Hrvoje Žunec od malih nogu bio je u rukometu. Cijelu svoju igračku karijeru proveo je u RK Virovitici. Prošavši mlađe uzrasne kategorije odigrao je nekoliko sezona za seniorsku momčad u tadašnjoj 1. B ligi, u kojoj su se Virovitičani borili za vrh i ulazak u najviši rang natjecanja.
-Bio sam zamjena odličnom Nenadu Smiljancu. To ne znači da kraj njega nisam igrao. Sakupio sam respektabilnu minutažu – prisjeća se Žunec.
Upisao je Fakultet za fizičku kulturu. Studentske obveze dijelom su ga odvojile od rukometnog terena. Kada je postao apsolvent aktivirao se kao rukometni trener u tadašnjem virovitičkom prvoligašu Tvin Trgocentru. U to vrijeme u ljeto 2003. godine treniranje seniorske ekipe Tvin Trgocentra preuzeo je Nenad Šoštarić, koji si je za pomoćnika uzeo mladog Hrvoja Žuneca.
-Odradio sam kompletne fizičke pripreme prve ekipe, a sa Šoštarićem sam sjedio i na prvoligaškim utakmicama. Iako sam bio mlad, još praktički student, znao me ponekad upitati za savjet. On ima veliko povjerenje u svoje suradnike i to je znao cijeniti. Neizmjerno sam sretan i zahvalan dragom Bogu, što sam radio s takvim stručnjakom. On je uz Gorana Mrđena bio moj trenerski mentor. Najviše sam u trenerskom poslu naučio od njih dvojice. Rad s njima bio je čast i privilegija. To su bila relativno kratka, ali sadržajna razdoblja, kada sam radio s njima – objasnio nam je Žunec.
Uz rad s prvom ekipom Hrvoje Žunec radio je i u školi rukometa s najmlađim uzrastima, a upravo u to vrijeme prve rukometne korake u Virovitici napravila je današnja brončana reprezentativka, a tada desetogodišnja djevojčica, Marijeta Vidak.
-Jedno vrijeme trenirao sam Marijetu. Ostala mi je u sjećanju kao radišna djevojčica. Danas kada se sretnemo zna mi reći da sam joj bio prvi trener – s dozom sjete priča Žunec.
U ljeto 2004. godine Hrvoja je nazvao Nenad Šoštarić. Hrvoje je bio uvjeren da ga zove kako bi mu kupio ulaznicu za koncert Đorđa Balaševića, koji se tih dana održavao u Virovitici. Međutim Šoštarić mu je ponudio angažman u španjolskom rukometnom klubu Tortosa. Žunec je objeručke prihvatio ponudu. I odradio u Španjolskoj jednu sezonu.
-Tamo sam bio samo jednu sezonu, ali sam s tamošnjim ljudima ostao u odličnim odnosima. I danas se često čujemo – rado se sjeća svoje španjolske epizode u životu Hrvoje Žunec.
Povratkom u Hrvatsku Hrvoje je završio fakultet, zaposlio se i jedno vrijeme bio rukometni trener. Zasitivši se trenerskog posla aktivirao se kao rukometni sudac. Došao je nadomak prve lige, ali se ponovno vratio u trenerske vode.
-Puno lakše je biti trener jer te ljudi više cijene, za razliku od sudaca, koji su stalo izvrgnuti pogrdama i vrijeđanju. Svaka čast kolegama koji i dalje sude – razlučio je dva posla Žunec.
Posljednjih nekoliko godina Hrvoje Žunec sudjelovao je u osnutku i ustrojavanju Atletskog kluba “Virovitica” u kojemu je bio trener i tajnik. Jesenas se povukao i posvetio obiteljskom životu i sada samo kao roditelj – navijač prati svog sina koji igra za Viro Viroviticu.
-To ne znači da se neću ponovno aktivirati kao trener, ja sam i dalje rukometaš i moje je srce u rukometu – zaključio je Žunec.
(www.icv.hr, mš, foto: arhiva)