Za tridesetogodišnjeg Daria Košoroga iz Slatine može se uistinu reći da je živi dokaz one poslovice „tko hoće taj i može“. Dario je rođen u selu Četekovac u općini Mikleuš gdje je i živio u djetinjstvu. Osnovnu školu završava u Slatini, a kasnije ga školovanje dovodi i do Virovitice. Mi smo ga sreli u Mikleušu gdje ima svoj OPG, a i tamošnji je zapovjednik DVD-a Mikleuš. Brojni ga poznaju kao vrijednog, sposobnog i ambicioznog mladića, uvijek spremnog pomoći. 

– Tih ratnih godina su se u Četekovcu odvijale grozne stvari. Istina da sam ja rođen tek 1992. i ne mogu tome svjedočiti, ali moji roditelji i mještani koji su tad živjeli u Četekovcu i okolnim selima uistinu tome mogu posvjedočiti. Iako bi netko mogao reći da sam rođen baš u „najgore vrijeme“, život, iako me nikad nije mazio, išao mi je na ruku. Po prirodi sam snalažljiv i ne bojim se nikakvog posla. Uz to, brzo sam odrastao tako da već sad u tridesetoj imam dosta iza sebe – ukratko je o sebi na početku rekao Dario koji se rado sjeća školovanja u Virovitici.

– Ondje sam završio srednju školu za automehaničara, ali i prekvalifikaciju za komercijalnog tehničara, neka se nađe. Ovo zadnje mi je uistinu pomoglo, jer sam izvjesno vrijeme proveo u Pagu gdje sam bio šef u trgovini. No izgleda da mi naš slavonski zrak bolje prija nego morski, pa sam se vratio nazad i počeo se intenzivno baviti poljoprivredom. Rođen sam i odrastao u ruralnom prostoru, a automehanička struka mi olakšava rad sa strojevima na poljoprivredi, neovisno radili se o rukovanju ili održavanju, odnosno popravcima, sve to sam radim – rekao je Dario, a u to smo se sami uvjerili jer nas je usput u Mikleušu odveo do svojih garaža gdje nam je prvo ispričao svoju priču.

– Jedan sam od onih koji uistinu voli i uživa u poljoprivrednim poslovima. Imam oko 100 hektara svoje zemlje. Prvo sam se bavio sadnjom duhana na 10 do 15 jutara. No i sami  znamo u kakvim se problemima našla većina duhanaca, pa sam se prebacio na ratarenje. Na spomenutih 100 hektara sadim pšenicu, soju i kukuruz. Pošto imam svu potrebnu mehanizaciju, vrijeme koje mi preostane kada završim svoje poslove provedem u obavljanju ratarskih poslova drugima. Kada spojimo to dvoje onda je bavljenje poljoprivredom uistinu isplativo. Osim mene u poslovima poljoprivrede uvelike mi pomaže moj mlađi brat Matej koji se također bavi tim poslom, a uskoče ponekad i roditelji, mada su oni više zaduženi za čuvanje mog osmomjesečnog sina Noe, naravno uz suprugu koja je još na porodiljnom dopustu, a inače radi u trgovini „Lidl“ u Slatini – informirao nas je Dario, a kada smo taman pomislili da nema još nekih drugih „ne vatrogasnih“ aktivnosti, on je nastavio.

– Uz sve nabrojano, kupio sam kuću u Bukovačkom Antunovcu u općini Nova Bukovica koju namjeravam preurediti u jedan lijepi restoran. Licencu imam, volje također, a i pozamašnog znanja oko pripreme hrane, posebno pečenja. Držim da se uvijek mora gledati „korak dalje“ jer nestalno je vrijeme i valja sve probati. Svjestan sam da je standard naših potrošača prilično nizak, no ne znaš dok ne probaš, pa makar se „opekao“. Tako ću i ja, a nadam se da će otvorenje restorana uslijediti za oko dvije godine, kada obavim sve potrebno – kaže ovaj ambiciozni mladić za kojeg ništa nije nemoguće, naravno ako se ima volje, upornosti i ljubavi. I tako riječ po riječ i došli smo do onog što Dario, kako je i sam potvrdio, najviše voli, a to je vatrogastvo.

– Znamo da u malim sredinama gdje sam i ja odrastao nema puno stvari, nogomet, KUD i obvezni DVD. U Četekovcu je DVD „osvježen“ nakon Domovinskog rata, točnije 1998. godine. Onda se zaslugom starijih kolega počelo raditi, obnavljati i na taj način stvarani su  preduvjeti za rad. Sve to kulminiralo je dolaskom mlađeg kadra, te suradnjom sa Tirolcima kojima smo posebno zahvalni na donacijama. Zaslugom svih nas, kao i zapovjednice Vatrogasne zajednice VPŽ Mateje Fras Venus preobrazili smo se u jedan mali lijepi i moderan DVD, a ja sam imao tu čast da budem predsjednik – priča Dario, koji je potom prešao u DVD Mikleuš gdje je također bio među onima koji su podigli taj DVD na višu razinu, a ondje obnaša dužnost zapovjednika DVD-a.

Dario je operativni vatrogasac osposobljen za gašenje požara i druge akcidentne situacije, no to mu nije bilo dovoljno pa je prošle godine upisao Visoku školu za sigurnost, zaštitu na radu i zaštitu od požara u Zagrebu.

– Vremena se mijenjaju, tehnika napreduje, a vatrogasni propisi se stalno nadopunjuju nečim. DVD-ovi, posebno u udaljenijim selima su oni prvi koji izlaze na požar, prometnu nesreću i drugo te tamo, ako se radi o većim razmjerima, čekaju vatrogasce iz javne vatrogasne postrojbe. Osim toga, operativni vatrogasci su na raspolaganju Vatrogasnoj zajednici kada se radi o svim situacijama na terenu gdje se iziskuje znanje i iskustvo. Upravo je to i jedan od motiva zašto sam upisao Visoku školu, jer želim imati i iskustvo i sve potrebno znanje koje će mi pomoći, ali i koje ću prenijeti na druge. Držim da je to glavna dužnost zapovjednika DVD-a – naglašava Dario i ističe kako mu je Mikleuš drago mjesto.

– Imamo uistinu odličnu suradnju sa svim mještanima i posebno sa lokalnom upravom i načelnikom Općine Robertom Grabarom, kao i sa njegovim prethodnikom Milanom Dundovićem. To su ljudi koji uistinu znaju što je vatrogastvo i koliko je ono važno za cijelu zajednicu. Možda se u toj empatiji zajednice krije dio odgovora zašto toliko volim i cijenim vatrogastvo. Na koncu konca i ja sam dio te zajednice, dio tima koji živi radi da pomogne onima u potrebi. U svakom slučaju kada zbrojim svoje težnje, ljubav i ambicije, naravno i svoju obitelj, mislim da sam odabrao pravi put za sretan i ispunjen život. Neka tako i ostane – rekao nam je na kraju razgovora Dario Košorog.

(www.icv.hr, bs; foto: B. Sokele, privatni arhiv)