Loše vrijeme i uobičajena kvalifikacija u opisu uzroka prometnih nesreća, vožnja neprilagođena uvjetima na cesti, promijenili su život mladom Marijanu Presečanu 2000. godine, tada 22-godišnjem studentu u Zagrebu.
Marijan je bio na suvozačevu mjestu, a za nesreću nikoga ne optužuje, jer nitko nije kriv i svi su jednako krivi. Dogodilo se to između Kutine i Virovitice, prilikom jednog od mnogih dolazaka kući na vikend. Mladiću je u nesreći oštećena kralježnica i od tada je vezan uz invalidska kolica, na što ukazuje i tetraplegija kao osnovna dijagnoza. Tijekom godina djelomično je vraćena funkcija ruku, ali donji ekstremiteti su oduzeti. To je trajno stanje i Marijan ne očekuje da će biti bolje.
Ali ne govorimo o mladiću koji se predao pesimističnim prognozama i koji odbacuje život kakav mu je sudbina namijenila, govorimo o mladom čovjeku punom duha, koji na najbolji način koristi snagu svoga tijela i uma kako bi svladavao daljine. Marijan je sportaš koji je isprobao hrvanje, stolni tenis, streljaštvo, košarku, bacanje koplja, kugle, diska… Marijan, kao reprezentativac Hrvatske, u svoju je Slatinu donio zlatnu i srebrnu medalju sa Svjetskih igara sportaša s invaliditetom održanim u ruskom Sočiju i na tome nije stao.
foto: facebook, M. PresečanNaime, slatinski paraolimpijac Marijan Presečan ponovno je zablistao na “Croatia Openu 2019.” u Splitu gdje je kao predstavnik AKOSI Agrama postavio državni rekord u bacanju kugle u kategoriji F53 s hitcem od 6.80 metara. No, taj je rezultat i svoj osobni, ali i državni rekord uspio i dodatno popraviti na 19. Svjetskom paraolimpijskom ”Grand Prixu Grosseto 2019.” u Italiji na kojemu je pod vodstvom izbornika paraolimpijske reprezentacije Hrvatske Damjana Sedića bacanjem kugle u kategoriji F51-53 ponovno osvojio zlato za Hrvatsku i postavio novi državni rekord od 6.98 metara. Ove mu godine predstoji još tri natjecanja do Svjetskog prvenstva te se nada što boljim rezultatima kako bi ostvario pravo nastupa u Dubaiju s reprezentacijom.
Marijan redovito vježba u svojoj privatnoj teretani doma gdje su mu sprave prilagođene njegovim potrebama, a treninge u bacanju kugle održava na slatinskom stadionu Antuna Tone Butorca.
– U osnovnoj školi bavio sam se hrvanjem, ali sam prerano odustao pa ne znam koliko bih u tome bio uspješan. Kad me zaokupio Držen Petrović, počeo sam se rekreativno baviti košarkom, a kasnije, već u kolicima, počeo sam igrati stolni tenis. Prsti desne ruke nisu bili u funkciji pa sam vezao reket za ruku, ali to nije išlo jer mi je takvo igranje bilo potpuno neprirodno. I sada mi ispada reket jer ga ne mogu čvrsto držati, ali ne vežem ga jer ne mogu tako igrati. Uz tenis došla je i atletika i posljednje dvije godine ozbiljno se bavim isključivo atletikom. U početku nisam mogao ni držati kuglu u desnoj ruci i još uvijek kuglu bacam lijevom rukom, premda sam dešnjak. Pokušavam naći sistem kako bacati desnom rukom jer mi je to prirodnije, ali još uvijek je lijeva jača – objašnjava Marijan.
Marijana je jučer (ponedjeljak) primio slatinski gradonačelnik Denis Ostrošić te mu čestitao na svim do sada ostvarenim rezultatima, a obećao je i kako će imati potporu Grada prigodom nabave nove opreme i odlaska na natjecanja.
(www.icv.hr, adf, pž, mf, foto: D. Fišli)
