U organizaciji Udruge navijača GNK Dinamo Orahovica, u hotelu “Dukat” svoju knjigu “58” i vlastiti dokumentarni uradak o ratnom Vukovaru, predstavio je heroj Vukovara, HOS-ovac Damir Markuš poznat pod ratnim nadimkom Kutina.
-Udruga navijača Dinama iz Orahovice od svog je osnutka usko vezana uz Vukovar, Vukovarce i ratne heroje, branitelje koji su ga branili. Svake godine u ovo vrijeme navijači Dinama iz Orahovice odlaze u Vukovar položiti vijenac i zapaliti svijeće te se pokloniti svim žrtvama Vukovara, tako će biti i ove kojoj smo dodali i gostovanje istinskog heroja Domovinskog rata Damira Markuša Kutinu. – rekao je predsjednik Udruge navijača Dinama Damir Najmenik.
Markuš je mnoštvo nazočnih pričao o ratnim događanjima i strahotama Vukovara, hrabrim prijateljima iz HOS-a te svim hrvatskim herojima koji su srcem i dušom branili Grad Heroj:
-Film sam složio uglavnom iz serijala “Heroji Vukovara”, međutim u njemu ima i nešto posebno, a to su svjedočanstva nekoliko pripadnika neprijateljske vojske kako im je bilo u Vukovaru. Rat je svuda bio isti, težak i krvav, ali evo ja svjedočim o Vukovaru i mojim prijateljima iz HOS-a koji su među prvima došli braniti Vukovar. Od nas 58 koliko nas je bilo Vukovaru, zato moja knjiga i nosi naslov “58” 25 je poginulo ili su kao ranjenici odvučeni na Ovčaru i ubijeni, trojica se vode kao nestali, petorica su umrli nakon Domovinskog rata i nas ovo malo što je ostalo svjedočimo i pričamo o svim strahotama koje su se dogodile. Posebno mi je upečatljiva ostala Violeta Antolić, Vukovarka, koja nam je prišla kada smo došli na Sajmište i tražila pušku. Nismo baš bili oduševljeni tom njenom željom, rekli smo joj ako želi da ostane s nama, previja ranjenike, no ona je ustrajala da dobije pušku, dali smo joj pušku i ona se pokazala hrabrijom i odvažnijom od mnogih muških. Ostala je s nama do kraja, kada smo krenuli u proboj, rekla je da ne može s nama jer joj je trogodišnji sin i roditelji u podrumu u Vukovaru. Završila u logoru gdje je doživjela strašne stvari, a izvukao ju jedan vojnik JNA, Makedonac. Na kraju je poginula 2014. u prometnoj nesreći u Zagrebu, eto, nakon što prošla životnu kalvariju, dogodila je se ovakva sudbina i taj isti Makedonac je došao na njenu sahranu. Što još reći o Vukovaru, nas 1803 hrvatska branitelja je tamo bilo, prije nas došla je skupina Tigrova, a poslije i ostali. Ono što treba reći je da su ljudi došli iz Našica, Đakova, Osijeka, Sinja, Imotskog, Zagreba, Varaždina i mnogih drugih gradova, dakle cijela Hrvatska je branila Vukovar i to zajedništvo ga je zapravo održalo i sve to vrijeme obrane. Vukovar se protiv tada 4 europske vojne sile, zločinačke JNA branio srcem i dušom, bogatstvom ljubavi zajedništva, bili smo jedan uz drugoga, borili jedna za drugoga i to je najveća pobjeda Vukovara – rekao je između ostalog Markuš koji je na kraj gostovanja odgovarao na pitanja nazočnih i potpisivao knjige s porukom da se ratna svjedočanstva Vukovara moraju pronositi stalno i da se Vukovar kao i sva stradala hrvatska mjesta i gradovi nikada ne smiju zaboraviti.
(www.icv.hr, V.Grgurić)
