Utrkom 30 trkača – 30 km – 30 godina, Zlatko Milošević obilježio je svojih jubilarnih 30 godina trčanja. Utrka je startala na Trgu dr. Franje Tuđmana u Novoj Bukovici, nakon što su paljenjem svijeća sudionici iste odali počast poginulim hrvatskim braniteljima u Domovinskom ratu i prvom Hrvatskom predsjedniku dr. Franji Tuđmanu.

Uz mještane, Zlatka Miloševića i ostale trkače ispratio je, i na ciljnom odredištu dočekao načelnik Općine Nova Bukovica Tomislav Bračun, a podršku neumornom Zlatku Miloševiću, došao je iskazati i župan Virovitičko-podravske županije Igor Andrović koji je zajedno s ostalim trkačima istrčao cijelu dionicu – Nova Bukovica-Mikleuš-Miljevci-Crnac-Brezik-Nova Bukovica, piše Radio Slatina.

Foto: M. Feldi/Radio Slatina

Uz članove Udruge maratonaca Virovitičko-podravske županije „Glasnici istine“, čiji je Zlatko član, i Atletskog kluba Slatina, ovaj jubilej došli su podržati trkači iz Osijeka, Slavonskog Broda, Našica, Požege, Slatine, Virovitice, Orahovice, Nove Bukovice, Mikleuša, Dobrovića, Bukovačkog Antunovca i Kozica, a među njima se našla i Zlatkova kći Jadranka koja je upravo ovom prigodom stigla iz Pittsburgha u SAD-u te se sa svojom obitelji priključila utrci. Tako je uz 72-godišnjeg Zlatka trčala i njegova sedmogodišnja unuka Katja koja je bila najmlađa trkačica. Maratoncima su se na pojedinim dionicama priključili i učenici OŠ Vladimira Nazora iz Nove Bukovice, kao i OŠ Mikleuš te na poseban način iskazali svoju potporu.

Foto: M. Feldi/Radio Slatina

Zlatko Milošević 30. obljetnicu svoga trčanja organizirao je uz potporu svoje obitelji i Udruge maratonaca Virovitičko-podravske županije „Glasnici istine“, a glavni pokrovitelji utrke bili su gradovi Slatina i Virovitica, te Općina Nova Bukovica. Pomoć u organizaciji pružile su i sve institucije iz Nove Bukovice, logistička pratnja bili su članovi DVD-a Nova Bukovica-Brezik i DVD-a Kozice sa svojim vatrogasnim vozilima, a cijelu utrku osigurala je policijska pratnja službenika Policijske postaje Slatina.

Nakon utrke upriličena je svečana večera u prostorijama NK Zrinski u Novoj Bukovici, čiji su igrači zajedno s predsjednikom Tomislavom Miloševićem također uz čestitke dočekali maratonce te ih ugostili na svom „terenu“.

Zahvalio se Zlatko tom prigodom svima koji su se uključili u obilježavanje ove za njega itekako značajne obljetnice, osobito trkačima, ali i svima koji su se na bilo koji način uključili u njezinu organizaciju, te im uručio prigodne zahvalnice.

– Unatoč činjenici da se ovoga vikenda održavaju brojne utrke, ovakav izuzetan odaziv mojih kolega daje mi na znanje da zaista radimo jedan jako lijep posao i da se trčanje pomalo širi. Otkako pamtim sport je uvijek bio u središtu mog zanimanja. Trčanjem sam se počeo baviti tijekom služenja vojnog roka, a uključio sam se u pripreme za natjecateljsko trčanje jer su oni koji su sudjelovali imali povlaštene tretmane u bivšoj JNA. No kako nisam imao zapaženih rezultata prekinuo sam s trčanjem ali ne zadugo jer sam nakon radnog vremena, a tada sam radio u Zagrebu, imao dosta vremena tijekom poslijepodnevnih sati, pa sam ponovno počeo trčati. Nakon što sam 1973. godine stupio u brak s mojom zaručnicom Verom, s kojom sam ove godine obilježio zlatni jubilej – 50 godina braka, više nije bilo vremena za trčanje već sam se uz redovan posao u tadašnjoj Elektroslavoniji u Slatini, posvetio obitelji i izgradnji kuće, a stigle su i brojne druge obveze – ispričao je Zlatko započevši svoju životnu priču.

Tako smo doznali kako je Zlatko Milošević u nekoliko mandata bio na čelu tadašnjeg NK Borac Nova Bukovica u svojstvu predsjednika kluba što ga ponovno veže za sport. Krajem 80-ih godina počela su burna vremena te se kao i mnogi drugi uključio u politiku. 1990. godine izabran je kao HDZ-ov vijećnik na prvim višestranačkim izborima te je obnašao dužnost potpredsjednika Skupštine tadašnje općine Podravska Slatina, sve do imenovanja povjerenika Vlade Republike Hrvatske za nju.

Uoči samog početka Domovinskog rata kao dragovoljac stupio je u redove Zbora narodne garde gdje je na raznim dužnostima proveo gotovo 2,5 godine. Područje Slatine oslobođeno je od velikosrpskog agresora zaključno s 13. prosincem 1991. godine. Vrativši se na svoj posao u Elektroslavoniju nastavio se baviti lokalnom problematikom u svojoj Novoj Bukovici gdje i danas živi. Potom je na prvim lokalnim izborima u svibnju 1993. godine izabran na mjesto općinskog načelnika, a upravo tada 15. svibnja 1993. godine počinje njegovo aktivno trčanje.

– Do tog sam vremena „nakupio“ viška kilograma, a da ne govorim o stresu kojega je bilo na pretek. Dužnost načelnika Općine obnašao sam volonterski (neki kažu vrlo uspješno), školovanje dvije kćeri, dovršenje građevinskih radova na kući, i još uvijek sam bio aktivan u sportskim dužnostima. Tada sam osjetio da nešto moram poduzeti te sam u 42 godini počeo redovno trčati, što mi je pomoglo da lakše podnosim stresne trenutke kojih nije manjkalo, a i dovedem kilažu u normalu. Više od 10 godina trčao sam samo po Novoj Bukovici jer tada sam bio (za pojedince) čudna osoba koju treba odvesti hitna pomoć (jer je načelnik poludio). Vremenom su se mještani privikli na načelnika „čudaka“ koji trči – s osmjehom na licu prisjeća se Zlatko tih trenutaka pa nastavlja dalje:

Foto: M. Feldi/Radio Slatina

– Tada na ovom našem prostoru nije bilo organiziranog trčanja pa sam bio usamljen sve do prvog organiziranog polumaratona Mikleuš- Orahovica koji je bio organiziran za našeg kolegu s posla koji je tragično poginuo sa sinom u Dardi u vrijeme Domovinskog rata… To je bio moj prvi istrčani polumaraton pokojnom kolegi i prijatelju Iliji Milanoviću. Mogu reći da za prvi puta rezultat od 2:17:00 h i nije bio tako loš. Tada sam već počeo upoznavati trkače iz Osijeka, koji su me i pozvali u Maraton klub Hrvatski sokol Osijek za koji sam trčao par godina. Tako su počele moje redovite utrke Vukovar-Tovarnik, Četekovac-Voćin i niz drugih memorijalnih utrka. U to vrijeme već su u Slatini naveliko trčale i moje današnje kolege Pavo Tutenov, Goran Draksler i Darko Dolovski, pa i nekolicina njih koji su trčali nešto manje godina. Dolaze i novi trkači što me jako veseli, ponekad zatraže savjet, ponekad uvode nešto novo, jednostavno vole trčati kao i ja te uživam u našim zajedničkim druženjima – priča nam nadalje Milošević te se prisjeća brojnih utrka koje je istrčao i samostalno i kao član Udruge maratonaca Virovitičko-podravske županije Glasnici istine.

Uz utrke Maslenica, Plitvice, Vukovar-Tovarnik, Vukovar-Lovas i županijske utrke, jedna od dražih mu je kratka, ali puna emocija memorijalna utrka Slatina-Kozice za poginule branitelje Ivicu Filkovića i Pericu Sabo.

Dodaje kako mu natjecateljski najbolje odgovara polumaraton od 21 km te ih nije brojao, ali je više od 10 puta trčao dionice Virovitica-Barcs i obrnuto, Zagrebački polumaraton, Maslenički, Plitvički, zatim polumaraton Ljetne lige, Osječki desetak puta, te sve memorijalne utrke diljem Slavonije…, i tako misli nastaviti i dalje stoga i sada redovito trenira.

Ponosan je na svoje rezultate, a najbolji mu je bio onaj iz 2018. godine kada je dionicu Virovitica – Barcs istrčao za 1:55:09 h.

– Ova mi je godina počela vrlo lijepo. Na Đurđenovačkom polumaratonu 2. travnja u kategoriji M-65 osvojio sam 2 mjesto. Na Osječkom polumaratonu koji je trčalo preko 500 trkača osvojio sam 3. mjesto u kategoriji M-70, a iza sebe sam ostavio preko 150 trkača i trkačica. U svibnju sam trčao „Biser Slavonije“ brdsku trku na Jankovcu gdje sam s vremenom od 1:28:00 h osvojio 1. mjesto u kategoriji M-65 – pohvalio se Zlatko koji u svojim godinama uz redovite jutarnje vježbe godišnje istrči od 1600 do 1700 km.
Sve to radim uz veliku potporu svoje obitelji, supruge Vere te kćeri Jadranke i Silvije. Nadam se da ću još dugo trčati, a onima koji se još „srame“ toplo preporučujem da obuju tenisice i konačno startaju na trčanje. Isto tako nadam se da će me i moji prijatelji iz „Glasnika istine“ još dugo „trpjeti“ – zaključio je Zlatko Milošević te uputio veliki pozdrav svima koji vole trčanje i koji će ga tek zavoljeti.

(radioslatina.hr, Foto: M. Feldi)