Sutrašnjim susretom protiv Francuske hrvatska muška seniorska rukometna reprezentacija započinje svoje 15. Europsko prvenstvo. Svima koji barem malo prate rukomet jasno je da otvaranje nije moglo biti teže. Francuska je bez dvojbe najbolja rukometna nacija svijeta posljednjih dvadesetak godina, a neki će reći i najbolja svih vremena. U Mađarsku uostalom stižu kao olimpijski pobjednici iz Tokija. Hrvatska je pak silno oslabljena napadom korone na dva najbolja igrača, kapetana Domagoja Duvnjaka i Luku Cindrića, odnosno Marka Mamića, i čeka ju izuzetno težak zadatak.
U jedanaest dana priprema u Osijeku napravljeno je sve što se moglo. Rani ulazak korone šokirao je reprezentaciju i sve nas ostavio bez daha. Udarila je tamo gdje je Hrvatska trebala biti najjača, na dva kreatora igre, kapetana i dušu momčadi Domagoja Duvnjaka, te Luku Cindrića koji je upravo izabran za najboljeg hrvatskog rukometaša u 2021. godini. Po dolasku u Mađarsku na tu listu morali smo dodati i Marka Mamića koji je visoko kotirao u svim izbornikovim planovima. Premda simptomi zaraženog osječkog dvojca nisu bili jaki, iz dana u dan bilo je sve manje signala da će se u potpunosti opraviti i biti na raspolaganju izborniku. Deset dana provedenih u hotelskoj sobi pogubno je za svakoga, a posebno za sportaše. Koliko god se oni trudili i trenirali u tim skučenim uvjetima, ništa ne može zamijeniti teren. Uz sve to, korona obično napada onaj dio organizma koji vam je najslabiji, a kod kapetana su to leđa. Zbog toga je Domagoj Duvnjak i ostao u Hrvatskoj na dodatnim terapijama, a Luka Cindrić, nažalost, još čeka negativan nalaz. Dobije li ga tijekom dana, još uvijek stigne biti u momčadi.
Da nesreća ove ekipe bude veća, PCR testiranje u Szegedu otkrilo je još jednog pozitivnog. To je Marko Mamić kojega je izbornik čuvao kao oči u glavi tijekom osječkih dana zbog lakše ozljede, s nadom da će biti stožerni igrač obrane. Ali korona je srušila i taj plan. I zato će nam prvi susret na ovom europskom prvenstvu biti izuzetno težak.
Francuska je također imala problema. U Szeged dolazi bez Nedima Remilija, Timotheya N’ Guesana i Luke Karabatića koji su ozlijeđeni, te Elohima Prandija koji je dobio ubod nožem u novogodišnjoj noći. Ali ta je zemlja toliko bogata vrsnim rukometašima da to lako može nadoknaditi. Uskočili su Romaine Lagarde, Aymeric Minne, Karl Konan itd. Tu su od velikana još uvijek neuništivi Nikola Karabatić, Kentin Mahe, Dika Mem, Valentin Porte, Ludovic Fabregas, pa iz srednje generacije Vincent Gerard (PSG), Dylan Nahi (Vive Kielce), Hugo Descat (Montpellier HB), Nikolas Tournt (Vive Kilece) te relativno nove snage, vratar Remi Desbonnet (USAM Nimes Gard), Thibaud Briet (HBC Nantes), Theo Monar (HBC Nantes), Julien Bos (Montpellier HB) i Yanis Lenne (Montpellier HB).
Povijest hrvatsko-francuskih susreta toliko je bogata da bi se mogla napisati cijela jedna knjiga. Svaki, ali baš svaki susret imao je svoju vrijednost i važnost. Od prvoga, tamo na Mediteranskim igrama 1993. u Languedoc – Rousillionu kada smo postali zlatni, do posljednjeg u Montpellieru prošle godine kada smo izgubili 26:30.
Na europskim smo prvenstvima s Francuskom do sada igrali deset puta. I pamtimo samo dvije pobjede. Godine 2008. u Lillehameru u polufinalu bilo je 24:23 i u Novom Sadu 2012. godine u drugom krugu, kada je rezultat bio 29:22. Jednu pobjedu potpisao je Lino Červar, a drugu Slavko Goluža. Jedanput je rukometni classic završen neodlučeno i to kada smo bili domaćini EURA 2000. godine, a igralo se u Rijeci. Preostalih sedam susreta dobila je Francuska.
Što donose Mađarska i Szeged? Saznat ćemo sutra u 20:30 sati!
(HRS)
