Dan nakon završetka Europskog rukometnog prvenstva u Danskoj, brončana hrvatska reprezentacija se vratila u domovinu. Zbog epidemioloških razloga nije bilo svečanog dočeka, ali je neke protokolarne stvari trebalo obaviti, kao što je susret s novinarima u zračnoj luci, zajednički prijem kod predsjednika RH, predsjednika Sabora i predsjednika Vlade RH.
Nakon toga reprezentativke su požurile kući da se nađu sa svojim obiteljima, koje nisu vidjele gotovo mjesec dana. U svoj toj gužvi Virovitičanka Marijeta Vidak je pronašla vremena za kratki razgovor.
– Sve mi još djeluje nestvarno. Kao da je ovo neki san iz kojega će nas probuditi. Bile smo tamo izolirane gotovo mjesec dana. Nismo imale nikakav fizički dodir s vanjskim svijetom. U medijima smo pratile koliko smo zainteresirale hrvatsku javnost za ženski rukomet. Bile smo u svojevrsnom balonu. Uspjesi su nas dodatno motivirali – za početak nam je rekla Marijeta.
Koliko je nastup bez igračica Podravke Vegete bio hendikep?
-Ne bih razmišljala u tom smjeru, što bi bilo kad bi bilo. Jednostavno u tom trenutku mi smo bile, koje smo mogle ići i to nas je povezalo. Nismo imale nikakvo opterećenje rezultatom, već smo igrale opušteno. Došle smo uživati u rukometu i pokazati se u najboljem svjetlu. Rasterećenost nam je puno pomogla. Malo nas je i sreća pomazila. Igrale smo timski i bili smo prava klapa. Samim time je došao i takav rezultat.
Koliko puta ste bili na korona testu u to vrijeme?
– Praktički svaki slobodni dan smo išli na testiranje. U dvadeset dana bili smo deset puta na testiranju. Cijelo to vrijeme bile smo negativne. Nitko iz hotela nije imao doticaj s vanjskim svijetom. Zaštitari su nas štitili. Praktički smo išli kao kroz neke tunele. Bili smo u sigurnom krugu ljudi. U prvom tjednu bilo je u drugim reprezentacijama nekoliko slučajeva korone. Te su djevojke bile izolirane u sobama, dok ne bi ozdravile. Nakon prvog tjedna niti u jednoj reprezentaciji nije bilo više slučaja zaraze. Hvala Bogu što nas je zdravlje poslužilo.
Ti si osma Virovitičanka, koja je na jednom velikom natjecanju u rukometu osvojila medalju i prva, koja ju je osvojila na europskom prvenstvu.
– Hu. Nisam to znala.
Pred tobom je u srijedu još jedan važan događaj u životu?
– Da. Branim diplomski rad na temu Analiza promocijskih aktivnosti Hrvatskog rukometnog saveza. Rad je napisan prije prvenstva i u dogovoru s mentoricom planirano je da ga obranim prvi slobodni dan kada se vratim iz Danske. On ima u ovom slučaju prigodnu temu da se zaokruži ova lijepa priča.
Koliko si zadovoljna svojim nastupom na prvenstvu?
-Zadovoljna sam svojim nastupom. Davala sam sve od sebe na terenu. Kada nisam bila u igri bodrila sam suigračice s klupe. Tu nikada nije bilo zle krvi između nas. Na katu u hotelu smo imale svoj dnevni boravak, gdje smo se družile. Bile smo prava klapa. Na kraju ove teške godine za sve nas nadam se da smo našim uspjesima svima u domovini uljepšali život. Vratili smo ljubav prema rukometu, a kod nekih i pobudili ljubav prema ženskom rukometu.
Očekuješ nove pozive u reprezentaciju?
-Ja uvijek dajem svoj maksimum i vjerujem da ću i ubuduće biti sastavni dio ove ekipe.
Koliko si dobila slobodnog, od svog trenera u Umagu?
– Ne znam još. Ovaj prvi tjedan sam slobodna, a za kasnije ću se probati dogovoriti da mi još malo produže odmor. Jer sve ovo je bilo izuzetno naporno, ne toliko fizički, koliko psihički. Naravno tu ne vidim da će to biti odmor bez treniranja. Ja bih trenirala, ali da budem malo doma. Moram malo napuniti baterije, da bih ponovno krenula dalje. Liga počinje 23. siječnja, a mi imamo nekoliko odgođenih utakmica, pa ćemo vjerojatno početi ranije igrati.
Ti si u klubu jedna od glavnih igračica?
– Da, zasad je bilo tako. Odigrali smo do sada pet utakmica. Nezgodno mi je govoriti o sebi, ali za sada sam vukla ekipu – zaključila je Marijeta Vidak.
(www.icv.hr, mš)
