Hrvatska muška seniorska reprezentacije pobijedila je Francusku 31:28 i plasirala se u finale 29. Svjetskog rukometnog prvenstva. Zvuči nestvarno, ali je istinito. To je naše peto finale svjetskih prvenstava, ukupno deseto s velikih natjecanja.

Kao ni jednu večer ranije, Arena je bila puna sat vremena uoči početka susreta. A atmosferu je teško opisati. Vjerojatno kao nikada do sada. Hrvatski izbornik za ovaj je susret napravio jednu promjenu u ekipi. Tako se u sastavu našao Igor Karačić, a mjesto na tribini pripalo je Ivanu Pavloviću.

Francuzi su istrčali u istom sastavu kao i protiv Egipta. I čekali su nas u obrani 6-0, s najjačim snagama u sredini gdje su bili Karl Konan, Ludovic Fabregas i Thibaus Briet. Naša početna postava bila je s Dominikom Kuzmanovićem na vratima. Krila su bili Marin Jelinić i Filip Glavaš, na crti Marin Šipić, a na vanjskim pozicijama Zvonimir Srna, Ivan Martinović i Mateo Maraš. Mijenjali smo dvojicu igrača obrana-napad. Na klupu su išli Ivan Martinović i Marin Šipić, a ulazili su Marko Mamić i Leon Šušnja.

Imali smo otvaranje iz snova. Za manje od tri i pol minute Hrvatska je vodila s 3:1. Francuska je brzo odgovorila na to i dvije kontre nakon dobrih reakcija u obrani izjednačila na 3:3. Ali nisu se naši rukometaši toga uplašili. Dapače. Pronašli su način i u 11. minuti otišli na plus tri (7:4). A dvije minute poslije već su bili na četiri razlike što je natjeralo francuskog izbornika da zatraži prvu minutu predaha.

Nakon prvog izjednačenja, Hrvatska je napravila seriju 6:2 i pokazala da zna i može, premda silno ranjena, igrati protiv velikog favorita. Čak i u trenucima kada ima igrača manje. Jako mudro, pametno, strpljivo naši su gradili svoje napade i nisu dali priliku francuskoj obrani da dođe do izražaja. Pogađali smo sa svih strana i izgledali fenomenalno. U 21. minuti Hrvatska je bila na pomalo nevjerojatnih sedam razlike (14:7).

Guillaume Gille praktički je promijenio cijelu postavu koju je imao na raspolaganju. Ali nije uspio pronaći raspoloženu šestorku koje se mogla nositi s našom obranom u kojoj je lavovski dio obavljao Marko Mamić kao naš najistureniji igrač u obrani 5-1

Pet minuta prije predaha, kada smo drugi put otišli na osam pogodaka prednosti, francuska klupa morala je reagirati. Uzela je i drugu minutu predaha, a to se još nije dogodilo na prvenstvu. A kako i ne bi, primila je do tada čak 16 pogodaka.

Na kraju prvog poluvremena, semafor je pokazivao 18:11. Činilo se nestvarno i morali smo nekoliko puta provjeravati, uštipnuti se da ne sanjamo. Francuska nikada u 28 polufinala velikih natjecanja na predahu nije bila sedam pogodaka u minusu. Hrvatska je bila na 64, Francuska 65 posto realizacije. Dominik Kuzmanović imao je pet obrana, a dva francuska vratara šest. Svaki po tri.

Ali bilo je to samo prvo poluvrijeme. Trebalo je tako odigrati još punih 30 minuta. Za novu stranicu sjajne rukometne povijesti. Francuzi su u nastavku krenuli u maksimalni rizik, s dubokom obranom 4-2 sa striktnim izlascima na Zvonimira Srnu i Ivana Martinovića.

U 33. minuti ostali su bez jedinog igrača koji je počeo pogađati u završnici prvog i na početku drugog dijela. Aymeric Minne je naime, zbog udarca laktom, dobio izravni crveni karton. Po njihovom govoru tijela vidjelo se da su krenuli na sve ili ništa. I nisu bili nimalo nježni u obrani. Stradali su redom Srna, Mamić, Maraš, Jelinić.

Velikim dijelom uspjeli su nam razbiti ritam . I za samo pet i pol minuta napravili su niz od 1:4 , te se spustili na četiri pogotka zaostatka ( 19:15). A onda je inat progovorio kod naših. Uhvatili su ritam iz prvoga dijela , digli se na plus šest ( 22:16) i lakše se disalo.

Novi pokušaj Francuza bio je presing .Hrvatska je odgovorila s dva kružna napadača. Bilo je to pravo taktičko trenersko nadmudrivanje. Ono što nas je posebno veselilo jeste da je i Dominik Kuzmanović uhvatio svoj ritam. Točno na polovici drugog poluvremena Hrvatska je bila na šest razlike ( 25:19).

Nakon što je Francuska zabila dva za redom i stigla na minus četiri Dagur Sigiurdsson je pozvao minutu predaha. I nema sumnje da je dečkima dobro došla. Pokušavali su naši dugačkim napadima trošiti vrijeme koliko god je to bilo moguće i silnim križanjima doći do prostora za udarac. Umor se jasno vidio na njihovim licima.

Francuska je u 52. došla na samo tri pogotka zaostatka ( 27:24). Svaki promašaj zato je mogao biti jako skup. A posebno isključenje. Na žalost, našima se dogodilo dvostruko. Najprije je isključen Marko Mamić premda za to nije bilo razloga, a onda dvije minute na klupu morao i Marin Jelinić. A do kraja je ostalo još sedam minuta.

Ali tako oslabljeni zabili smo pogodak, a onda je Dominik Kuzmanović u maniri Usaina Bolta odradio najbrži trk u karijeri i spriječio novi pogodak Francuza, te nas ostavio na plus četiri (29:25). Mučili smo se do samog kraja. Ali naši dečki nisu ni jednog trenutka posustali . Naprotiv, pronalazili su nevjerojatnu snagu i energiju u trenucima kada je sve bilo protiv njih i na kraju zasluženo slavili 31:28.

S 15 obrana Dominik Kuzmanović jedan je od junaka, premda je svatko tko je ušao dao svoj doprinos. Prvi strijelac i igrač utakmice bio je Zvonimir Srna sa 7 pogodaka. Sedam je dao i fenomenalni Marin Jelinić i to bez promašaja, 6 Ivan Martinović. Kod Francuske najbolji Dika Mem s 8 pogodaka.

Atmosfera u Areni bila je čudesna, a veliku podršku rukometašima dali su i navijači s područja Virovitičko-podravske županije! Zavirite u fotogaleriju…

(icv.hr, hrs.hr)