Jeste li znali da se Arboretum Lisičine, koji se nalazi pri Upravi šuma Slatina, danas može pohvaliti najvećom zbirkom četinjača – jela, smreka, borova, čempresa, tisa i drugih vrsta u Hrvatskoj? I da na površini od ukupno 42 hektara raste čak 512 različitih vrsta biljaka iz Europe, Azije i Sjeverne Amerike, uključujući i pravu slavonsku bukovu prašumu te različite kultivare?

PREKRASAN CIJELE GODINE
U samo jednom obilasku posjetitelj Arboretuma, koji je inače živa zbirka drveća i ukrasnog bilja, može vidjeti posebne i prekrasne primjerke s kojima se može pohvaliti malo koji park u Hrvatskoj.

Močvarni taksodij često “nastupa” u filmovima strave i užasa

Mjesto je to na kojem možete vidjeti pravi močvarni taksodij, drvo poznato iz filmova strave i užasa, koje svoje korijenje uzdiže iznad vode, a u ovom slučaju, iznad vlažnog slavonskog tla.

U njegovoj neposrednoj blizini je i crveni hrast, čiji je žir poznat gotovo svakom djetetu na svijetu, budući da je poslužio kao motiv poznatog ploda za kojim neumorno trčkara vjeverica iz Ledenog doba i to u svim nastavcima.

Žir crvernog hrasta poznat je kao motiv iz crtića

U Arboretumu Lisičine možete vidjeti i rijetku japansku pršljenku, kultivar pjegavog pačempresa, koji posjetitelje u proljeće mami svojim zlatastim visećim grančicama, tulipanovac sa svojim predivnim cvijetom u proljeće te dekorativnu, bodljikavu japansku kriptomeriju, čiji su češeri u obliku kuglica pravi mamac za ljubitelje prirode.

– Arboretum je krasan tijekom cijele godine: u proljeće posjetitelji mogu uživati u bojama različitih cvjetova, u ljeto u zelenom i šarenom lišću i hladovini, a sada, u jesen, zimzelene vrste ostaju kao tamnozelena podloga listopadnom drveću koje počinje mijenjati boju – objašnjava Nataša Rap, dipl. ing. šumarstva, rukovoditeljica Odjela za ekologiju Uprave šuma Slatina.

U njenoj pratnji je kolegica Vesna Prebeg, dipl. ing. šumarstva, stručna suradnica iz istog odjela, koja ističe prednost pitke vode u Arboretumu, zahvaljujući starom bunaru koji je dobio novu svrhu. Nalazi se u blizini ulaza i lako ga je pronaći, uz put koji vodi kroz zbirke četinjača.

Vesna Prebeg i starinski bunar koji prolaznike osvježava pitkom vodom

U bogatoj zbirci Arboretuma nalazi se i desetak različitih vrsta rododendrona ili slečeva, koji dolaze u svim bojama pa su pravi melem za oči.

NAJMLAĐI U HRVATSKOJ
Bojana Ardalić-Filić, dipl. ing. šumarstva, revirnica u Šumariji Voćin podsjeća kako je Arboretum Lisičine najmlađi od ukupno tri velika arboretuma u Hrvatskoj. Sadnja je počela 1963. godine, s autohtonim vrstama, a 1967. godine u Arboretum su stigle i četinjače po kojima je danas nadaleko poznat.

Bojana Ardalić-Filić vodič je posjetiteljima koj žele znati više

– Površina Arboretuma koji posjetitelji mogu obići je 24 hektara i mnogima je zanimljiviji ovaj uži, hortikulturni dio. No imamo i dva polja – polje Euroazije i polje Sjeverne Amerike. U okviru Arboretuma je i 18 hektara bukove sekundarne prašume, koja je izuzeta od gospodarenja i služi za istraživanje.

Prilikom redovnog obilaska smisao je da svatko pronađe nešto za sebe, neovisno jesu li došli iz edukativnih, znanstvenih ili rekreativnih razloga. Ovdje vladaju mir, tišina i posebna priroda i svi su dobrodošli – kaže Bojana Ardalić-Filić, koja ističe kako je Arboretum moguće obići samostalno, ali i u pratnji službenog vodiča, djelatnika Šumarije Voćin, koji će zainteresirane uputiti na najznačajnije, posebne i jedinstvene vrste.

Kineski plutokori hrast, kojeg mnogi zamijene za kesten

OGRADOM PROTIV DIVLJAČI
Među njima su svakako kineski plutokori hrast, čiji list izgleda poput onog divljeg kestena, pa ga nestručno oko lako zamijeni. Kora mu je debelo izbrazdana, a ispod nje raste pluto i ne može ga se često vidjeti u parkovima.

U društvu rijetkih biljnih izložaka je i transkavkaska breza, gotovo nestala u cijeloj Europi. Sitni, bodljikavi listovi zimzelenog hrasta zavarat će prolaznike da je riječ o običnoj božikovini, a ne mediteranskoj vrsti hrasta koja se lako uklopila u slavonsko podneblje.

Češer bora Pinus Coulteri – ‘tvorac udovica’

Gotovo prozirne krošnje američkog bora Pinus Coulteri navest će prolaznike da sigurno prošeću u njegovoj blizini, iako je poznat po svojim ogromnim češerima, koji su zaradili nadimak „tvorci udovica“. Veliki češeri, naime, narastu do težine od čak pet kilograma, a specifični su po tome što na rubovima imaju oštre bodlje, koje se, kada plod pada s drveta, pretvaraju u pravu ubilačku silu.

– Znaju to, nažalost, američki drvosječe koji su prvi pod njima stradali – govori Nataša Rap, s Vesnom u ruci držeći primjerke iz Arboretuma Lisičine.

Velikolisna magnolija sa specifičnim, živopisnim plodovima

Ljubitelji ukrasnog drveća također će ovdje doći na svoje, pogotovo oni koji vole magnolije. Neobični cvjetovi, veliki listovi (koji narastu i do 40 centimetara) i plodovi ružičaste boje koji skrivaju narančasto sjemenje odlika su velikolisne magnolije pod kojom se prolaznici jednostavno moraju zaustaviti.

Maklura ili konjska jabuka primjerak je pak starog drveta s nesvakidašnjim plodom koji se mogu pronaći, ali i sakupiti na tlu Arboretuma. Žuto-zelene je boje, blago hrapave površine, a nadimak „majmunska jabuka“ dobila je zbog svoje površinske strukture.

Mataša Rap i maklura, konjska jabuka

Plod je to na meti divljači koja za ovom ukusnom poslasticom prođe i nekoliko kilometara dnevno. Još jedna poslastica je i šećerni javor, onaj isti od čijeg se soka u Americi i Kanadi priprema poznati javorov sirup, a čija su stabla za hrvatske životinje bila previše primamljiva, pa ih je u Arboretumu od pravog drvoreda ostala tek nekolicina.

– Kvalitetna ograda oko cijelog Arboretuma nešto je što nam je visoko na listi prioriteta i nadamo se da ćemo u taj projekt krenuti već sljedeće godine. Inače, na godišnjoj razini samo za održavanje utroši se 550.000 kuna, u što ulazi redovna košnja, uklanjanje suhih, slomljenih grana i stabala, bez nove sadnje.

Radove obavljaju djelatnici Šumarije Voćin – objašnjava Bojana, koja ističe kako će, ovisno o financijskim sredstvima, Arboretum proći pozitivnu promjenu i ulaganja.

MOBITELOM DO VRSTE
– Želja nam je Arboretum pomladiti, modernizirati i popularizirati. Obnoviti staru zgradu koja bi mogla poslužiti za susrete, kongrese i predavanja, budući da imamo izvrsnu suradnju sa školama i fakultetima – ističe Bojana.

Nataša Rap dodaje kako je prije sedam godina odrađen projekt uređenja i čišćenja te je postavljeno 2,5 kilometara ceste te kilometar staza. Postavljene su klupe, nadstrešnica i koševi, a ukupna vrijednost tog ulaganja iznosila je 270.000 eura. Nakon toga, uslijedilo je redovno održavanje – Sva nova ulaganja nastojimo ostvariti uz pomoć projekata – kaže Nataša Rap.

Rijetka japanska pršljenka dio je zbirke na koju su ponosni

Jedan od većih planova je digitalizacija same zbirke. Planiraju svako stablo, grm i novu biljku koja će ovdje u budućnosti pronaći dom označiti GPS kodom, kako bi putem mobilne aplikacije i interaktivne karte na službenoj stranici Arboretuma zainteresirani mogli pronaći točnu lokaciju same biljke u zbirci, ali i najvažnije informacije o podrijetlu i vrsti.

– Bit će to prilika da Arboretum posjete svi oni koji to još nisu učinili jer se zaista ima što vidjeti – poručuje Nataša Rap.

Nadstrešnica za odmor i uživanje u prirodi

UČENICIMA JE ARBORETUM UČIONICA NA OTVORENOM

Arboretum Lisičine učenicima i studentima nerijetko posluži i kao učionica na otvorenom. Učenici osnovnih škola, oni nižih razreda, ovdje se najčešće upoznaju s biljnim vrstama, sakupljaju lišće ili plodove, a stariji već imaju i pokoje pitanje o konkretnoj vrsti drveća i ukrasnog bilja.

Studenti ozbiljnije proučavaju biljni inventar. Za učenike srednjih škola šumarskih smjerova Arboretum je pak mjesto terenske nastave. Mario Bošnjaković, učenik 4. razreda Tehničke škole u Virovitici, smjer šumarski tehničar, kaže da je Arboretum učenicima 2. i 4. razreda poslužio za terensku nastavu uzgajanja i uređivanja šuma. Viđeno im se svidjelo, poručuje, osobito maklora (konjska jabuka, op.a.) i kestenoliki hrast.

Učenici smjera šumarski tehničar Tehničke škole Virovitica u pratnji svojih nastavnika

– Mogu reći kako je po broju vrsta riječ o zaista jednom od bogatijih Arboretuma u Hrvatskoj. U okviru terenske nastave dosad smo bili i u Senju, Krasnom, išli smo u šumarije u Zagreb, a s partnerima iz Mađarske provodimo projekt u kojem uzgajamo zaboravljene šumske voćkarice.

Inače idemo i na pošumljavanja, na čišćenje. Volimo terensku nastavu na otvorenom jer ovdje doslovno dođemo do drveta i sve nam se objasni. U učionici, to je fotografija ili crtež na papiru. Ovo je daleko bolje i bolje se nauči, točno se vidi cijelo drvo. Nema tog papira koji može dočarati to iskustvo, kao i zrak i okolinu – poručuje Mario pun novog znanja i iskustva.
(PROMO – HRVATSKE ŠUME, foto: M. Lovrenc)

[g-gallery gid=”557487″]