Ako niste čuli za Kristijana Dumenčića, barem kada govorimo o nogometu na području Virovitičko-podravske županije, definitivno se ne možete pohvaliti velikim znanjem o “najvažnijoj sporednoj stvari” na svijetu.

Vratar županijskog prvoligaša Podravca iz Sopja danas (srijeda) slavi svoj 36. rođendan. Od kud početi? Teško je i nabrojati sve uspjehe koje je ostvario u svojoj bogatoj nogometnoj karijeri kojoj se, po svemu sudeći, ni izbliza ne nazire kraj.

Prve nogometne korake napravio je u rodnom Suhopolju. Slavici, Matijeku, Mrzlečkom, Prengi… “skupljao” je lopte kao klinac u vremenu kad je Mladost 127. harala hrvatskim nogometom, a od tih “profića” i upijao svoja prva prava nogometna znanja. Prošao je i varaždinsku školu nogometa gdje mu je mentor bio Marijan Mrmić (za one koji ne znaju, bivši hrvatski nogometni vratar i reprezentativac, jedan od “vlasnika” legendarne “bronce” sa SP-a 1998. u Francuskoj). Tesao je Dumenčić svoje vještine, radio sa stručnjacima, odlazio u kampove, igrao najkvalitetnije kadetske i juniorske lige, a velik trag ostavio je i u seniorskom nogometu.

U nekoliko navrata (sezona) “Grofovski” je čuvao vratnice suhopoljskog nogometnog kluba s kojim je i 2013. u šesnaestini finala Hrvatskog nogometnog kupa na stadionu Park pred nekoliko tisuća gledatelja igrao protiv Dinama i za kojeg je, ako se zbroje sve pripremne i službene natjecateljske utakmice, upisao gotovo 400 nastupa. Branio je boje zagrebačkih klubova Lučko i HAŠK, a sada se skrasio u Sopju, u kojeg je došao iz četvrtoligaša Slatine.

U jednom od intervjua za Virovitički list, sada već “davne” 2004. godine kada je bio u Varteksu, rekao je kako su mu specijalnost jedanaesterci, njih obožava braniti, a u svojoj ih je karijeri obranio nebrojeno puta. Osim što sjajno brani, dobar je “španer”, zna igrati i odlično barata loptom. Još bitnije, izvanredno čita igru i na taj način unosi dodatnu sigurnost u momčad. Što se tiče strasti prema nogometu, o tome je nepotrebno govoriti.

Pokušali smo u kratkim crticama približiti karijeru 36-godišnjeg vratara kojemu je, kako i priliči jednom takvom zaljubljeniku u nogomet, najljepši rođendanski poklon bio onaj proteklog vikenda kad je Podravac s minimalnih, ali “ogromnih” 2:1 u derbiju kola srušio Slogu iz Zdenaca i tako joj nanio prvi ovosezonski poraz. Slavio je s Tolom, Menegatijem, Ibriksom, Javorovićem, Lončarekom, prijateljima s kojima je godinama dijelio svlačionicu u raznim sredinama i “bilježio” lijepe nogometne uspomene.

A što na sve to kaže Dumenčić?

-U nogometu sam nepunih 30 godina. Bilo je tu uspona i padova, ali ono najbitnije što moram naglasiti, to je da sam izuzetno zadovoljan svojom dosadašnjom karijerom i ne žalim zbog ničeg. Pomazilo me i zdravlje, barem u onom smislu klasičnih nogometnih ozljeda, a ako tako bude i dalje, planiram braniti još barem četiri do pet godina – ističe Dumenčić.

Uz Zvonka Menegatija, popularnog “Šonjija”, koji mu je posebno prirastao srcu, ističe još nekoliko nogometnih trenera s kojima mu je bilo zadovoljstvo surađivati.

-Zvonko Menegati bio je važan kotačić u mojim počecima. Nakon povratka iz Varaždina, on mi je prvi dao priliku, pod njegovim vodstvom imao sam se priliku afirmirati u svijetu seniorskog nogometa i zbog toga smatram da je jedan od najzaslužnijih za moju uspješnu nogometnu karijeru. Tu svakako moram spomenuti i Dražena Biškupa koji je ostavio veliki trag ne samo u mojoj karijeri, već i cjelokupno nogometa u Suhopolju, a onda i Dado Pemper, s kojim sam radio sveukupno osam godina. Na kraju moram istaknuti Marija Tolu, čovjeka koji zna sve o nogometu, trenera i velikog prijatelja s kojim trenutno surađujem u Sopju, a s kojim sam godinama dijelio svlačionicu i nizao brojne nogometne uspjehe – kaže Dumenčić i naglašava kako mu je ipak najveća podrška u svemu obitelj, koja je u svoju “malu nogometnu zvijezdu” vjerovala od samih početaka.

(www.icv.hr, ts, foto: D. Fišli, arhiva Virovitičkog lista)