor je bila priseljena svoju papriku prevesti preko mosta kako ne bi propala.
– Kad skela ne vozi, imamo jako velikih problema i svu papriku pripremljenu za tržnicu moramo prepeljati preko mosta – govori nam Branka Čor pokazujući na dvije tone svježe ubrane paprike. – Sada nam je svaki dan otkup i ako je ne prevezemo u japaneru, sva će propasti – dodaje.

Senka Čor prevozi čak 70 kilograma paprike preko mosta kako bi svježa stigla na tržnicu

Obitelj Čor ima pet članova, od kojih je najmlađa petogodišnja Lea. Ove godine krenula je u Pitomaču u malu školu, a u slobodno vrijeme pomaže baki brati papriku. U društvu Arčija i Bena, svojih ljubimaca, baki krati vrijeme i dane čini ljepšima unatoč teškoćama s kojima se susreće.

Petogodišnja Lea uživa u društvu Arčija i Bena

Kada skela ne vozi, tada ni križnički skelar Spomenko Cetin ne može obavljati svoj posao. No obveze ne staju, zorno mora pratiti nemirnu Dravu kako ne bi oštetila skelu.

Skelar Spomenko Cetin pokazuje visinu koju je Drava dosegla 2014. godine

ODSJEČENI OD SVIJETA
– U ovakvim situacijama odsječeni smo od drugog dijela Hrvatske i nitko ne pita za nas – kaže Spomenko pokazujući na poplavljene prilaze. – Kada bismo imali viši prilaz, ne bi bilo problema, jer skela može voziti čim su oni vidljivi – objašnjava, dodajući da skela može prometovati neovisno o brzini Drave i trupaca koje nosi. – Kada naiđe trupac, mora se malo sačekati. Često znamo doći do pola Drave i vratiti se natrag dok oni ne prođu, to nam nije problem – govori Spomenko, koji smatra da bi viši prilaz ili cestovni most riješio sve križničke probleme.

Željko Kolarec pokazuje kako je 2014. godine Drava prekrila i prilaz na most

S tim se slažu i mještani Branka Tomašek i Željko Kolarec koji su svoju mirovinu odlučili provesti u ljepotama Križnice. Zagrebačke zgrade i beton zamijenili su križničkim poljima i tišinom.
– Katastrofa je kada je ovakav vodostaj, nikuda ne možemo. Po tom pitanju bi se moglo nešto napraviti – govori Branka Tomašek. Most, koji bi bio najefikasnije rješenje, donosi sa sobom jedan problem.
– S mostom bi bilo jednostavnije, ali to više ne bi bila Križnica. Bilo bi dovoljno produžiti radno vrijeme skele ili napraviti novi viši prilaz – predlaže Branka.

Branka i njena Drava: zbog uspomena iz djetinjstva iz Zagreba se vratila živjeti na Križnici

SKELA SAMO PO DANJEM SVJETLU
Nažalost skela smije prometovati samo za danjeg svjetla, odluka je to Lučke kapetanije Osijek. Na život koji diktira skela mještani su već navikli. Snalaziti se moraju i mlađi stanovnici Križnice, osobito kada je u pitanju noćni život.
– Mladi bi htjeli izaći van, ali imaju problem s povratkom jer skela ne vozi noću – govori Željko Kolarec objašnjavajući kako se snalaze.
– S jednim autom dođu do mosta, a s druge strane ih pričekaju njihovi prijatelji – kaže Željko.
Selo Križnica udaljeno je čak 4 kilometra od pješačkog mosta i skele, pa u situacijama kada ona ne vozi, mještani moraju odlučiti s koje strane obale će ostaviti automobile. U takvim prilikama najbolje se vidi obiteljski križnički duh zbog kojeg se Siniša Cmrk odlučio na život u Križnici.
– Križnica je mjesto gdje je sada moje srce, moje mjesto pod suncem. Beskrajno sam zaljubljen u Križnicu jer ljudi ovdje žive kao jedna velika obitelj koja sve dočekuje raširenih ruku – otkrio nam je Siniša Cmrk, ističući kako na Križnici svatko može pronaći nešto za sebe. Njezine čari su neprekidna tišina i beskrajna prirodna ljepota. Tko želi uživati u blagodatima prirode, osluškivati disanje zemlje i gledati zvijezde kako sjaje, ovo je pravo mjesto.