Zlatna Zlata, odnosno Zlata Kefelja (64), simpatična udovica iz Kapana u Suhopolju ima tešku životnu priču, no i uz nju svakodnevno ostaje pozitivna, zahvaljujući kreativnom hobiju, a koji se bazira na iskorištavanju starih predmeta. Od starih boca, naime, izrađuje prekrasne skulpture, posude i čaše, a od starih najlonskih čarapa – cvijeće!

– Ono što ljudi vide kao otpad, ja vidim kao materijal za ukrasne vaze, čašice, bočice ili posudice koje se mogu iskoristiti kao podloga za ukras za blagdane. Odlično se nadopunjuju i uz moj drugi hobi: iskorištavanje najlonki, čarapa i raznobojnih ‘štrampli’ od kojih izrađujem orhideje i ljiljane, ali naravno i bilo koje drugo cvijeće po želji – podijelila je s nama svoje zanimljivo, kreativno iskustvo Zlata zbog kojeg joj se mnogi dive.

Materijal za svoje radove, kaže, pronalazi posvuda. Inspiraciju za izradu ukrasa od recikliranog stakla dobila je gledajući kako ljudi proizvode od ovog materijala radije bace nego da ga iskoriste za novu svrhu.

– Na ulicama često možemo vidjeti da boce od vina, konjaka ili piva jednostavno leže pred kućama ili su odbačene u kanale. Drugima možda nije bitno koliko da boca može stajati ondje i zagađivati prirodu, ali meni je. Zato zasučem rukave, stavim zaštitne rukavice, masku i bacim se na posao. Počinje skupljanjem po kanalima – priča aktivna Zlata.

UMJETNOST OD KOMADIĆA

Dug je put od odbačene boce do nove staklene skulpture. Zlata nam objašnjava kako on izgleda.

– Prikupljene boce prvo razbijem. Moram reći, to nije za svakoga, ali ja to radim oprezno, imam već deset godina prakse i znam kako staklo reagira – opušteno priča Zlata Kefelja koja kaže kako dok stvara komadiće stakla od stare boce, u glavi već ima sliku predmeta koji će od njih nastati.

– Svaki oštar dio moram prvo ublažiti, ‘zatupiti’ brusilicom ili rašpom, kako bi se spriječila mogućnost porezotina. Nakon toga mogu krenuti sa lijepljenjem i kreiranjem predmeta vrućim ljepilom. Kasnije je sve lagano. Ako novi predmet treba obojati, koristim sprej za staklo, a ako treba dodatnih ukrasa na osušenu formiranu skulpturu, onda dodajem češere, školjkice i slično. To mi pak pribave unuke, susjedi, prijatelji – objašnjava kreativna Zlata.

Izrada cvijeća od najlonki jednako je dug proces i zahtjeva strpljenje i posvećenost.

– Najlonke koristim čiste, naravno – s dozom humora kaže Zlata koja objašnjava kako komad najlonke, čarape i sličan materijal prvo nareže na tanke komade. – Kako bih dobila lijepe latice i listove, koristim tanku žicu koju složim najsličnije njihovom prirodnom obliku, a zatim na listove i latice od žice namotam prethodno škarama odrezane i oblikovane komadiće od štrampli, najlonki i čarapa – o postupku objašnjava naša sugovornica.

Za stabljiku cvijeta pritom koristi deblju pocinčanu žicu ili komadiće drveta koje sama obradi nožićem, kako bi dobila što prirodniju formu. Nakon toga sve spoji vrućim ljepilom i stavi u posudicu koju ili sama izradi od recikliranog stakla ili kupi i umjetan je cvijet spreman da krade poglede. Na izradu cvijeća potaknula ju je nećakinja, kaže, koja je poželjela kupiti orhideju, ali joj je Zlata odlučila napraviti jednu od ovih materijala i pokloniti joj nešto originalno i od srca.

PREKRETNICA ZA MIR

U ovaj hobi tijekom kojeg reciklira stare predmete krenula je kada joj je suprug preminuo, ističe.

– Nakon smrti supruga jednostavno sam morala pronaći nešto što će me djelomično ispuniti, i skrenuti moje misli, pa sam se tako počela baviti svojim hobijima. U početku je to bilo upravo to, hobi, skretanje misli. Kasnije je postalo moje utočište i izlaz iz svakodnevnice. Naime, brinem se za svoje dvije sestre koje su gluhonijeme. Sada već i teže hodaju, pa im treba stalna briga i nadzor. Ponekad je bilo teško, no drago mi je što smo zajedno, što su uz mene. To znači da smo puno vezane uz kuću, na primjer, najduže ih mogu ostaviti same sat vremena, a i tada zamolim nekog od obitelji da ih pripazi. Ova zanimacija omogućila mi je neko utočište i vrijeme za sebe – ističe Zlata.

Gdje završe predmeti kojima Zlata sebi osigurava mir i zadovoljstvo, a pritom čuva prirodu i okoliš od stakla koje bi u kanalima, na livadama i oranicama ostajalo nevjerojatnih milijun godina, koliko mu je potrebno da se raspadne?
Kod drugih.

– Sva svoja djela poklanjam: obitelji, poznanicima i prijateljima kojima se predmeti sviđaju. Ništa mi nije teško. Po želji ukras dobije i motiv vezan uz blagdane, kao što je božićni vijenac, cvijetić, jaje, zeko. Koristim pritom i stiropor, štirku, sve što se može izraditi, ako ću time nekoga usrećiti – poručuje vrijedna kreativka Zlata Kefelja.

ČUVARICA OKOLIŠA IMA PORUKU U POVODU NADOLAZEĆIH BLAGDANA
“Bocu radije pronađem u kontejneru nego u kanalu“

Dolaze blagdani, pa je Z. Kefelja željela ostaviti poruku svima koji će pročitati što radi i od čega stvara.

– Kreće vrijeme darivanja i dobrih djela, kada je najvažnije da pokažemo svoje dobro srce.

Uskoro će naši gradovi zablistati i biti okićeni, pa se pobrinimo da manje zagađujemo okoliš i da bi nam tako svima bilo ljepše. Meni će uvijek dobro doći boca koju mogu reciklirati, ali ako me pitate, radije bih ju pronašla u kontejneru za staklo, nego u kanalu – iskreno poručuje naša sugovornica.

(www.icv.hr, ak; Foto: I. Bedeković)