Ljeti, dok sve buja i cvate, idealno je vrijeme za jednu važnu aktivnost  – procjenu oštećenosti šuma. Već više od 30 godina provodi je i Hrvatska u okviru Međunarodnog programa za procjenu i motrenje utjecaja zračnog onečišćenja na šume (ICP Forests). U programu trenutno sudjeluje 40 europskih zemalja te SAD i Kanada, pa je ICP Forests danas najveća mreža biomonitoringa na svijetu. Tijekom te aktivnosti procjenjuje se tzv. osutost krošanja (laički rečeno ‘manjak lišća’ u krošnjama stabala), koji je osnovni parametar kojim se opisuje oštećenost, odnosno zdravlje stabala. Konkretno, opažanja koje provode zaposlenici Hrvatskih šuma, Ministarstva poljoprivrede i Nacionalnog parka Plitvička jezera obavljaju se na određenim lokacijama (točkama) na kojima se procjenjuje stanje 24 stabla. Pritom se značajno osutim (ZO) stablima smatraju ona kod kojih je osutost krošnje iznad 25 posto, a uz osutost procjenjuju se i štete od biotičkih i abiotičkih uzročnika.

BAZA ZA VAŽNE ODLUKE

– Glavni zadatak Programa postao je prikupljanje podataka o stanju šuma i njihovoj reakciji na čimbenike stresa na regionalnoj, nacionalnoj i međunarodnoj razini. Tako se sa smanjenjem emisija sumpora pozornost znanstvene zajednice koja radi u okviru mreže ICP Forests okrenula prema utjecaju depozicije dušikovih spojeva, klimatskih promjena i prizemnog ozona na šume. Sustav motrenja i postignuti rezultati ne samo da su od značaja za politike čistog zraka, već i za druge procese međunarodne politike zaštite okoliša kao što su one usmjerene na biološku raznolikost, održivo upravljanje šumama i klimatske promjene, a podaci prikupljeni kroz program ICP Forests služe i za potrebe međunarodnog izvješćivanja o stanju šuma (npr. Forest Europe – Ministerial Conference on the Protection of Forests in Europe) – o važnosti procjene koja se obavlja svake godine objašnjava dr. sc. Nenad Potočić, znanstveni savjetnik Zavoda za ekologiju šuma u Hrvatskom šumarskom institutu (HŠI – Nacionalni koordinacijski centar za procjenu i motrenje utjecaja atmosferskog onečišćenja i drugih čimbenika na šumske ekosustave u Hrvatskoj. 

A što kažu brojke o stanju naših šuma danas?

– Što se tiče stanja u Hrvatskoj, podaci u pravilu variraju iz godine u godinu. Motrenje oštećenosti krošanja u Republici Hrvatskoj u 2020. godini pokazalo je gotovo jednaku značajnu osutost (postotak stabala iznad 25% osutosti krošnje) na razini svih stabala kao u 2019. godini (40,81 %). Značajna osutost listača također se gotovo nije promijenila u odnosu na prošlu godinu (36,19 %). Nakon privremenog naglog porasta značajne osutosti u 2019. godini na do sada najvišu zabilježenu osutost četinjača (69,94%), u ovoj godini bilježimo nešto nižu vrijednost (62,94%). U posljednjih desetak godina vrijednosti se nalaze oko 50% značajno osutih stabala četinjača, tako da su 2017. godina sa 63,66% i 2019. godina sa 69.94% donekle iznimne. Najveći udio stabala obične jele (77,80%) s postotkom osutosti većim od 25% zabilježen je 2019. godine, a ove godine malo se smanjio (70,68%). Obična jela je uz crni bor naša najoštećenija vrsta četinjača. Ove godine ponovno bilježimo i blagi porast značajne osutosti hrasta lužnjaka (49,81%) u odnosu na prošlu godinu, a osutost obične bukve iznosi 26,73%, dakle gotovo bez promjene u odnosu na 2019. godinu.
Uz navedene vrste treba spomenuti i poljski jasen za koji smo prošle godine bilježili najveću do sada zabilježenu vrijednost značajne osutosti (65,47%). Poljski jasen i dalje ostaje naša najoštećenija vrsta listača – upozorava dr. sc. Potočić.

Ako podijelimo stablo na tri segmenta: lišće, odnosno iglice, grane i deblo, otprilike za svaki od tih segmenata zabilježena je trećina svih zabilježenih šteta. Uzročnici tih šteta razlikuju se ovisno o dijelu stabla, kao i o vrsti, napominje dr. sc. Potočić, objašnjavajući kako će npr. poljski jasen najviše stradati na granama i izbojcima zbog gljivične bolesti koja napada provodni sustav biljke.  S druge strane kod hrasta lužnjaka 45 posto šteta prošle je godine zabilježeno na lišću jer je najrašireniji uzročnik šteta hrastova stjenica, vrsta kukca koji se hrani sokovima iz lista.

MUKE PO STJENICAMA

Što najviše utječe na naše šume? Jesu li to štetnici u vidu životinja, kukaca, insekata, virusa, bakterija i gljivica i koliko klimatske promjene ostavljaju trag na ovom prirodnom blagu?

– Klimatske promjene, kao što je poznato, djeluju na šume izravno i neizravno. Kada govorimo o izravnom djelovanju, tada ponajprije mislimo na djelovanje suše, ali i druge kratkotrajnije elementarne nepogode koje uzrokuju ledolome, vjetroizvale, eroziju tla i sl. Neizravni učinci prvenstveno se očituju u povećanoj brojnosti ili pojačanom širenju pojedinih vrsta štetnika ili dolasku novih, invazivnih vrsta. Već sam spomenuo gljivu Hymenoscyphus fraxineus na poljskom i običnom jasenu, te mrežastu hrastovu stjenicu (Corythucha arcuata) na hrastu lužnjaku kao trenutačno najvažnije uzročnike biotičkih šteta u Hrvatskoj.

Uz to, povećani udio ugljičnog dioksida u atmosferi, uz stalan povećani unos dušičnih spojeva, stvara uvjete za pojačani rast drveća, što može dovesti do neravnoteže u omjeru biogenih elemenata u drveću i njihove veće osjetljivosti na sušu, mraz ili napad štetnika. Ako govorimo o suši, ako se ona ponavlja uzastopno, nekoliko godina zaredom, prekomjerno će iscrpiti obrambene mehanizme drveća, što može dovesti do ozbiljnog gubitka vitaliteta, a koji vodi sušenju stabala – upozorava dr. sc. Potočić.

HRAST STRADAVA I OD SUŠE

Upravo to događa se šumama hrasta kitnjaka i lužnjaka na području Uprave šuma Podružnica Slatina (UŠP Slatina), kaže nam Nataša Rap, dipl. ing. šumarstva, rukovoditeljica Odjela za ekologiju Uprave šuma Slatina. Prošlogodišnji podaci pokazuju kako je od svih promatranih vrsta na našem području u 2020. najteže bilo hrastu kitnjaku.

– Značajna osutost krošnje iznosila je 47 posto, što se uz druge uzroke može pripisati i utjecaju suše u posljednjih nekoliko godina, koja iscrpljuje stablo pa je podložnije i bolesti i štetnicima. Sreća u cijeloj situaciji je što su šume u Hrvatskoj, pa tako i hrastove šume na području naše uprave prirodnog porijekla i kao takve su stabilnije i otpornije te se lakše oporave nakon napada vanjskih „neprijatelja“ – kaže N. Rap koja ističe kako će se uskoro, ako se nastave sušna razdoblja, morati početi razmišljati o melioracijskim zahvatima u šumama ili rezervoarima vode kao prirodnim rješenjima u sušnim razdobljima za spas ovih šuma. Hrast, naime, jako voli vodu. Bez nje gubi vitalnost i poput drugih vrsta slabi, što jedva dočekaju različiti kukci, životinje, uzročnici bolesti… 

A kad je riječ o štetnicima koji drveće dodatno iscrpljuju i prijete im, nužno je objasniti kako je šuma na stalnom udaru. Ovisno o vrsti i djelovanju štetnici će, ovisno o vrsti drveta, odabrati njima najdraže dijelove i pritom neće pokazati milost – stradat će pritom korijen, kora, mlado lišće, završni pupovi, pa sve do lista, visoko, visoko gore na 30 metara pod nebom.

– U našim šumama najveći štetnici su divljač koja ugrožava mlade sastojine te takve sastojine najčešće ograđujemo kako bi ih sačuvali, gusjenice leptira gubara i mrazovaca koje su prijetnja mladom lišću hrasta i bukve u proljeće. Djetlić je štetnik u smislu bušenja rupa u drveću za svoje nastambe, ali se ‘iskupljuje’ tako što uništava štetne kukce koji su mu omiljena poslastica. Pepelnica je također jako veliki neprijatelj, posebno za mlade sastojine hrasta, kao i gore navedena stjenica. Za neke od ovih štetnika postoje rješenja u vidu sredstava i prirodnih način zaštite biljaka (ograđivanjem, tretiranjem), no za neke se ona i dalje traže, kao za npr. hrastovu ili plataninu stjenicu koju se teško može suzbiti – kaže N. Rap.

Ujedno, iz godine u godinu sve više temperature i razdoblja bez kiše utječu na promjenu biljnih zajednica u šumi, zbog kojih bi u skoroj budućnosti i starom slavonskom hrastu moglo postati „pretoplo“. Rezervoari vode ili nešto drugo tako će se zasigurno naći na popisu novih rješenja za spas naših šuma u budućnosti, poručuje N. Rap. (promo)