Čačinci su oduvijek bili sportski bazen velikih talenata. Bilo je tu nogometaša i košarkaša, a gotovo svake godine izađe neko novo ime koje obećava. Proteklih dana lijepa priča rodila se u Nogometnom klubu Mladost u kojem radi oko 150 djece u nogometnoj školi, a jedan mladić posebno odskače. On je 14-godišnji Domagoj Stojanović, odličan učenik Osnovne škole Antuna Gustava Matoša koji je naprosto zaljubljen u nogomet. Prošao je školu nogometa u Mladosti, prošlu jesensku polusezonu igrao je u selekcijama trećeligaša Graničara iz Đurđevca, a krajem prošle godine stigla je velika prilika u hrvatskom prvoligašu s Drave, NK Osijeku. Kako je sve teklo priča Domagojev otac Dražen Stojanović.

– Teško je zapravo govoriti o vlastitom djetetu, ali ja sam od onih roditelja koji čvrsto stoji iza svake odluke svog djeteta i njegove želje su mi najvažnije. Tako je i u nogometu, vidjelo se da on ima nešto u sebi drugačije od svojih vršnjaka, u svim uzrastima je bio među najboljima, ali ono što me veseli je da je on sretan s loptom i u tome uživa– započeo je Domagojev otac Dražen koji je također bivši i dugogodišnji nogometaš Mladosti.

Dražen je, kako kaže, uživao gledajući sina Domagoja na terenu, a Domagoj je u matičnom klubu igrao na svim pozicijama, osim vratara, i svugdje je bio više nego zapažen. No, najbolje partije pružao je na mjestu lijevog ofanzivnog napadača ili polu špice. Intenzivno su ga pratili NK Virovitica i NK Graničar Đurđevac, a kako je Domagoj želio napredovati tata Dražen se počeo informirati.

– Kad je sam rekao da bi želio probati u većem rangu, ostvario sam kontakt s NK Graničarom iz Đurđevca, gdje smo otišli na probu i odmah su ga primili. Proveo je tamo pola godine, naporno je trenirao, redovno igrao, a paralelno je radio i individualno želeći biti još bolji. Tada mi je moj prijatelj i svima znani vratar iz Čačinaca, koji je prošao nekoliko prvoligaških klubova Eljat Mehmedi, rekao da u Domagoju vidi profil igrača za velike stvari i predložio da probamo otići u NK Osijek– nastavlja otac Dražen te, kako kaže, vrlo su brzo on i Eljat ostvarili kontakte s Osijekom i odveli Domagoja na prve treninge. Bilo je to u studenom prošle godine i od tada je u Osijeku redovno trenirao, ali i nastavio igrati u svom tadašnjem klubu Graničaru sve do zimskih priprema.

– Kad je došao na pripreme i odradio nekoliko utakmica potpuno je prešao u Osijek i sada igra za pionire uzrast do 15 godina. U tijeku priprema koje još traju odigrao je nekoliko pripremnih utakmica i treneri su bili zadovoljni– nastavlja Dražen.

Baš na toj zadnjoj pripremnoj utakmici ove subote Domagoj je igrao zadnjih 25 minuta, ušao i postigao dva pogotka u utakmici protiv Puškaš Akademije koju je Osijek na kraju dobio 3:2.

– Ta dva pogotka u utakmici protiv Puškaš Akademije su mu nagrada za njegov trud, rad i odricanje koje ima jer jako želi uspjeti. Ti golovi su ga malo digli i to mu je trebalo u ovakvom rangu, ali drugi dan je nastavio po starom, individualni trening na sebi iako je nedjelja, a euforija i dojmovi su se slegli. Ponosan sam na njega što je čvrsto na zemlji i to je dobro razmišljanje, sve brzo zaboravi i gleda prema naprijed, ne diže se u nebo, jer kako nas dvojica uvijek zajedno kažemo, sutra je novi dan i idemo u nove pobjede– kaže ponosni tata Dražen te posebno ističe kako Domagoj uvijek sebe želi još više nadograđivati, još jače raditi i pokazati da može.

– Uporan je, vrijedan, na terenu čak nekada, sportski bi se reklo preblag, jer mu je fair-play na prvom mjestu. Jednostavno uživam ga gledajući na terenu i ne propuštam niti jedan njegov trening i
utakmicu– govori Dražen.

U Osijeku su ga odlično primili, već je dobio i nadimak- Domba,  i kako sam kaže, super se snašao. 

– San mi se ostvaruje, od moje Mladosti i poslije Graničara, sada sam u Osijeku. Osjećaj je zaista neopisiv, uživam u svakoj minuti na terenu, bilo to na utakmici ili treningu, ali nema ništa bez rada. Sve je sad na meni, moram još više raditi, truditi se i biti još bolji. Želio bi se zahvaliti svim dosadašnjim trenerima, iz Mladosti Draganu Zubaku i Antoniju Pejaziću s kojim sa počeo individualno raditi po odlasku u Đurđevac, zatim svim trenerima u Đurđevcu i sada Stipi Čaviću s kojim je uživanje raditi– kaže Domagoj te naglašava da ne voli puno pričati, nego sve najviše voli reći samo na terenu.

Da želi biti još bolji govore i druge činjenice. On je učenik osmog razreda, odlikaš,  a svaki dan poslije škole čeka oca da dođe s posla, sjedaju u auto i put Osijeka. Dođe kući, odradi svoje školske obveze, ujutro opet u školu pa u Osijek na trening.

– Njemu ništa nije teško. Odličan je učenik, u školi je doista super, a nogomet je nešto posebno. Dok je prošle godine još igrao za Graničar paralelno smo putovali u Đurđevac i u Osijek na treninge, a sada baš svaki dan idemo u Osijek i vikendom na utakmice. Bilo je svega, smrzavali smo se, bilo je i trenutaka kada je bio jako umoran, ali nije se dao. Sve je stvorio svojim radom i trudom i dok god je on sretan ja sam uz njega– zaključio je Domagojev otac Dražen.

Uz treninge u Osijeku, svaki slobodni trenutak Domagoj koristi za individualni rad, a kao osobnog trenera izabrao je provjerenog nogometnog znalca i čovjeka koji mu može usaditi onu srčanost i borbenost na terenu, sjajnog mladog stopera Stipu Čavića koji je oduševljen Domagojem, prije svega njegovim životnim stavovima, a onda i nogometnim mogućnostima.

– Dok većina njegovih vršnjaka slobodno vrijeme provodi uz ekrane, Domagoj svoju energiju usmjerava na nešto potpuno drugačije, naporne privatne treninge koji ga guraju do granica izdržljivosti. Domagoj je od prvog dana pokazao nevjerojatnu disciplinu i veliki talent koji drži u sebi te volju za napretkom, ali još važnije od fizičkog napretka je mentalna snaga koju razvija, nikada ne odustaje i uvijek traži način da bude bolji. Njegova pristupačnost i odanost prema treninzima te ljubav prema nogometu dovela ga je do transfera u NK Osijek. Izuzetno sam ponosan na njegov rad i trud, a ja ću dati sve od sebe da mu pomognem kako god budem mogao. Iskreno, želim mu još puno, puno uspjeha u nogometnoj karijeri– rekao je Stipe Čavić.

Ponosna na Domagoja je i njegova čačinačka Mladost.

– Ponosni smo što je svoju, sigurnu smo veliku karijeru, započeo upravo u našem klubu u kojem je u mlađim uzrasnim kategorijama zabio debelo preko 100 golova, a u Graničaru iz Đurđevca je odigrao 18 utakmica i zabio devet golova. Domagoju želimo sreću u nastavku karijere i samo neka nastavi marljivo raditi kao i do sada. Talenta ima, a sad će imati i vrhunske uvjete da ga se razvije do kraja. Puno sreće Domo naš– poručili su iz NK Mladost Čačinci.

(icv.hr, vg)