Na poziv Franje Kordija iz slatinskog prigradskog naselja Gornji Miholjac, glave obitelji Kordi i Obiteljskog poljoprivrednog gospodarstva koje sada nosi ime njegovog sina Siniše Kordija, obišli smo radove na uređenju eko-etno izletišta ”Slavonske kuće” jer je otvaranje, kako smo već pisali, trebalo biti krajem srpnja ili početkom kolovoza ove godine, ali je zbog specifičnosti radova i pomanjkanja radne snage taj rok pomaknut nešto kasnije.

Dolaskom na imanje Kordijevih zatekli smo vrijedne Franjine prijatelje, i njega samog, kako uređuju korito ribnjaka u kojem je izgrađena nova sojenica. O svemu, zašto je došlo do kašnjenja otvaranja ove, za naš kraj, male turističke atrakcije, kako su tekli radovi, što sve planira ponuditi budućim izletnicima i gostima svoje ”Slavonske kuće”… razgovarali smo sa gazdom Franjom.

Zašto je došlo do kašnjenja otvaranja eko-etno izletišta ”Slavonska kuća”?

– Otvaranje je trebalo biti 20. srpnja. Majstori koji su radili na uređenju i renoviranju već postojećih prostorija, a koje su nekad bile ambari, svoje su na vrijeme odradili i taj dio je gotov samo što još ima puno posla na uređenju okoliša. Uređena su tri ambara stara preko sto godina u kojima su napravljene prostorije za smještaj, odnosno noćenje naših budućih gostiju. Ispred njih su dograđene nadstrešnice ispod kojih smo napravili nove velike stolove i klupe za sjedenje od punog drveta. Sve smo to radili tako da ne izgubi onaj prvobitni, starinski izgled. Na drugom smo ribnjaku napravili novu sojenicu, također sa stolovima i klupama za sjedenje s koje će se, kada pustimo vodu u ribnjak i prebacimo rubu iz ovog prvog, moći i pecati. Prvi ribnjak će isto biti u funkciji i u njemu će biti ribe, samo što ga prije toga moramo očistiti i urediti.

Da li je vaš cilj bio upravo te stare objekte urediti i prenamijeniti za neku drugu svrhu, ili?

– Da. Htjeli smo, i napravili smo da sve ostane takvo, starinski, tako da naši gosti vide kako se nekada i gdje se nekada živjelo, da osjete tu našu tradiciju. Napravljeno je tako, kako se ono kaže, za odmor srca i duše, dođi, sjedni, odmaraj i uživaj.

Što sada konkretno radite?

-Evo, ovo što vidite, postavljamo kamenje uz korito drugog ribnjaka na nepropusnu foliju u čemu mi pomažu prijatelji, oni moraju pošto nema radnika, svi u selu, koji su još ostali, bave se svojim poslovima u poljoprivredi. Još moramo napraviti i ogradu koja će odvojiti radni dio OPG-a od turističkog, odnosno izletišta. Ima tu još puno posla.

Kada sve to završite, što ćete imati u ponudi za turiste, odnosno izletnike?

– Uz sve ovo, još na pašnjaku preko puta planiramo napraviti mjesto za razgledanje životinja, ponajviše za djecu, jer mnoga u današnje vrijeme ne znaju tko daje mlijeko, tko daje vunu i tako. Tamo ćemo smjestiti konje, jelene i krave na jednom dijelu, a na drugom divlje svinje, guske, patke, purane, pauni, koze, ovce i domaće svinje, a plan nam je urediti i jahalište na kojem će naši gosti moći konje i zajahati.

U nekim krajevima Lijepe naše vidimo primjere da turisti dolaze raditi na takva i slična seoska imanja, da li ćete im i vi to pružiti u svojoj ponudi?

– Tako je, dajte neka odmah dođu, jer posla ima da ne znaš kuda bi prvo.

Kad smo već kod posla, kako stignete sve to sami raditi, toliko zemlje i sad još i ovo seosko imanje? Koliko vas ima u OPG-eu, odnosno koliko vas radi na imanju?

– Teško je, ali nekako se posloži. Na imanju rade svi, sin, žena, snaha… svi nas šestero, he he. Dižemo se rano, prvo nahranimo stoku i marvu, a onda u njivu.

Što ste ove godine sve sadili?

– Ove godine smo sadili uljenu repicu, pšenicu, kukuruz i soju. Do sada smo ”skinuli” repicu i pšenicu, a uskoro će ”dolje” i soja i kukuruz, jer je sušno vrijeme i naša zemlja, pjeskuša, doprinijela ranijem zrenju. Ove godine je sve čisto, nismo dužni nikome ni lipe. Nismo uzimali repromaterijal i sjeme na dug, pa će nam nešto i ostati, što ćemo opet uložiti u proizvodnju, ali i daljnje uređenje ove naše buduće turističke ponude.

Neke novce ste dobili kroz projekt koji vam je radila Gradska razvojna agencija Slatine?

-Da, dobili smo 40 tisuća kuna, no to nam nije bilo dovoljno ni za uređenje jednog, onog tamo ambara na ribnjaku, sve ostalo smo morali sami isfinancirati. To je bila kap u moru, što se kaže. Za sve imamo račune, pa ako se želite uvjeriti…

Ajde da mi pričamo o turističkoj ponudi. Što ćete sve ponuditi vašim gostima?

– Što god žele. Imamo 14 spavaćih mjesta u 6 objekata, dakle mogu na imanju ostati koliko žele. U ponudi, osim onog što sam već rekao, razgledanja životinja i jahanja, imati ćemo gastro ponudu. Dakle, svi koji dođu moći će uživati u delicijama našeg kraja koje ćemo im pripremati, moći će si i sami praviti roštilj, peči pečenice, janjce, prasce, ma što im je volja. Sve je to ekološka proizvodnja. Vidite i sami da kokoši slobodno trče našim velikim dvorištem, ovce pasu na pašnjaku, jelene lopatare, kojih sad imamo 117, hranimo isključivo onim što sami proizvedemo. E ovako, eto sada se recimo vi ustanete ujutro uzmete košaricu i potražite jaja koje su naše koke snijele tu negdje na imanju, pokupite ih i ispečete ih sami onako kako volite za doručak. Mislim da toga danas svugdje nema, osim naravno kod nas na selu, ali i tu je sve manje onih koji drže perad i ostalu živad. Tu je i voće, ima ga na pretek i ništa nije špricano, sve je eko, ustaneš ujutro ubereš i jedeš. Što se tiče zabavnog dijela, neke razonode za naše goste, imati ćemo u ponudi odlazak rijeke Drave, tko želi, odlazak u obilazak Ergele Višnjica s kojom odlično surađujemo. Vikendom, petkom, subotom i nedjeljom, planiramo za naše goste dovesti i živu glazbu koja će ih zabavljati u prirodnom ambijentu uz vatricu i dobru kapljicu, slavonski čobanac, fiš, kotlovinu, jela s ražnja, ribu s rašalja…

Dobro, to je za ljeto, proljeće i dio jeseni, a što ćete im moći ponuditi zimi?

– O brate mili, pa zimi ima više sadržaja nego ljeti. Zimi imamo unutrašnje prostorije za menzu, a hladno im sigurno neće biti uz peći na drva. Što im ponuditi? E, vidiš, Franjo je i na to mislio. Zimi ćemo organizirati prava slavonska kolinja, baš onakva kakva su nekad bila, ali s time da naši gosti sami mogu odabrati životinju koju će obraditi u kulene, kulenove seke, kobasice, čurke, šunke, čvarke… i to poslije ponijeti kući.

Koliko bi jedan takav boravak za jedonog gosta mogao stajati jedan dan?

– O cijeni nismo još razmišljali. No, mislim sve to dogovorno s gostom, ili više njih, urediti, jer svatko ima neke svoje želje i svakome ćemo drugačije pristupati, ovisno o tome što želi.

I za kraj, kada bi ”Slavonska kuća” trebala, konačno, biti službeno otvorena?

– Do kirvaja kod nas u Gornjem Miholjcu, 15. listopada, mora bit uređeno sve i tada je puštamo u rad. Bit ćete pozvani da popratite otvaranje. Hvala vam što ste i danas došli – ispričao nam je gazda Franjo kojemu je 65 godina na plećima, ali se još ne da.

Donosimo vam veliku fotogaleriju.

(www.icv.hr, adf; foto: df)

[g-gallery gid=”473216″]