Početkom devedesetih godina prošlog stoljeća u jeku Domovinskog rata četveročlana obitelj Suvajac iz Poljara, predgrađa bosanskohercegovačkog grada Dervente, svoje tadašnje mjesto prebivališta zamijenila je Rezovcem, malim prigradskim naseljem nedaleko od Virovitice.

Tada četverogodišnji Nikola brzo se uklopio u novu sredinu u kojoj se našao te stekao brojne nove prijatelje. Kao i mnogi drugi dječaci i on je počeo pokazivati zainteresiranost prema sportu, a prva ljubav bila je prema nogometu. Svega četiri godine nakon dolasku dječačku zaigranost na igralištu zamijenio je prvim ozbiljnim treninzima. Prvi trener koji je Nikolu uveo u nogometne vode na igralištu TVIN-a bio je legendarni virovitički trener Dušan Davidović.

PRESUDILA NOSTALGIJA

– Uz trenera Davidovića, koji je bio moj prvi trener, svakako bih izdvojio Branimira Resnera koji je u jednakoj mjeri utjecao na moj igrački razvoj u ono vrijeme kada je to bilo najpotrebnije, dok sam nastupao za mlađe uzrasne kategorije. Što se tiče kasnijih trenera, izmijenilo ih se mnogo. Sjećam se svakoga od njih i svaki je na neki svoj način unaprijedio moju igru – spomenuo je Nikola.

Svoj talent počeo je pokazivati u seniorskoj konkurenciji već kao šesnaestogodišnjak, kada je odigrao prvu službenu utakmicu za klub u kojem je započeo svoje nogometne korake. Od tada nije prošlo puno vremena, a ubrzo je došlo i do zamjene sredine, ovoga puta one nogometne. Iz TVIN-a prelazi u redove gradskog rivala na VGŠK-u s kojom je osvojio naslov prvaka u 4. hrvatskoj ligi i Županijski nogometni kup, a 4. ligu osvojio je i s još jednim županijskim predstavnikom, Slatinom.

Iako su spomenute sezone bile jedne od najuspješnijih u njegovoj dosadašnjoj karijeri, kao posebno dragu izdvojio je ipak jednu drugu, onu kada je odjenuo dres Rezovca i igrao za sebe i za svoj gušt. Dvije sezone Nikola je proveo igrajući za klubove izvan Virovitičko-podravske županije, a uz pomoć strica jednu je godinu proveo u Njemačkoj igrajući za Spvgg Freudenstadt.

– Bilo je nekih kontakata sa Stuttgart Kickersom, ali nostalgija je bila jača i vratio sam se kući. Povratak je obilježio nastup za trećeligaša Čakovec, nakon kojega sam se zaputio u tada izuzetno jaku Croatiju iz Grabrovnice – objasnio je Nikola.

Momčad iz Grabrovnice tih je godina uistinu bila najbolji klub na našem području. Izuzetno konkurentni bili su u 3. hrvatskoj nogometnoj ligi Sjever, a u tri navrata, od 2013. do 2015. godine osvojili su i Županijski nogometni kup igrajući tom prilikom i nekoliko natjecateljskih susreta s članovima 1. HNL. U redove Virovitice, za koju i sada nastupa, kao povratnika ga je pozvao tadašnji trener Elvis Vinak.

OSJEĆAJ ZA POGODAK

Dvije godine bilo je potrebno za slaganje kvalitetne momčadi koja vrlo dobro kotira među trećeligašima. Klub i danas igrače crpi iz vlastite škole nogometa, momčad je mlada, tako da je Suvajac među najiskusnijima i u svakom trenutku želi biti oslonac svojim mlađim kolegama. S krilne pozicije, na kojoj je započeo svoju karijeru, prebačen je nešto bliže prema golu zbog svog osjećaja za postizanje pogodaka. Da je to bila dobra odluka, potvrđuje i podatak da je Nikola ove polusezone zauzeo vodeće mjesto na listi ligaških strijelaca.

– Želio bih i nakon proljetnog dijela zadržati prvu poziciju na listi najboljih strijelaca, ali to će biti jako teško jer su u konkurenciji iskusni igrači s prvoligaškom i drugoligaškom reputacijom. Došlo je i do promjene na trenerskoj klupi. Bivši trener Vjekoslav Vučeta radio je dobar posao, ali je očito došlo do zasićenja. Novi trener Goran Bosilkovski nas je razbudio. Igramo puno bolje nego što to pokazuju rezultati. Uvjeren sam da ćemo nakon dobro odrađenih priprema na kraju biti među četiri, pet najboljih momčadi u ligi. Mislim da bismo mogli biti pravi hit prvenstva – uvjeren je Suvajac.

NE GUBI VRIJEME
Uz nogomet studira i vodi online trgovinu

Iako je pred njim ostalo još dosta nogometa, Nikola nam je otkrio i svoje sportske planove po završetku aktivnog igranja.

– Jasno je da nogomet neću moći igrati vječno, ali sada želim dati sve od sebe i igrati što duže. Osjećam se dobro i u dobroj sam formi , a to je najbitnije. Jednostavno uživam u ovoj igri koliko god je to moguće. Kada jednom i dođe vrijeme za kraj moje nogometne karijere, mislim da ću se preseliti na tribine. U trenerskim vodama se za sada ne vidim, ali nikad ne reci nikad. Prvenstveno bih se volio posvetiti suradnji s klubovima, ali na neke druge načine, kao član uprave ili nešto slično – zaključio je.

Uz nogomet Nikola je posvećen i fakultetskim obavezama. Trenutno je student četvrte godine na koprivničkom Sveučilištu Sjever, gdje se educira za inženjera prometa i voditelja logističkih sustava, a ima i tvrtku koja se bavi prodajom krovnih nosača za automobile i biciklističku opremu na internetu. Vjerujemo stoga da Nikoli u ovo vrijeme bez nogometa nije dosadno s obzirom na sve obaveze.

(www.icv.hr, mš, foto: M. Rođak i K. Toplak)