Šibenčanin Stipe Rebić svoju je profesionalnu golmansku prvoligašku karijeru započeo nastupima u matičnom klubu Šibeniku u sezoni 1992./93. Ubrzo napušta Šibenik i odlazi u Pazinku iz Pazina, u kojoj je proveo dvije sezone upisavši 29 nastupa. Posljednji klub u profesionalnoj karijeri bila mu je suhopoljska Mladost 127, za koju je nastupao od 1995. pa sve do 1999. godine. U svojoj profesionalnoj karijeri, prema službenim podacima hrvatskog nogometa upisao je 55 ligaških i pet nastupa u Hrvatskom nogometnom kupu. Nakon igračke, posvetio se trenerskoj karijeri, a nakon nekoliko angažmana u županijskim nogometnim klubovima skrasio se na rezovačkom Laništu, gdje je sa županijskim prvoligašem Rezovcem prilično uspješno startao u novu sezonu 2019./20.

Anto Jakovljević svoju je profesionalnu karijeru započeo u Borcu iz Banja Luke, inače mjestu u kojem je i rođen. Prije dolaska u Hrvatsku upisao je i 25 nastupa u dresu FK Sarajeva. Prvi hrvatski klub u profesionalnoj karijeri Jakovljevića bila je Pazinka iz Pazina, a nakon samo pet nastupa otisnuo se u Sloveniju, gdje je branio boje Mure, a zatim i Ljubljane. Nakon slovenske avanture vraća se u Hrvatsku, gdje uspješno nastupa za Hrvatski Dragovoljac. Posljednji profesionalni klub u njegovoj karijeri bila je Mladost 127, za koju je upisao 28 nastupa, a posebno se pamti utakmica protiv zagrebačkog Dinama na Maksimiru i velike pobjede suhopoljske momčadi 2:3, u kojoj je briljirao upravo Anto Jakovljević. Nakon igračke karijere također se posvetio trenerskoj, a jedini je voditelj Škole nogometa u Gorskom kotaru.

Zoran Slavica najzvučnije je ime od svih vratara koji su bar jednom na sebe “navukli” dres suhopoljske Mladosti. U profesionalnoj karijeri upisao je čak 223 nastupa. Slavica je upisao i nastup u Ligi prvaka kada je branio boje Hajduka, a bilo je to 1994. godine u srazu sa rumunjskom Steauom iz Bukurešta. U svojoj karijeri nastupio je i za hrvatsku reprezentaciju 92. godine u prijateljskoj utakmici na Maksimiru protiv Meksika i laganoj pobjedi 3:0 (dva zgoditka Davora Šukera i jedan Dejana Računice). Rođeni Šibenčanin nakon nekoliko sezona u Hajduku odlazi u Rijeku, a nakon samo jedne odigrane sezone dolazi u Suhopolje, u Mladost 127 za koju je upisao 49 nastupa. Nakon suhopoljske avanture vraća se kući te se nakon četiri provedene sezone u Šibeniku oprašta od profesionalne karijere. Nakon igračke karijere započinje trenersku, kao trener vratara u Šibeniku, a nakon toga i samostalno vodi Šibenik, Krku iz Lozovca, Primorac te unešićku Zagoru.

Jedini Virovitičanin na ovom popisu je Antun Matijek. U profesionalnoj karijeri branio je samo za Mladost 127 i od 1995. do 1998. godine skupio 31 ligaški nastup i tri nastupa u Hrvatskom nogometnom kupu. Nakon završene igračke karijere posvetio se trenerskom poslu, uglavnom u radu s vratarima iz županijskih nogometnih klubova, nakon čega počinje i samostalnu trenersku karijeru. Posljednji klub koji je uspješno vodio bio je milanovački Sokol 2016. godine, nakon čega odlazi u Njemačku u potragu za novim poslom, a tamo radi i danas.

Posljednja četiri nastupa prije gašenja suhopoljskog Kluba odradio je vratar Marino Gulić. Zanimljivo je vidjeti i “lude” dresove na naslovnoj fotografiji u šarenim kombinacijama koji su bili popularni u nogometnom svijetu 90-ih godina.

Ovdje se prisjetite legendarnih dana suhopoljske Mladosti 127.

(www.icv.hr, ts, foto: arhiva Virovitičkog lista)