Ako pitate srednjoškolce Benjamina Boru Lazića i Nou Nemeta iz Srednje škole Marka Marulića u Slatini, što misle o nastavi, reći će da im je zanimljiva. Naglašavaju kako se od njih ne zahtijeva samo usvajanje činjenica, već primarno istraživanje gradiva, povezivanje informacija te primjena naučenog na konkretne projekte koji kombiniraju teoriju i praksu – uz zahtjev za funkcionalnošću.

Ovaj dvojac, u pratnji mentora Darka Špoljarića, nastavnika elektroničke skupine predmeta, predstavljao je naime ovaj tjedan svoju školu, grad i županiju na smotri radova učenika strukovnih škola WorldSkills Croatia 2024 u Zagrebu. 

Predstavili su svoj rad, Arduino Tetris, kojim su osvojili prvo mjesto u državi.

Veliki Tetris u boji izradili su koristeći Arduino Mega mikroupravljač, povezujući LED diode za prikaz kocaka, tipke i joystick za pomicanje prepoznatljivih oblika na ekranu, smjestivši sve to u drveno kućište. Tetris je najnovija u nizu društvenih igara koje su digitalizirali, uključujući i Čovječe ne ljuti se, dvije varijante igre križić-kružić, igru memorije s četiri boje te igru Ulovi krticu.

Osmislili su i nagrađivanu platformu za vršnjačko učenje Learnstone, za učenike svih srednjih škola u Hrvatskoj, kako bi preko nje mogli izmjenjivati znanja i zadaće.

Tvorci Learnstonea su učenici Borna Bula, Patrik Vida i Marijan Benković, trenutno uspješni studenti prve godine FERIT-a Osijek.   

Svi oni koji su kao djeca dočekivali “kirvaj” u svom selu, kako bi mogli igrati konzolne igre poput Super Maria, Pacmana, obaranja svemirskih brodova i asteroida, obradovat će informacija da su ovi školarci napravili i vlastitu verziju takve igrače konzole, s autentičnim zvukom i efektima. Tko je željan povratka u djetinjstvo i ne želi te stare arkadne igre igrati na pametnom telefonu ili računalu, ima tu priliku iskoristiti u školi ili na nekoj od manifestacija na kojima se škola predstavlja sa svojim idejama i postignućima. 

Svoje digitalizirane društvene igre su dosad predstavili i na državnim smotrama WorldSkills Croatia, državnom natjecanju iz informatike, sajmovima, drugim školama…

Danas (petak) predstavljaju ih na nacionalnoj izložbi inovacija u Ivanić-Gradu. 

POVLAČENJE UŽETA KLIKOM

S jednom igrom, koju su napravili bivši učenici Mateo Šerer, Luka Predrevac i Josip Maroš, već su pravi hit. Riječ je o digitalnom povlačenju užeta, koje je zainteresiralo i australske medije.

Za ovu varijantu poznate stare igre nije potrebno “ukopavanje”, jaki mišići ni posebna strategija, već brzina, pričaju nam u školi. Igrači klikom na gumb zapravo odmjeravaju brzinu refleksa, a pobjeđuje onaj koji će gumb stisnuti što više puta.

Igra je naišla na sjajne reakcije u školama i vrtićima. Povezuje natjecateljski duh, zabavu, ali i razvija motoriku, koncentraciju i refleks pa u kratkom roku oduševi okupljene.  Nisu joj odoljeli ni oni nešto stariji.

Kako kaže mentor D. Špoljarić, ideja da kao škola digitaliziraju sve društvene igre pokrenuta je prije dvije godine, kada je Ministarstvo znanosti i obrazovanja raspisalo javni poziv za izvannastavne aktivnosti. Nastavnik i učenici shvatili su da je to ono što su godinama čekali i što će im omogućiti da ostvare svoju veliku želju, a to je klasičnim društvenim igrama dati moderan potpis.

Škola godinama u učenicima potiče kreativan način razmišljanja, sami se snalaze za materijale, najčešće od starih predmeta za stvaranje novih, a nastavom koja je dinamična i interaktivna nastoje kod učenika postići veću motiviranost, inovativnost i angažman u otkrivanju vlastitih sposobnosti, talenata i znanja.

-Bavimo se svim i svačim, a kad je izašao poziv za izvannastavne aktivnosti, željeli smo napraviti iskorak; maknuti se od ekrana, a opet udovoljiti djeci i mladima koji vole igru i zabavu i moderne medije.  

ROBOTIKA I LEMILICA

Budući da je danas život nezamisliv bez digitalizacije, odlučili smo spojiti tradicionalno i moderno i zato prijavili projekt „Arduino kroz igru“, kojim smo se opremili. Digitaliziramo razne društvene igre i tako okupljamo igrače da se druže, komuniciraju i uz ekran ili ploču.

Stvarajući konzole i digitalizirane igre povezujemo znanja iz elektrotehnike i računarstva, a učenicima omogućujemo da sami otkriju svoje mogućnosti – priča mentor Špoljarić u modernom laboratoriju za robotiku i umjetnu inteligenciju, jednu od najdražih prostorija učenika u školi.

Ispunjena je kutijama, uređajima, plastičnom ambalažom, dijelovima starih računala, ali i modernom tehnologijom. Sve je to uredno posloženo na policama i stolovima, gdje mladi dolaze kako bi ne samo učili, već se i opustili ili smislili ideju za neki novi projekt.  

Benjamin Boro Lazić (17), učenik trećeg razreda za elektroniku, objašnjava da je ovo prostorija koja iz učenika izvlači ono najbolje.

-Ovdje je nastava drugačija, ima puno praktičnih stvari. Učimo i kako lemiti, osmišljavamo nove ideje, pronalazimo odgovore na pitanja kako će nešto što smo si zacrtali izgledati u stvarnosti, pod rukama i u prostoru.

PRIMJENA I U ŽIVOTU 

Prolazimo svaki dio, pitamo se, npr. kako ćemo spojiti glavno računalo na konzoli sa svjetlosnim efektima, zvukom, određujemo brzinu reakcije…- priča nam Benjamin, dodajući kako nastava ponekad nije dovoljna za sve odgovore, pa svakog dana on i Noa ostaju još najmanje sat vremena poslije nastave u školi, prolazeći kroz detalje pojedinog projekta.  

Da posla imaju i vikendom te da mentora i tada uključuju da im pomogne savjetom i iskustvom iz prakse, dodaje Noa. Kroz ovaj vid kreativnosti spojio je ljubav prema robotici, programiranju, ali i primijenio ono što sada uči kroz školske predmete, a kasnije će mu trebati u radu i životu.

-Sve mi je zanimljivo, od praktičnog dijela lemljenja i spajanja žica, do programiranja. Prošli smo puno područja, u prvom razredu smo se više bavili web dizajnom, sada smo u programiranju i iz godine u godinu dobivamo sve više znanja koja ćemo moći iskoristiti za fakultet i posao. Osobno mislim da je robotika jako primjenjiva, da se već sada značajno koristi, no da u budućnosti bez nje ništa neće funkcionirati – smatra Noa.

KORISTE DIJELOVE STARIH RAČUNALA

Benjamin i Noa, koji mentora hvale kao izvrsnog nastavnika širokog spektra znanja, vještina i otvorenosti za mlade i njihove ideje, i sami su mentori. Kolegicama i prijateljicama iz drugih usmjerenja škole pomažu u kreiranju figurica od starih otpornika i kondenzatora, odnosno starih dijelova računala i elektroničke opreme.

Sa smiješkom učenici i mentor pričaju da kod njih „sve prolazi“ i da će iskoristiti svaki materijal za novu svrhu. Mentor Špoljarić kaže kako je digitalno povlačenje užeta napravljeno od  stare daske za sjedenje koju su uzeli kada se rušila dvorana, neka su kućišta napravljena od odbačenih predmeta iz stolarske radionice. Kao ljubitelj elektronike, mentor skuplja „sve što ide u struju“ – stare televizore, ekrane računala, potom tipkovnice, mobitele…U njihovom laboratoriju ima mjesta i za boce od kozmetičkih sredstava, poput šampona ili deterdženta za pranje rublja.

-Sve što je staro, ali elektronički ispravno, mi ćemo iskoristiti. Ako nije, rastavljamo uređaj na dijelove i onda te dijelove koristimo za nastavu i izvannastavne aktivnosti. Misao vodilja mi je kod učenika maksimalno poticati kreativnost. U školi radim već 22 godine i moram priznati da postoje ogromne razlike u nastavi nekad i danas. Mi ne držimo tzv. frontalnu nastavu, već se bavimo istraživačkim radom i projektnim zadatcima.

ŠAMPON I KONZOLA

Učenici promišljaju o njima, iznose svoje stavove i mišljenja, a ima situacija i kada potpuno odbiju moju ideju jer je njihova – bolja. I zato sam jako ponosan na njih i sve ranije generacije i na sva njihova postignuća. Mladi su pametni, a svoju ulogu vidim u tome da njegujem njihovu kreativnost, da ih slušam i podržavam u postupku učenja i pronalaženja vlastitog rješenja za ideju, projekt ili problem – poručuje mnogima omiljeni nastavnik.

Na upit kako iskoriste stare boce, odgovaraju kako od njih uz pomoć uređaja proizvode materijal za 3D printer i tako si osiguravaju sirovinu za nastavu. Snalažljivi su i uporni, pa se redovno javljaju na razne natječaje i pozive. Donacijom Hrvatskih šuma kupili su stolice, stolove i računala, a svake godine dobiju sredstva od HEP-a, koje iskoriste za ulaganje u uvjete nastave.

U svemu vide poveznicu i mogućnost za napredak, pa tako u pomoć nadležnog Ministarstva provode preventivni program (PROB)LEM vezan uz lemljenje. Ima za cilj povećati finu motoriku, koncentraciju, ali i poticati druženje i razvoj novih vještina. U školi tako leme i učenici i učenice, druže se i raduju kada im zasvijetli minijatura od dioda, a koju su sami izradili, nakon što su spojili sve dijelove.

Okrenuti su i umjetnoj inteligenciji. Mentor Špoljarić kaže kako već drugu godinu provodi fakultativnu nastavu iz predmeta Osnove umjetne inteligencije te da polovicu polaznica čine učenice.  

Prošle godine, bavili su se projektom iz područja IoT-a (Internet of Things), gdje su uzgajali papriku, snimali stanje rasta i analizirali potrebe za zalijevanjem. U istom razdoblju osvojili su prvu nagradu u projektu STEMI-Škola budućnosti za najbolje napisani blog na temu IoT-a. Ovi uspjesi dodatno potvrđuju njihovu predanost inovacijama i praktičnoj primjeni naučenog gradiva u stvarnim projektima.

-Imamo puno uspjeha, ali najveći je taj kada vidite mladog čovjeka koji je zadovoljan jer je netko poslušao što želi reći, podržao ono što želi raditi i ostvario se u ovom dijelu života – zaključuje D. Špoljarić.

(www.icv.hr, mlo, foto: M. Lovrenc, ustupljene fotografije)