Prije nešto više od mjesec dana Virovitičani su u dva navrata na gradskoj šetnici dočekali svoje male rukometne junake. Selekcije U-15 i U-11 Viro Virovitice na državnim završnicama u Poreču osvojile su brončane medalje. Pokazatelj je to da će rukomet u Virovitici nastaviti živjeti na krilima mlađih generacija.
Naime, Virovitica zaista piše bogatu rukometnu povijest, a jedan od svijetlih trenutaka bilo je zasigurno osvajanje još jedne rukometne brončane medalje i to prije 66 godina.
U srpnju 1957. godine u Beogradu i Virovitici od 13. do 20. srpnja održavalo se 1. Svjetsko prvenstvo u malom rukometu. U sastavu tadašnje reperezentacije, čiji je izbornik bio trener Virovitičanki Vilim Tičić, bilo je najviše igračica virovitičke Lokomotive (Katarina Tičić, Branka Mihalić, Ladislava Horak, Ankica Ostrun, Marija Sabljak i Jelena Genčić) pa se dio prvenstva igrao u Virovitici.
Bilo je planirano da po jedna skupina svoje utakmice igra u Beogradu, Novom Sadu i Virovitici. No, Novi Sad je u posljednji trenutak odustao od domaćinstva pa su se dvije skupine igrale u Beogradu, a jedna u Virovitici.
Tih dana prisjetila se tadašnja reprezentativka i svestrana sportašica, kasnije nastavnica tjelesne i zdravstvene kulture Ladislava Horak-Jergović.
– Prvi dio prvenstva jugoslavenska reperezentacija igrala je u Beogradu. Vjerovalo se kako nećemo ući u borbu za medalje te da će drugi dio razigravati za poredak u Virovitici. Međutim uspjele smo iznenaditi Njemice i izborile smo borbu za medalje u Beogradu – prisjetila se tada najmlađa reprezentativka Ladislava Horak-Jergović.
U prvom dijelu Jugoslavija je pobijedila Poljsku 11:3 i Njemačku 7:6. U drugom krugu je izgubila od Mađarske 15:9 te pobijedila Dansku 10:7 te time izborila meč za treće mjesto, gdje ju je opet čekala Njemačka. Ovoga puta domaće rukometašice su bile još bolje i pobijedile 9:6, te su osvojile brončanu medalju.
– I drugi put smo pobijedili Njemačku. Da je tada bilo kladionica, 99 posto ljudi svoj novac uložilo bi na Njemačku. U pripremama smo izgubile dva susreta s njima i zapravo smo bile nepoznate u europskom rukometu. Iznenađenje je bilo veliko jer smo pobijedile i Dansku koja je također bila favorit za medalju – priča Ladislava.
U prvom dijelu natjecanja u Virovitici su igrali Danska, Austrija i Rumunjska, a u razigravanju za poredak od 7. do 9. srpnja u Virovitici su nastupili Poljska, Švedska i Rumunjska.
Ženski rukomet tih godina bio je vodeći sport u Virovitici. Virovitička Lokomotiva bila je u samom vrhu, a u dva navrata osvojila je naslov državnih prvakinja. Stoga nije bilo iznenađenje da su tribine stadiona Drvodjelac tih vrućih srpanjskih večeri bile ispunjene do posljednjeg mjesta.
– Bilo mi je žao što nismo igrale utakmice u Virovitici pred svojim domaćim navijačima, ali brončana medalja mi je bila adekvatna utjeha za to – ponosno kaže Ladislava pokazujući nam medalju.
Uz medalju pomno čuva i posebno izrađen album s fotografijama s 1. Svjetskog prvenstva u malom rukometu, brojne novinske članke te službeni program prvenstva. Na kraju se osvrnula na rukomet u rodnom gradu.
– Drago mi je što se rukomet u Virovitici ponovno „digao“ i što ima svoju budućnost. Kvalitetan rad s mladima mora donijeti rezultate – zaključila je Ladislava Horak-Jergović, koja je i danas, u devetom desetljeću, veoma vitalna te ne propušta pogledati brojne sportske događaje, bilo odlaskom na terene ili na televiziji.
(www.icv.hr, mš, foto: M. Šolc, privatni album)
