Šarene, bijele, bojane prirodnim ili akrilnim bojama, velike, male, košare ili torbice – svatko tko uđe u dom Cabunčanke Vesne Janže, majstorice u izradi torbica ili košara od novinskog papira teško će se odlučiti za favorita. Zagledate li se malo bolje u ‘trubicu’ kojom Vesna plete, vidjet ćete slova, a baš to njenim torbicama daje posebnu čar i čini ih simpatičnima i jedinstvenima. Sve je započelo kada je Vesna na poklon od sestrične dobila ceker od papira.
– Mene je to tako fasciniralo, no mogla sam samo promatrati ono što je netko drugi već napravio. Žalostilo me što nigdje nisam mogla naučiti kako se pletu košare jer nema radionica gdje bih to mogla vidjeti. Mučila sam se u želji da naučim raditi torbice od papira sve dok mi sin nije rekao da pogledam tehnike izrade na YouTubeu. Tada mi se otvorio svijet na dlanu – prisjeća se Vesna.
Malo po malo i Vesna je svladala tehniku izrade. Bilo je tu i bacanja radova koji nisu uspjeli, nervoze oko onih koji jesu i mnogo novih početaka. – Uvijek sam kretala iznova, nikada nisam posustajala jer me vodila želja za napretkom – priča Vesna koja se bavi ovim hobijem već četiri godine.
PRIRODNE BOJE
Jedna torbica prosječne veličine iziskuje pet sati kontinuiranog rada. No, samom pletenju predstoji nekoliko dana pripreme.
-Sam proces započinje skupljanjem novina, slijedi rezanje trakica i namotavanje novina na dugačku iglu kako bi nastale trubice. Te tanke trubice se suše, potom ih bojim, ponekad s akrilnim bojama, ponekad s tonerima za zidne boje – otkriva nam Vesna srž same pripreme te dodaje kako često pribjegava prirodnim bojama koje dobiva kuhanjem češera i sode bikarbone, kako bi dobila prirodno smeđu boju. Od ruba novina dobivaju se bijele trubice koje se onda mogu ili ne moraju bojiti, dok se od sredine novina dobivaju šarene trubice koje treba obojiti. Kada se obojene trubice osuše, kreće dio u kojemu Vesna najviše uživa – pletenje.
Za model oko kojega će plesti često posluže stare kutije za cipele, posude ili lonci.
– Brojne su tehnike kojima se mogu dobiti razni dezeni, no koju god tehniku odaberem, sve mora biti izvedeno savršeno. Najčešće radim prvo stranice torbice i onda ih spajam sa sredinom, a kada je to gotovo, u unutrašnjost torbice ušijem podstavu da i iznutra bude lijepa i tek onda prelakiram vanjski dio – objašnjava Vesna. Slijedi ukrašavanje detaljima kao što je stari, odbačeni remen ili gumb koji se u Vesninim rukama pretvara u predivnu kopču. Tek tada torbica je spremna za korištenje, na radost novih vlasnica.
PROŠETALE IH ČLANICE OBITELJI
Ovoga ljeta popularne su bile „ceker torbice“ koje su plijenile pažnju na svim plažama, pa je Vesna jednu svoju nećakinju iznenadila upravo takvom torbicom. Ljubomori nije bilo kraja kada je druga nećakinja vidjela taj modni dodatak i poželjela istu, ali unikatnu. Nedugo nakon toga, Vesna je torbice napravila gotovo svim članicama obitelji, kako ne bi nastao rat oko ovog poželjnog modnog dodatka.
– Na kraju su sestra, snaha, nećakinje i prijateljice dobile svoju torbicu, a ja sam uživala u njihovim osmjesima koji me najviše vesele i ispunjavaju – zadovoljno kaže Vesna. (www.icv.hr, lmh)
