U povodu Svjetskog dana sporta, zamjenica ravnatelja Gradske knjižnice i čitaonice Virovitica Nela Krznarić razgovarala je s Marinom Bloudekom, hrvatskim atletičarom koji postiže odlične rezultate na utrkama 1.500 i 800 metara.

Rođen je u Virovitici 1999. godine, nakon srednjoškolskog obrazovanja, zbog sportske karijere živio je u Puli dvije godine, u Rijeci godinu dana, a od listopada prošle godine živi u Zagrebu. Član je Atletskog kluba Dinamo Zrinjevac, izvanredni je student pete godine Poslovne ekonomije, smjer Financije na Ekonomskom fakultetu Sveučilišta u Rijeci.

S Marinom je razgovarala uoči njegova odlaska u Španjolsku na pripreme za Svjetsko prvenstvo u atletici koje će ove godine održati u Budimpešti.

Marino, potječeš iz sportske obitelji Bloudek. Koliko je to utjecalo na tebe da se opredijeliš za sport?

Imam fantastične roditelje koji su ogromna podrška na mom putu. Razgovorom s roditeljima uvijek donesem svoju odluku koju oni podrže. Obožavam treniranje, natjecanja i izazove koji su glavni razlog zašto se bavim sportom. U ovom slučaju put me je odveo na atletiku, ali i da nije, opet bi se našao u nekom drugom sportu.

Nogomet je u stvari bio tvoja prva sportska ljubav…

Nogomet je bio prva ljubav pošto je to najrasprostranjeniji sport. Prije je u Virovitici bio oskudniji izbor sportova i uvjeta, a za nogomet su zaslužni moj otac i društvo. Obitelj s očeve strane je talentirana za nogomet, a društvo me je povuklo radi izazova i druženja. Kada sam došao blizu kadetske dobi moj otac i ja smo počeli ozbiljno trenirati dodatno. Odmah nakon tog postupka se vidio drastičan pomak, a s tim napretkom su došle nagrade, priznanja i pozivi u veće klubove. No, nakon loma noge na reprezentacijskoj utakmici slučajno sam se prebacio u atletiku zahvaljujući tadašnjem treneru Zlatku Totu.

Krenuo si iz manje sredine, uz skromne uvjete za vježbanje. Što smatraš najvažnijim za postizanje dobrih rezultata?

Prvo i najvažnije za postizanje dobrih rezultata smatram da treba voljeti ono što izaberemo i uživati u tome. Bez tog polazišta nema smisla upuštati se u daljnji razvoj. Kada se izabere ono što volimo trebaju se postaviti razine željenih rezultata i proces. U mom slučaju izabrao sam jako visoku razinu i tako sam se postavio. Cijeli proces napretka s ciljem se postigne razina, zahtjeva ogromna odricanja. Uživam u svakom dijelu procesa jer vjerujem da će se sve vratiti s radom, trudom i odricanjima.

Imaš puno pobjedničkih utrka iza sebe. Izdvoji tebi najdražu.

Tip sam sportaša koji svaku utrku shvati ozbiljno. Uvijek se isto postavim bilo da je to trening utrka ili važno natjecanje. Najvrijednije utrke su iz 2015. i 2017. kada sam osvojio zlatnu medalju na Europskom prvenstvu u atletici. Što se tiče rezultata, najdraže su utrke s prošlogodišnjeg Hanžekovićevog memorijala i ovogodišnjeg državnog prvenstva u dvorani gdje sam istrčao osobne rekorde. No, potajno moram izdvojiti i utrku na dvoranskom mitingu u Kazahstanu gdje sam istrčao zanimljiv rezultat i pobijedio. Odmah nakon te utrke su mi se otvorila mnoga vrata za natjecanja, dalji razvoj i postizanje ciljeva.

Od prošle godine si seniorski natjecatelj u atletici. Postoje bitne razlike.

Postoji velika razlika i s tim dolazi više problema. IAAF (Međunarodni atletski savez) je uveo mlađi seniorski staž kako bi smanjio broj juniorskih atletičara koji prestaju bavljenjem atletikom. No, i dalje se javljaju problemi. Najveća tri problema su konkurencija, financiranje i obrazovanje. Osuđeni ste nakon juniorskog staža natjecati se s iskusnim seniorima. Ako imate dobar rezultat kao junior onda se susrećete i s profesionalcima na startu.

Drugi najveći problem je što se slabo ulaže u seniorske atletičare. Atletika je sport gdje se osobni rezultat gleda kao mjerilo i po tome ovisi hoće li se pojaviti sponzori, menadžeri ili sufinanciranja. Juniori imaju ogromnu financijsku potporu i kad se prebace u seniore ta potpora se drastično smanji osim ako ne ostvare neki vrhunski rezultat ili poziciju na velikim natjecanjima što je gotovo nemoguće.

Treći najveći problem je što se teško može zaraditi od atletike. Na zaradu utječe puno faktora, a tu je i osobno školovanje. Problem je i što za profesionalnu razinu treba uložiti mnogo vremena. Redovan studij to ne podržava i automatski se manje raspolaže s vremenom za treniranje i napredovanje. Žao mi je što gotovo sve atletičare vidim s istim problemima i svatko se snalazi na svoj način. Kada sam kao junior shvatio kakva je situacija znao sam da sve ovisi o meni, mojoj predanosti i od mog rada. Posložio sam sve, prihvatio se profesionalnog posla i došao do razine gdje se mogu baviti profesionalno atletikom.

Uskoro odlaziš na pripreme U Španjolsku. Što slijedi nakon toga?

Nakon Europskog prvenstva u dvorani kreće priprema za sezonu na otvorenom. Odlučio sam otići u Španjolsku na bazne pripreme s kvalitetnom grupom iz Slovenije. Očekujem odlično vrijeme i dobro odrađene treninge. Nakon toga slijede moje prve visinske pripreme u Keniji. To će za mene biti jedan novi izazov i ako se pokaže korisnim budem prakticirao visinske pripreme. Plan natjecanja nakon tih priprema je još u razradi, ali očekujem cijelo ljeto puno natjecanja i putovanja ovisno od rezultata. S reprezentacijom očekujem odlazak na par velikih natjecanja gdje ću nastupati pod našim bojama.

Pripremaš se za Svjetsko prvenstvo koje će se održati ove godine u kolovozu u Budimpešti u Nacionalnom centru za atletiku čiji je kapacitet 40 000 gledatelja. Po broju država sudionica, (čak 211!) prvenstvo bi trebalo biti najveći sportski događaj na svijetu. Kakva su tvoja očekivanja?

Trenutno se borim za poziciju odlaska na Svjetsko prvenstvo. To je zbilja veliki izazov, jer u cijelom svijetu na tom natjecanju može nastupati samo 56 atletičara u disciplini na 800 m. Dugo nismo imali hrvatskog predstavnika na srednjim prugama na Svjetskom prvenstvu.

Predstavlja li ti problem nastupati pred velikim brojem publike?

Kod mene je zapravo obrnuta situacija. Bolje nastupam i odradim utrke kad je utrka “na nož”. Volim publiku, jaku konkurenciju, visoki adrenalin, mnoga putovanja i nove izazove. Nekad se čak i zapitam prije utrke da li se meni uopće natječe koliko znam biti opušten i usredotočen na utrku. Dobro je imati tremu, ali ako preraste u strah onda može utjecati na performansu.

Kako izgleda jedan tjedan profesionalnog bavljenja atletikom?

Ovisno o sezoni i natjecanjima. Kada su bazni treninzi i priprema za sezonu onda se trenira gotovo svaki dan po dva puta dnevno. U jedan tjedan se mora više puta ubaciti brzina, snaga, izdržljivost, pliometrija i kilometraža. Umijeće je baviti se atletikom ili biti trener u atletici jer zadatak je dovesti atletičara u najbolju formu za određeno natjecanje. To nije lagan posao jer se najbolja forma u sezoni ne može očuvati na duži period. U periodu kada je natjecateljska sezona onda se malo smanjuje broj treninga i izostavljaju se određene vježbe kako bi došli spremni i odmorni na utrku. Naravno osim treniranja treba se posvetiti oporavku i prehrani. Svaki dan spremam obroke i imam jedan oporavak, bilo da je masaža, sauna, strojevi za oporavak ili slično. Bez obzira što plan izgleda prenatrpano uvijek pronađem vremena za sebe i uživam u svakom danu… do postizanja svojih ciljeva.

Studiraš, treniraš, putuješ, uživaš u sportskoj karijeri, ali uz sve obveze stigneš i čitati…

Osim obvezne stručne ekonomske literature i literature o sportskim treninzima volim čitati kriminalističke i avanturističke romane. Iskreno, ne čitam dovoljno koliko bih želio. Čitanje me opusti, pa se dogodi i da zaspem nad knjigom. Vjerujem da ću u budućnosti naći više vremena za čitanje pogotovo nakon atletske karijere.

Putovanja su dio sportske priče. Boravio si u Turskoj, Srbiji, Mađarskoj, Češkoj, Kazahstanu, uskoro Španjolska, Kenija…

Obožavam putovati i stvarno mi je drago što imam mogućnosti posjetiti mnoge zemlje i upoznati različite kulture. Kada se ide na pripreme ostajemo duži period i uz dobre treninge može se uskladiti turističko razgledavanje. Na žalost, na natjecanjima u većini slučajeva se zna dogoditi da nemam mogućnosti otići u obilazak zbog fokusiranja na utrku i raspored natjecanja. Moram priznati, što sam do sada proputovao najviše mi se sviđaju Španjolska i Italija. Osim jakih mitinga imaju vrlo zanimljive destinacije i odličnu hranu.

Sve obveze uspješno rješavaš. Koji je tvoj savjet na današnji dan nama koji se žalimo da nemamo vremena baviti se sportom u rekreativne svrhe iako znamo koliko je to važno?

Bitna je dobra organizacija, iskrena volja i postavljeni ciljevi. I uz mnoge obaveze uz dobru organizaciju može se pronaći vremena za bavljenje nekom aktivnošću. Možda je dobro smisliti neku zanimaciju i prihvatiti to kao opuštenu zabavu. Ako je bavljenje sportom u pitanju, najbolje bi bilo naći trening partnera sa sličnim ciljevima i zajedno trenirati. Jedan drugog će motivirati i tako će bavljenje sportom preći u naviku. Postavljanjem ciljeva, podizat će se i osobne razine što će rezultirati zadovoljstvom i većom željom za bavljenjem sportom.

(knjiznicavirovitica.hr, foto: arhiva, M. Šolc)