Slavna mađarica, medena pita, linzeri ili dikino oko, husarski kolačići, mede-njaci, paprenjaci, keksići od čokolade, čupavci, čokoladna srca, burek, sirnica, brioche peciva, kukuruzni kruh i rezanci… Sve to i još mnogo toga možete okusiti u maloj radionici slatinske „kraljice bezglutenskih kolača“ Alenke Butorac u Slatini.
TRADICIJA U NOVOM RUHU
Iza zanimljivog naziva „Šapica – tradicija bez glutena“ stoji želja za tradicijskim kolačima, pripremljenima u novom ruhu. Kruh, kolače, pite i savijače baš kakve su radile naše bake, ljubiteljica tradicije Alenka Butorac priprema na mnogima nov i nepoznat način – s bezglutenskim brašnom. Stoga je starinski kolač – šapica – poslužio za ime ove slatke radionice, a koji će svaki „bezglutenac“ bez straha rado kušati.
Iako je celijakija kao bolest prvi puta priznata 80-ih godina prošloga stoljeća, današnjica je smatra relativno novom bolesti. Osobe koje boluju od celijakije često su optuživane da izmišljaju, poticane su da nastave jesti gluteniziranu hranu, što bi, u težim slučajevima, dovodilo do sve većih poremećaja u prehrani, pa čak i smrtnosti. Jedna od mnogih koji pate od glutenske enteropatije je i Alenka koja je, u želji da si olakša prehranu, započela peći kolače s bezglutenskim brašnom. Isprva su u ponudi bili samo bezglutenski kolačići, a danas Alenka nudi kolače bez šećera, mlijeka, jaja i orašastih plodova, bez svih alergena koji moguće smetaju pojedinom ljudskom organizmu.
– U našoj županiji potražnja za mojim kolačima nije jako velika, no 90 posto svojih proizvoda izvozim u Zagreb na nekoliko lokacija gdje je potreba veća, ali i u druge gradove kao što su Osijek, Rijeka, Split, a odnedavno i Dubrovnik – zadovoljno će Alenka.
OSOBNA DOSTAVA U ZAGREB
Alenka za svoje kolače pribavlja samo najbolje namirnice i, ako je moguće, iz domaćega vrta. U njezinu vrtu mnogo je začina koji se koriste u izradi peciva, kruha, pita i savijača. Šljive i marelice iz voćnjaka postaju ukusni pekmez kojima se pune kolači. Zato i Alenkini prijatelji i susjedi često znaju donijeti šljive iz svojega vrta.
Biti sama u procesu proizvodnje nije lagan posao. Alenkino radno vrijeme nema granica, kreće se ujutro i završava kada se sve napravi.
– Želim li ispuniti naručenu kvotu, moram raditi bez prestanka. Moj radni tempo nema niti kraja niti početka, svaki tjedan je isti raspored. Primjerice, u ponedjeljak primam narudžbe i isti dan iza 12 mijesim tijesto za dikino oko, oni se peku i taj isti dan ih moram namazati pekmezom. Ukoliko to ne napravim, cijeli raspored se raspada. Utorak i srijedu pečem, a u četvrtak pakiram kolače, kako bih ih u petak mogla dostaviti u Zagreb. Mnogo mi u tome pomažu članovi obitelji koji, ukoliko zagusti, pomažu u pakiranju i dostavi kolača – otkriva zadovoljno Alenka te dodaje kako je, iako mnogo radi, zadovoljna i sretna jer sama kroji svoju poslovnu budućnost. (www.icv.hr, lmh)
