Veznjak koji će ostati upisan zlatnim slovima u povijest zagrebačkog Dinama, koji je 1967. bio jedan od najzaslužnijih što su ‘modri’ osvojili Kup velesajamskih gradova i miljenik navijača Stjepan ‘Štef’ Lamza (81) preminuo je u bolnici, piše 24 sata.
Zdravstveno mu je stanje već neko vrijeme bilo narušeno, prije dvije i pol godine prebolio je upalu pluća i sepsu i nakon što se oporavio od toga. No, zdravstveno se stanje nije poboljšavalo. Odlazak voljenog djeda na Instagram profilu potvrdila je unuka Sonja Sabol.
Nogometnu je karijeru započeo u rodnom Sisku u redovima Segeste, nakon čega je prešao u mariborski Branik, a talent su tamo vidjeli skauti iz zagrebačkog Dinama čiji je igrač postao nakon epizode u Sloveniji. U dresu zagrebačkih ‘modrih’ postao je apsolutna legenda te odigrao 186 službenih utakmica i zabio je 36 golova.
S ‘modrima’ je osvojio dva nacionalna kupa (’63 i ’65) te Kup velesajamskih gradova 1967. Karijeru u silnom igračkom usponu prekinula je ozljeda zbog nesretna pada nakon njegove najbolje igre u polufinalu Kupa velesajamskih gradova protiv Eintrachta iz Frankfurta (4-0).
Zbog nesreće je samo finale pratio iz bolničkog kreveta te je ‘izgubio’ ugovor s belgijskim Standardom. Tada je prešao u Rijeku za koju je igrao godinu dana pa je godinu dana je proveo i u Zagrebu, a onda je navukao i dres francuskog Chateaurouxa i australskog kluba Croatia Melbourne. Sedam je puta nastupio za reprezentaciju bivše države.
Od njega se oprostio i Dinamo. Priopćenje prenosimo u cijelosti:
Dinamova „desetka za deset“, kako su ga slavili mediji nakon blistavih izvedbi, plava desetka za povijest…
Bolna srca i u velikoj tuzi javljamo da nas je naš proslavljeni Stjepan Lamza, naš dragi prijatelj zauvijek napustio u srijedu poslijepodne nakon duge i teške bolesti u svojoj 82. godini.
Kompletan je plavi navijački puk sa suzama i nevjericom popratio vijest o odlasku „plavoga veseljaka i boema“, nezaboravnoga driblera, pakera, žonglera, omiljenoga člana naše plave obitelji, igrača koji je bio jedan od glavnih potpisnika zasigurno najvećega uspjeha u klupskoj povijesti: osvajanja Kupa velesajamskih gradova, natjecanja koje je kasnije preraslo u Kup UEFA, današnju Europa ligu.
Otišao je samo godinu dana nakon što su nas zauvijek napustili njegovi suigrači iz 1967., naši nikad prežaljeni Slaven Zambata i Krasnodar Rora, a nešto ranije i Zlatko Škorić i Zlatko Mesić.
Upravo je Lamza prva asocijacija na Dinamov pokal iz 1967., svojevrsni „amblem“ cijele generacije. Njegova maestralna izvedba u uzvratu polufinala Kupa velesajamskih gradova protiv Eintrachta u Zagrebu kad je lakoćom „njihao“ njemačke braniče, sublimira svu raskoš Dinamova tadašnjeg nogometa. Iako je, pri spomenu na generaciju 1967., prva pomisao upravo Lamzina nogometna finesa, paradoks je da ga nije bilo u završnoj utakmici, onoj u kojoj je maksimirska družina svladala Leeds United u finalu i osvojila pokal. Lamza je tada bio u bolesničkoj postelji nakon teške ozljede zadobivene u noći slavlja nakon pobjede protiv Eintrachta. Već je u ranim jutarnjim satima, nakon burne slavljeničke noći u Vili Rebar podno Sljemena, primijetio da je pogreškom zaključan u sobi pa je pokušao izaći tako što bi preskočio s prozora za prozor. Izgubio je ravnotežu i pao s pet metara visine… U bolnici je ležao devet mjeseci i tek je tada počeo s laganim treninzima. No, vrijeme je pokazalo da je dvoboj protiv Eintrachta bio njegov zadnji nastup za plave u službenoj utakmici. Zaigrao je još na oproštaju upriličenom 21. travnja 1970. u Maksimiru u prijateljskom ogledu protiv tada snažne Benfice, predvođene jednom od najvećih zvijezda svjetskoga nogometa, Portugalcem Eusebijem. Dinamo je pobijedio 2:0, Lamza ponovno odigrao dojmljivu utakmicu, postigao i pogodak…
Rođen je 23. siječnja 1940. u Sisku, a loptu je prvi put dodirnuo sa šest godina na sisačkom školskom dvorištu. Unatoč tome što je Lamza u nogometnoj povijesti zapamćen kao nogometni fantasista, igrač finese i poteza, kao dječak je, posve atipično nogometnim maštanjima mališana, želio biti – obrambeni igrač.
– Kao dječak sam volio čuvati one bolje igrače, ofenzivce koji su pokazivali talent i sklonost zabijanju golova. Imao sam užitak prilijepiti se uz nekog malog ‘Bobeka’ ili ‘Mitića’ i onda mu ne dati da dođe do izražaja – govorio je Lamza.
S Dinamom je zaigrao u finalu Kupa velesajamskih gradova 1963. godine, a četiri sezone kasnije i osvojio pokal. Dvaput je bio pobjednik jugoslavenskoga Kupa, 1963. i 1965. Za plave je odigrao 281 utakmicu i postigao 72 pogotka. Nakon godinu dana pauze uvjetovane ozljedom nakon pada s balkona, kratko je igrao za Rijeku, Zagreb, potom francuski Chateauroux te, naposljetku, za Croatiju Melbourne. Upisao je i sedam nastupa za jugoslavensku reprezentaciju. Kasnije je bio trener u Dinamovoj školi.
Informacije o posljednjem ispraćaju i komemoraciji za legendu kluba bit će poznate naknadno.
GNK Dinamo ovom prilikom izražava duboku i iskrenu sućut obitelji i prijateljima našega nezaboravnog Stjepana Lamze- poručili su iz GNK Dinamo Zagreb.
(24sata)
