Bogatstvo nekog mjesta mjeri se i bogatstvom kulturne baštine, a govor se smatra nematerijalnom kulturnom baštinom. Gotovo svako selo i grad imaju svoje varijacije u izgovoru, ali i riječima kojima se koriste, a područje posebno po svojem dijalektu je zasigurno općina Pitomača. 

Da bi se sačuvale „reči“, izgovori i fraze koje Pitomačani koriste, pobrinuli su se profesorica hrvatskoga jezika Zdenka Kos i tadašnji pitomački učenici Gimnazije Petra Preradovića u Virovitici koji su kao projekt osmislili rječnik te ga izdali 2006. godine. O samom pitomačkom govoru, tiskanom i digitalnom izdanju pitomačkog rječnika razgovarali smo s Vlatkom Šelimber, jednom od autorica digitalnog rječnika.

– Rječnik pitomačkog govora bio je projekt srednjoškolaca koji je pokrenula profesorica Zdenka Kos. Ona je okupila nas, učenike iz Pitomače, s idejom da napravimo rječnik, odnosno da skupimo svu tu jezičnu baštinu na jedno mjesto. Tada smo, u suradnji s općinom Pitomača, koja nam je izašla u susret za Vidovo 2006. godine, objavili tiskano izdanje Rječnika pitomačkog govora – kaže nam Vlatka Šelimber koja je uz Jelenu Dolenec, Jelenu Bedeković, Nelu Bajsar i Bernarda Kovača sudjelovala u samom projektu.

– Sastajali smo se u pitomačkoj knjižnici i raspravljali o riječima koje smo velikim dijelom prikupili od svojih djedova i baka. Recimo, kod nekoga je tumačenje jedne te iste riječi bilo drugačije i tada smo raspravljali koje je značenje ispravno. Dali smo se u taj zadatak i odradili ga srcem jer je bilo zanimljivo i željeli smo to odraditi što kvalitetnije. Ideja je potekla od profesorice Kos, koja nas je okupila – dodaje.

No, iako većina starijih mještana još uvijek koristi stari pitomački govor, danas se mladi i djeca sve rjeđe koriste nekim riječima, a kako one ne bi bile zaboravljene, uz tiskano izdanje, objavljen je i online Rječnik pitomačkog govora.

– Puno ljudi tijekom godina raspitivalo se o rječniku, a s dolaskom pandemije došla sam na ideju da bismo ga mogli digitalizirati. Kontaktirala sam profesoricu Kos i ostale kolege koji su sudjelovali u projektu za odobrenje da se rječnik digitalizira. Uz njihovu suglasnost i veliku pomoć Darka Ivanca koji je napravio web i sve vezano uz njega te Marinka Barčana koji je pomogao unositi riječi, nastao je digitalni Rječnik pitomačkog govora – objašnjava Vlatka te ističe kako je to velika vrijednost i za pitomački kraj i općenito imati na jednom skupu fond riječi nekog govora.

Pitomački govor spada u križevačko-podravske govore kajkavskog narječja. Sadrži većinu značajki kajkavskih govora, no kao i svi drugi lokalni govori, ima i svoje specifičnosti. Pa je tako u pitomačkom govoru specifično da se većinom govori ekavicom (dete, mesec, svet), umjesto u koristi se v (idemo v Zagreb), javlja se takozvano protetičko v (vučiti, vmrti, vužgati), ne provodi se sibilarizacija (nogi, ruki) i nema zamjene l s o na kraju riječi (bil, došel, znal) i sl.

– Kako je Hrvatska na dodiru triju kulturno-civilizacijskih krugova, tako je i Pitomača na dodiru Podravine i Slavonije. Mi ne govorimo kajkavski kao na primjer Hlebine, to je apsolutno drugačiji govor. Za pitomački je, na primjer, karakteristično reći da se ‘divanimo’, a nitko drugi od Podravaca ne govori ‘divanili smo se’ jer ‘divaniti’ je tipično za slavonski dijalekt. Pitomački sadržava određeni miks u kojem se primjećuje mali prodor i te slavonske štokavice, ali ipak zadržavamo većim dijelom kajkavski – prvenstveno naglasak, a onda i izričaj – objašnjava Vlatka.

– Svaki lokalni govor ima svoje specifičnosti, dakle ni u Pitomači ne govorimo isto kao, na primjer u Otrovancu. Oni imaju barem drugačiji naglasak u nekim riječima, ako ne i drugačiji izričaj. No opet mislim da je to bogatstvo jer što više toga imaš, to je raznolikost veća – dodaje.

Trenutno se u Rječniku pitomačkoga govora nalazi 1880 riječi, a u dvije godine postojanja digitalne verzije rječnika sveukupno je pristiglo 228 novih riječi. Tako svaki zainteresirani korisnik može poslati natuknicu ili riječ koje se sjetio, a koja možda nedostaje u rječniku ili mogu predložiti izmjene značenja neke riječi.

– Velika vrijednost digitaliziranog rječnika je njegova otvorenost. Dakle, ako se netko sjeti neke riječi, ima mogućnost poslati nam je. Zaprimljene riječi ne objavljuju se automatski, nego se ipak mora provjeriti odgovara li značenje riječi, je li ona standardna za kajkavski, odnosno pitomački govor ili je ona standardna u nekom širem smislu. Ne stavljamo bilo što u rječnik, zato zahvaljujem svima koji pomažu u provjeravanju riječi – kaže Vlatka.

Uz same riječi, u rječniku se nalaze i fraze koje se koriste u pitomačkom kraju, a isto tako i stari nazivi ulica koji se većinom i danas koriste.

Osim pitomačkog specifičnog govora, Vlatka ističe svoju povezanost s rodnim krajem kojem na ovaj način želi dati doprinos, iako je već 14 godina u Zagrebu. 

– Pitomački rječnik još ima puno prostora za napredak, no to već zahtijeva uključivanje stručnjaka jer ovo je amaterska razina. Recimo, mogli bi se označiti naglasci na riječima ili digitalizirani rječnik dopuniti audio bazom u kojoj bi se nalazili audio zapisi izvornih govornika. Kada bi se to napravilo, Rječnik bi se podigao na višu razinu koja ide prema profesionalnoj, ali za to treba i vremena i ljudi, kao i angažman stručnjaka. Bilo bi super kada bi se ljudi uključili u nadogradnju samog rječnika – govori Vlatka te dodaje da će se, kada se skupi dovoljan fond riječi, moći razmišljati i o proširenom tiskanom izdanju.

Kako je Pitomača poznata po brojnim manifestacijama, vrsnim tekstopiscima, glazbenicima i još mnogočemu, isto tako poznata je i po svojem govoru. Jezik spaja prošlost i sadašnjost, tradiciju i suvremenost, dijalekt i standard. Čuvajući jezik i baštinu čuvamo sve ono što mi zapravo i jesmo.  

Pa ako razgovarate s nekim Pitomačaninom ili Pitomačankom, a ne znate što neka riječ znači ‘morete ju najti u Rečniku pitomačkog govora jer je sigurno tam’. 

(www.icv.hr, ib; Foto: I. Barčan)