Ružica Plišo iz Suhe Mlake u općini Crnac radi kao njegovateljica u Domu za starije i nemoćne „Felbar” u Slatini. Ova majka četvero djece kaže kako se pronašla u poslu njegovateljice, za koji je prošle godine prošla edukaciju u Orahovici, a praktični dio svladala u jednom domu u Slatini.
Bila je to promjena nakon ranijeg radnog iskustva koje je stekla u Pan Parketu i Marinadi. Na burzi rada bila je oko pet mjeseci kada joj se ukazala prilika da pronađe svoje novo zanimanje i traženo radno mjesto za koje se educirala. Priliku je prihvatila i danas je zbog toga sretna.
– U školi nam je bilo jako zabavno, učili smo kako pristupiti ljudima budući da je jedna od najvažnijih vještina u ovom poslu komunikacija. Samu njegu, kako okupati, okrenuti, poviti, nahraniti korisnika na sondu i puno drugih korisnih stvari učili smo u Domu, na praksi. Kroz edukaciju prošli smo prvu pomoć i oživljavanje, za koje se nadam da, iako ga znam, neću morati primijeniti. Radim već pola godine i početni elan mi ne jenjava. Prepoznala sam se u ovom zvanju. Svi su mi jako dragi, i korisnici i kolektiv.
U našem domu je 37 osoba, zaposleno je 6 njegovatelja i medicinska sestra. Mogu reći da je radno okruženje stvarno ugodno i jako sam zadovoljna. Najdraže mi je i usrećuje me kada osobi mogu pomoći i kada mi se ujutro nasmije. Radeći ovaj posao zbližite se s korisnicima, njihovom životnom pričom, njihovim tugama i radostima. Svaki dan je drugačiji – kaže Ružica.
Veći dio života provela je podižući obitelj, kćeri Ivanu, Mateu, Anabelu i Kristinu, budući da je suprug često na putu zbog posla, pa joj je promjena karijere u njegovateljicu bila odluka u kojoj su je svi podržali i to s ponosom.
Za nju samu, kaže, bilo je to i novo otkriće same sebe. Pobijedila je neke svoje sumnje i strahove.
– Pitala sam se hoću li moći raditi ovaj specifičan posao, hoće li mi biti teško u nekim situacijama, ne samo fizički, već hoću li moći podnijeti neke zadatke i obaveze. I shvatila sam da zapravo mogu, da uživam u radu s ljudima, da su i oni to prepoznali i da na moj osmijeh i vedrinu odgovaraju jednako tako. Vidim se u ovom poslu još dugi niz godina, pogotovo jer sam svjesna da ćemo kao zvanje biti još potrebnije u budućnosti. Kolektiv nam je izvrstan, kao i šefovi s kojima se uvijek sve možemo dogovoriti i koji nam daju podršku i potporu, savjete – kaže Ružica.
(www.icv.hr, mlo)
