Od ove jeseni, dugogodišnja ravnateljica OŠ Josipa Kozarca iz Slatine Ksenija Vujanović-Juras odlazi u zasluženu mirovinu. Za svoj predani rad u prosvjeti Virovitičko-podravska županija nominirala ju je za priznanje koje će joj biti uručeno ove godine povodom Dana VPŽ.

Iako su školski praznici, susreli smo je na radnom mjestu jer, kako kaže, škola mora biti spremna na jesen primiti nove i stare učenike.

– Još nisam u mirovini, a posla ima – rekla je kroz smijeh ova uvijek vedra i nasmijana žena.

Ksenija Vujanović-Juras provela je gotovo 15 godina kao ravnateljica OŠ Josipa Kozarca, značajno doprinosivši modernizaciji škole.

– Zasluga je to cijelog tima djelatnika škole koji su predano radili i stvarali da bi ova škola bila među najboljim osnovnim školama u županiji – istaknula je.

Ksenija je rođena 1959. godine u Gornjem Predrijevu, a osnovnu školu završila je u Slatini. Nakon Gimnazije u Virovitici, diplomirala je psihologiju na Filozofskom fakultetu u Zagrebu 1985. godine. Radila je u Domu zdravlja u Slatini kao stručna suradnica psihologinja do 1997. godine, nakon čega je prešla u prosvjetu.

IZ ZDRAVSTVA U PROSVJETU

Tijekom rada u Domu zdravlja u Slatini, Ksenija je bila dio jedinice medicine rada, gdje je obnašala dužnost stručnog suradnika psihologa. No, 1997. godine došlo je do privatizacije u zdravstvu, što je značajno promijenilo njeno radno okruženje. Taj period promjena bio je ključan u njenoj odluci da promijeni karijeru.

– Privatizacija u zdravstvu vjerojatno je bila okidač da promijenim radno mjesto i iz zdravstva odem u prosvjetu –  priznala je Ksenija.

Prvi korak u novoj profesiji napravila je u OŠ Davora Trstenjaka u Čađavici, gdje je radila kao školska psihologinja do 2003. godine. Nakon toga, prešla je na pola radnog vremena u OŠ Eugena Kumičića u Slatini, a pola radnog vremena u OŠ Josipa Kozarca u Slatini, također kao stručna suradnica psihologinja.

Godine 2007. posvetila se isključivo radu u OŠ Josipa Kozarca, a 2009. godine postala je v.d. ravnateljice te škole. Nakon godinu dana, postala je ravnateljica, čime je započela svoj 15-godišnji mandat na toj poziciji.

– Sretna sam što sam mogla doprinijeti odrastanju školaraca i nadam se da su se mnogi od njih uspješno razvili i rado sjećaju svoje škole. Svake godine dolazile su nove generacije, što je značilo stalno praćenje promjena u nastavnom gradivu i životnim trendovima, jer su oba segmenta ključna za život naših učenika – istaknula je Ksenija te otkrila najdraži dio svoga posla.

– Kombinacija moje profesije psihologa i dužnosti ravnateljice omogućila mi je bolje povezivanje s djecom, njihovim roditeljima i kolegama, no najdraži dio posla uvijek je bio rad s učenicima, koji mi ostaje u najdražem sjećanju. Svakako su postojali i teži trenuci, s kojima su povezane i teške strane psihološke profesije – otkriva nam ova svestrana žena.

ODRADILA PETNESTAK KRIZNIH INTERVENCIJA

Ksenija, koja od 1993. godine posjeduje certifikat iz realitetne terapije te je završila edukaciju za krizne intervencije, dosad je odradila petnaestak kriznih intervencija u školskom sustavu.

– Iako je to bio izazovan dio mog posla, uspjeh u kriznim intervencijama bio je velika motivacija za nastavak rada. Sve to je dio školskog života na koji se svi djelatnici moraju pripremiti – zaključila je Ksenija.

Ksenija Vujanović-Juras nije samo predana ravnateljica i psihologinja, već i aktivna članica nekoliko važnih udruga, gdje njezin rad ostavlja značajan trag. Aktivna od 1983. godine, u Udruzi liječenih alkoholičara u Slatini prvo je bila djelatnica, a zadnjih deset godina predsjednica.

Ksenija je osnivač i potpredsjednica Udruge osoba s invaliditetom u Slatini,  potpredsjednica Matice Hrvatske u Slatini, aktivna je članica Društva “Naša djeca” u Slatini, a članica je i Društva psihologa VPŽ te autorica mnogih publikacija.

Za rad u udrugama dobitnica je Srebrne plakete Grada Slatine, a u rujnu će primiti priznanje VPŽ za predani rad u prosvjeti.

– Kada čovjek dobije priznanje od najviše institucije u županiji, sve brige da njegov rad nije prepoznat nestaju, a to je i izuzetna motivacija za nastavak rada. Zahvaljujem VPŽ i svim drugim institucijama koje su prepoznale moj trud. Također, zahvaljujem svojoj djeci i njihovim roditeljima, djelatnicima škole te svim divnim suradnicima u školstvu i udrugama s kojima sam radila i s kojima ću nastaviti surađivati, sve dok mi zdravlje i okolnosti to budu dopuštale – rekla je Ksenija s dubokom zahvalnošću i odlučnošću da nastavi svoj rad s istim entuzijazmom i predanošću. Osim djelovanju u udrugama, posvetiti će se suprugu koji ima zdravstvene probleme.

(icv.hr, bs, Foto: B. Sokele)