Postoje ljudi koji svojom nevjerojatnom voljom i željom čine kolektive u kojima se kreću i za njih rade, boljima, pristupačnijima i veselijima, čime su i oni sami posebno sretni i ispunjeniji. Posebno se to oslikava kada je riječ o sportu, upravo je sport grana koja spaja ‘nemoguće’ i čini ljude najsretnijima. On je čovjek kojeg svi svakodnevno vide na nogometnim terenima, nesebično pomaže svima, igračima, domarima, oružarima pa čak i nama novinarima kojima uvijek sa smiješkom na vrijeme javi rezultat s gostujućih terena i pošalje koju fotografiju. On je Edin Šahinović (42), skromni dečko iz Orahovice koji već punih 13 godina radi u nogometu i njegovoj sreći zbog toga nema kraja…
-Oduvijek sam veliki ljubitelj nogometa, no nikada nisam igrao nogomet, osim za razred u školskim natjecanjima te kasnije neke revijalne utakmice. Ipak, nogomet mi je oduvijek bio velika ljubav, navijač sam Dinama i veliki fan milanskog Intera. Kada sam završio školu redovno sam dolazio na stadion Papuka i bio najveći navijač, niti jednu utakmicu nisam propustio. Velika mi je želja bila na bilo koji način pomoći radu kluba i tako sam se odlučio ponuditi upravi. Pomagao sam prvo oružarima i domarima, a 2009. sam preko svog velikog prijatelja Benjamina Špoljarića te također mojih dragih prijatelja Dejana i Denisa Prše koji su tada bili Papukovi prvotimci, ušao što se ono kaže ‘u svlačionicu’ – započeo je svoju priču Edin.
Uvijek je želio dati cijelog sebe nogometu, a posebno Papuku pa je tako tražio nešto čime bi još više mogao pomoći.
-Oduvijek mi je bila želja pomagati igračima i tako sam počeo istraživati metode fizioterapije i kako najbolje pomoći igračima na terenu ili prije, odnosno poslije utakmice. Prošao sam neke tečajeve i tako krenuo pružati fizioterapeutske usluge u Papuku. Radio sam sa, za mene, velikim trenerima Darkom Krsnikom i Zoranom Mandićem s kojim i danas sjedim na klupi. S Darkom Krsnikom sam odradio i dvije sezone u Nogometnom klubu Crnac, gdje smo proveli lijepe trenutke. Ovoj dvojici trenera doista se od srca zahvaljujem na svemu. Posebno pamtim sve trofeje koje su ekipa osvajale i u kojima sam bio dio priče, dakle mogu reći da imam dva puta osvojenu 1. županijsku nogometnu ligu, jedno osvajanje Županijskog kupa Virovitičko-podravske županije, osvajanje naslova prvaka 2. županijske nogometne lige, viceprvaka 4. HNL te jesenskog prvaka 4. HNL – s velikim osmijehom priča Edin.
Treneri Zoran Mandić i Darko Krsnik kojima se i sam zahvalio, o Edinu govore biranim riječima.
-On je čovjek koji je uvijek tu, spreman pomoći bilo što kad zatreba, bilo tu za vrijeme utakmice, treninga pa čak i u slobodno vrijeme. Iznimno je vrijedan i lijepo je imati takvu osobu u klubu – rekao je trener Papuka Osječko 1664 Zoran Mandić.
-Edin je bio s mojim ekipama kada sam bio trener i seniora i mladih uzrasta u Papuku te u Crncu i uvijek sam znao da na njega mogu računati za bilo što, a to treneru jako puno znači – dodao je Darko Krsnik.
Svi ti trofeji, nagrade i priznanja ekipa kojima je na pomoći, Edin, kako sam kaže, ne mogu se mjeriti s prijateljstvima koje je stekao.
-Upoznao sam jako puno igrača, sjajnih momaka, ne samo u Papuku i Crncu, nego i iz svih klubova iz liga u kojima smo igrali. I danas se rado preko društvenih mreža čujem s kolegama iz cijele ove sjeverne regije, razmjenjujemo informacije, rezultate i to je nešto što nema cijenu i nagradu. Meni je najveća nagrada biti u nogometnoj svlačionici i na klupi te pomagati koliko mogu. Sada sam ponovno u svom Papuku i uživam svakog dana u klubu i oko kluba, to je meni nešto kao duševna hrana – zaključio je Edin kojeg slobodno možemo nazvati dobrom dušom orahovačkog nogometnog okruženja.
(www.icv.hr, vg, foto: V. Grgurić)