Krenulo se sa sedmercima. Gledalište je kipjelo, navijači na nogama, bubnjevi su udarali u ritmu “tam-tam”. Na sredini, uz suce Barića i Belavića te nadzornika Zubanovića, stale su Budimir, Tanase, Tatari, Golubić i Vresk s jedne i Maja i Melita Begović, Krušelj, Sabol i Raguž s druge strane. Prvo je pucala Miranda Tatari i zaboravila da je na vratima Biljana Krstevska. Dvorana je poludjela. Tvinovke su došle do prednosti. “Džepna Makedonka” je ljubila loptu jer je obranila prvi udarac.

Ovim riječima iz arhive Virovitičkog lista (broj 2383, 7. svibnja 2004.) najbolje je započeti priču o Biljani Krstevskoj, Makedonki koja je branila boje tadašnjeg virovitičkog rukometnog kluba Tvin Trgocentar, ne samo u već spomenutoj utakmici protiv velike Podravke Vegete u finalu Hrvatskog rukometnog kupa 2004. godine održanom u Virovitici (možete se prisjetiti ovdje), gdje su virovitičke rukometašice pod vodstvom trenera Darka Međimorca bile na “korak do sna” u prepunoj domaćoj dvorani, već i četiri pune godine u virovitičkom klubu.

VRHUNSKE OBRANE I BORBENI KARAKTER

Biljana Krstevska danas živi i radi u Skopju, gradu u kojem je i rođena. Iako se pomalo “ohladila” od rukometa i trenutno nije u tim “dvoranskim vodama” ipak rado i sa sjetom priča o danima ponosa i slave, kada je gotovo svakog tjedna bila na naslovnicama Virovitičkog lista i kada je branila boje kluba koji je tada imao jednu od najjačih ženskih ekipa u povijesti ovog grada.

-U Skopju sam, to je moj grad, tu sam rođena, a trenutno uživam na godišnjem odmoru. Inače radim u jednoj od najpoznatijih makedonskih tvrtki koja se bavi izgradnjom stambenih zgrada – kaže Biljana.

Za Tvin Trgocentar, koji je tada bio pojam za rukomet u Hrvatskoj, branila je pune četiri godine. Istaknula se ne samo vrhunskim obranama, već “pozitivom” koja je uz borbeni karakter davala veliku sigurnost u obrambenom bloku ekipi koju je vodio Šoštarić, Arslanagić, a zatim i Darko Međimorec.

-Tvin Trgocentar tražio je vratarku jer je prvi stup obrane virovitičkih rukometašica, golmanica Pilepić, bila ozlijeđena. Tadašnji predsjednik kluba Slobodan Jančevski je zaslužan za moj dolazak u Viroviticu. Kontaktirao je mog menadžera i ubrzo sam stigla na probu. Nakon prve utakmice u Varaždinu i nekoliko treninga postigli smo dogovor – sjeća se B. Krstevska. Iz tih slavnih dana najviše joj je u sjećanju ostala utakmica s gostovanja u Zagrebu.

NAVIJAČI KOJI GRIJU SRCE

-Igrali smo protiv zagrebačke Lokomotive u dvorani “Kutije šibica”. Ne sjećam se točno, pobijedili smo mislim s četiri gola razlike, a ono najbitnije, dvorana je bila prepuna virovitičkih navijača. Uz takvu podršku bilo je nemoguće loše braniti i ne pobijediti – kaže Biljana te ističe fantastičnu atmosferu koju su navijači u Virovitici priredili na svakoj domaćoj utakmici.

-To je bilo sjajno, u svakoj utakmici dvorana Tehničke škole je bila prepuna, jedva sam čekala subotu da pokažem najbolje što znam, cijeli grad je bio zaslužan za tu rukometnu priču, živjelo se za subotu – nastavlja naša sugovornica.

Nakon odigranih vrlo uspješnih sezona u Virovitici (2003./04. godine i 2005./06. godine) Biljana je napustila Tvin i vratila se u rodnu Makedoniju.

-Moja zadnja utakmica u dresu Tvina je bila ujedno i zadnji susret s Viroviticom. Od tad se nisam vraćala. Ako ćemo iskreno, strašno mi je žao zbog toga, imam tamo puno divnih prijatelja koje želim ponovno vidjeti – govori Krstevska, dvanaest godina poslije.

NAJJAČA EKIPA

Izdvojila je i nekoliko “Lavica”, suigračica za koje smatra da su bile sportašice u pravom smislu te riječi.

-Ne mogu da ne izdvojim Helenu Sabol (sada Rončević), Zdenku Krušelj (sada Premužić), Martinu Raguž… To je zapravo teško reći, nekog izdvajati. Tvin je tad imao najjaču ekipu, sve su cure bile prave sportašice i profesionalke, baš smo se uklopili i bili prava ekipa – ističe B. Krstevska.

Da li je Biljana Biki Krstevska rekla konačno zbogom rukometu ili će se okušati u trenerskim vodama ostaje vidjeti, ali ono što je napravila za virovitički klub i karizmu kakvu je imala na vratima Tvina teško je zaboraviti, a svake subote virovitičku je publiku uveseljavala svojim obranama.

-Za kraj bih dodala, pozdrav svima u Virovitici i zaista mi je drago što me se netko sjetio – zaključila je Biljana, a sudeći po njenim riječima, možda ćemo ju uskoro i vidjeti u novoj posjeti Virovitici.

(www.icv.hr, ts, foto: arhiva)