Što možete vidjeti u jednoj rundi boksa, u one tri minute? Čaroliju pokreta, koji je jednako važan kao i snaga krošea, direkta ili aperkata? Mudrost procjene protivnikove strategije i slabosti? Ili je u ovom „sportskom plesu“ punom munjevitih udaraca zapravo najvažnije šanse za pobjedu dovesti na svoju stranu ringa? I iskoristiti svaku?
Ako je pitati Matea Horvata i Tea Mihaljevića iz Boksačkog kluba Virovitica, svi su odgovori istiniti. Mateo, inače član Interventne jedinice PU virovitičko-podravske, ovih se dana priprema za završni turnir svoje kategorije (do 75 kilograma) renomiranog HELL Boxing Kings natjecanja u Mađarskoj, gdje će predstavljati Hrvatsku, Virovitičko-podravsku županiju i Viroviticu.
Izborio je kvalifikaciju za turnir, na koji može doći uz pomoć glasova. Dosad ih je uspješno skupio, na ljestvici je u svojoj kategoriji trenutno prvi, s 55 posto glasova, a svaki novi glas podrške mu je dobrodošao. Glasanje je, naime, produženo do 27. svibnja, pa svi koji žele, Mateu svoju podršku mogu dati na OVOJ poveznici.
Ovim natjecanjem Mateo podiže vlastitu profesionalnu ljestvicu i otvara put svim drugim mladim nadama koji će ga slijediti u ostvarenju svojih sportskih snova.
-Boks sam zapravo zavolio prije desetak godina. Imam dvojicu starije braće, Marka i Matka i uvijek sam bio najmanji u društvu. To znači da sam se uvijek s nekim morao izboriti. Zato sam prvo krenuo sa slobodnom borbom.
Iako, priznajem, dok sam trenirao, nikad nisam volio to hrvanje, gušenje. Probao sam i nogomet, košarku, atletiku…Nigdje nisam izdržao duže od godinu dana. Onda sam se odlučio za boks. Mama je mislila da neću dugo izdržati kao ni u drugim sportovima, ali boks me ‘uzeo’.
Zavolio sam njegov red, disciplinu, pravila i to što iz mene izvlači sve što mogu dati. A onda su krenula natjecanja…i postao sam mu totalno predan – priča Mateo u dvorani u Viroexpu, gdje članovi kluba treniraju tri puta tjedno: ponedjeljkom, srijedom i petkom od 19:30 do 21:00 sat.
TRENING ZA ŽIVOT
Ovih dana, kada nije na terenu, Mateo trenira i češće. Planira nadoknaditi svaki tren koji provede daleko od vreća i rukavica i trenera Tea, s kojim želi ostvariti san i maksimalno se pripremiti za vatreni ring HELL Boxing Kingsa.
Iza sebe ima nekoliko amaterskih borbi, a ova, profesionalna, posebna mu je. Ne samo da okuplja 10 zemalja u potrazi za prvacima u 4 težinske kategorije i jer mu je zaštitno lice i ambasador Roy Jones Jr., jedan od najboljih boksača svih vremena (inače svjetski prvak u četiri težinske kategorije, op.a.), već i zato jer ju želi posvetiti važnim figurama u svom životu.
-Boks je za mene sjećanje na pokojnog oca Josipa, koji je također bio policajac i koji me uveo u svijet sporta. Svaki put kad navučem rukavice, sjetim se kako smo jutrom zajedno trenirali. Vukao me iz kreveta na trčanje i trening u dvorani, a nakon treninga čekala me kava i topli doručak. Nikada nije dao da odustanem od treninga, na taj način učio me da ne odustanem od sebe, čak ni onda kad mi se stvarno nije dalo ustati iz kreveta i kad bih dao sve da mogu odspavati još koji sat.
No danas, kad ga nema, ne mogu reći koliko sam zahvalan na svakom trenu koji smo proveli zajedno i na svemu u čemu me je izgradio kao osobu – priča Mateo između udaraca u fokusere na Teovim rukama, u ringu Viroexpa.
Pobijedi li na turniru u Mađarskoj, novac će pokloniti majci Đurđici, koja unatoč strahu za sve ozljede, najviše vjeruje u njega, kaže, uz djevojku Barbaru i braću, koja su navikla da je borac i da ne odustaje.
ČAROLIJA U PRAVILIMA
Otkako se prijavio na turnir, podrška, kaže, stiže za svih strana. Prijatelji, poznanici, a osobito kolege policajci prepoznali su u njemu želju da učini nešto više u sportskom smislu pa rado i sami omotaju bandažu za ruke, navuku rukavice i odaju se rundi, dvije, da ostane u treningu. Boks ima samo jedno pravilo: pritivniku zadati što više udaraca, a pritom ih sam primiti što manje.
Mateo zato kruži i udara, a trener kluba i njegov trener Teo udarce vješto podnosti.
-Znate u čemu je fora u boksu? Ljudi se boje ozljeda, a činjenica je da ćete se lakše ozlijediti na nogometu nego ovdje – govori Teo pod paljbom Mateovih šaka u rukavicama.
-Ovdje je sve u pravilima. Ima udaraca, ima svega, ali ovo nije divljaštvo. Ne dozvoljavam ni djeci ni mladima koji dolaze ovdje da izigravaju frajere. Boks je disciplina. Prvo slušate trenera, a onda slušate sebe. Bilo je polaznika koji su došli agresivni, puni negativne energije, odmah bi u ring, odmah bi sparing. Ne ide to tako. Prvo naučite osnove, a u ring ćete na kraju, ako ste spremni. Brojni su došli, isprobali, otišli. Ako su se vratili, vratili su se s drugačijim stavom. Ovdje poštujemo jedni druge – objašnjava Teo, za kojega kažu kako je strog, ali pravedan.
Voli spartanske treninge, kako bi svaka lekcija bila naučena, ali i baza za sljedeći susret. Gotovo isti tretman tako imaju i oni od 10, kao i oni od 27 godina – slijede se pravila, upute i daje maksimum.
Boksački klub Virovitica, naime, postoji od 2015. godine. Osnovao ga je trener Milan Šaponja, koji je trenersku funkciju prepustio Teu zbog poslovnih obaveza. Klub danas okuplja 30-ak članova, a u ovih 9 godina kroz njega je prošlo više od 120 njih, kako mladića, tako i djevojaka. Dio su Boksačkog kluba Rijeka, a s članovima idu na natjecanja i odrađuju ozbiljnije treninge uoči većih turnira.
TEMELJ U KRETNJI I TEHNICI
Sam Teo u klub je došao po primjeru starijeg brata, nedavno preminulog Tonija. Da prvi put udari u vreću, čekao je dugo. Trebao je, kaže, zaslužiti priliku da bude među onim momcima koje je gledao kao svoje dječačke uzore.
-Mislio sam da je stvar u šakama i snazi. Prevario sam se. Kretnja je temelj u boksu. Kao kad gradiš kuću, ako krivo sagradiš temelje, nema ništa od toga. Tako i kod kretnje – ako se krivo naučiš kretati, naučit ćeš krivo i cijeli boks. Pokojni brat nas je čeličio, pogotovo mene. Kad god sam bio ‘slab’ u glavi, u treningu bi mi pokazao gdje su moje slabosti, kroz udarce i tehniku tjerao me da mu vratim, da u sebi otkrijem vlastito samopouzdanje i da otkrijem kako se ne smijem dati omalovažavati. Pomogao mi je otkriti moje ja – sa sjetom priča Teo.
Govori kako svaki trening počinju sa zagrijavanjem, a potom slijedi tehnika boksa. Ako ostane vremena, radi se snaga.
-Osobno, više tražim tehniku jer snagu polaznici mogu odraditi i kod kuće. Perfekcionist sam, a ako ponekad tražim puno, članovi znaju da je to za njihovo dobro – ističe Teo, u kratkoj pauzi, dok se Mateo za novu rundu priprema na vrećama.
-Kao klubu, glavni cilj nam je maknuti mlade i djecu s ulice, od loših i nezdravih navika. Želimo očvrsnuti njihovo mentalno i fizičko zdravlje. Naučiti ih redu, radu i disciplini. Posebnost boksa je što je poput čarolije: disciplinira divljake, a slabima daje samopouzdanje i gradi ih kao osobe.
Kad ste trener i radite s djecom i mladima, onda ne možete biti samo u jednoj ulozi. Ja im nastojim biti osoba od povjerenja, puno razgovaramo o svemu, nastojim probleme sagledati iz njihovog kuta i kroz boks im pomoći da se izgrade u sigurne ljude, pune poštovanja prema sportu i drugim ljudima – ističe Teo.
Njihov klub ima veliku podršku bivšeg svjetskog prvaka Stjepana Božića.
-Stjepan godinama dolazi kod nas u Viroviticu kako bi podučio mlade i sve one koji se žele baviti boksom i koji imaju volju naučiti boksačku tehniku i disciplinu. Ujedno, opremu i uvjete u kojima danas radimo dugujemo Zoranu Praji koji je za klub i članove učinio jako puno – govori trener.
UPORNOST PRIJE SVEGA
Boksački klub Virovitica je mali klub te se poput svih snalazi u sredstvima za novu opremu i ulaganja kojima podižu kvalitetu rada s djecom i mladima. Viroexpo je palača naspram prvih uvjeta u kojima su trenirali, sjećaju se naši sugovornici. “Dvorana” im je bila derutna prostorija bez grijanja i krova nad glavom, vježbali su obučeni u nekoliko slojeva odjeće kad je bilo hladno jer je snijeg padao pored njih. No nisu odustajali jer su vjerovali u sebe i ovaj sport.
Slika je to upornosti koja je prva kvaliteta predanog sportaša. Samo nju i traže, kada djeca i mladi odluče isprobati je li boks “ono nešto za njih”.
– Netko će prvi put doći i udariti vreću savršeno, imat će i položaj, kretanje, gotovo urođenu tehniku. Nekome će trebati tjedni, pa i mjeseci, da svlada osnove, ali kad se dogodi onaj prijelaz u pravo, tada dolazi do rezultata. U klubu imamo puno talentirane djece i mladih s kojima planiramo dati obol i u natjecateljskom dijelu, iako nam je najvažnije da se ovdje osjećaju svojima i prihvaćenima.
Otvoreni smo za sve one starije od 10 godina, pa tko god misli da bi boks mogao biti sport za njega, neka nas posjeti i vidi u čemu je tajna – zaključuje trener Teo Mihaljević, okrećući se Mateu, spremnom za još jedan val udaraca.
(www.icv.hr, mlo, foto: Tin Szabo, Marija Lovrenc)
