Valentina i Kristina Tambolaš iz Bušetine nedaleko od Virovitice, najpoznatije hrvatske sijamske blizanke, koje su na svijet došle 16. siječnja 2019. godine u 33. tjednu trudnoće i to spojene donjim dijelom prsnog koša, zajedničkim crijevima i jetrom, a potom i nekoliko mjeseci kasnije razdvojene u povijesnoj operaciji na KBC-u Rebro, danas (ponedjeljak) slave svoj veliki, četvrti rođendan!

Djevojčice, koje su zajedno težile svega 3800 grama kada su rođene, zdrava su, znatiželjna i živahna dječica koja su ne samo izvor nepresušne radosti i veselja, već i pravi izazov za roditelje Mariju i Petra te starijeg brata Ivana i sestru Maju.

Medicinska statistika davala im je svega 16 posto šanse da prežive, no ustrajni roditelji te vrhunski hrvatski liječnici, kao i molitve brojnih dobrih ljudi koje je ujedinila njihova priča, postigli su da su Valetina “Tina” i Kristina “Kika” najbolji svjedoci da život – pobjeđuje.

Mala “Čuda s Rebra”, “slatke mrvice”, koje su gotovo zajedno stale u majčine spojene dlanove, kad ih je prvi put primila nakon poroda, danas su razvojno dostigle svoje vršnjake, iako su rođene kao Palčice. Uz bok sestri i bratu trče, skaču, istražuju i zadaju slatke muke roditeljima.

foto: privatni arhiv

TINA ŽELI POSTATI DOKTORICA I DAVATI “PIKICE KOJE NE BOLE”

-Samostalne su, živahne, znatiželjne i sve bi odmah i sad. Već su spremne za školu. One bi na nastavu s bracom i sekom, samo da mogu. Valentina već zna što želi biti: doktorica.

Kaže: mama, ja ću biti doktorica, brinut ću se da više nijedna beba ne bude bolesna. I bit ću nježna, davat ću ‘pikice’ koje ne bole. Doduše, budući da jako voli praviti kolače peći i torte, često pričamo kako bi mogla u isto vrijeme biti i doktorica i kuharica, samo ne zna kako bi sve to i stigla  – s dozom smijeha, ali i ponosa priča majka Marija.

Kristina još nije odlučila želi biti kad naraste, no sigurno je, kaže majka, da će to ostvariti. Vremena, Bogu hvala, imaju.

foto: privatni arhiv

Ova hrabra, skromna, samozatajna žena, iskusna je u balansiranju između svih obiteljskih obaveza s četvero djece, od kojih su dvoje školarci. Zahvaljujući dobroj organizaciji i ogromnoj podršci supruga Petra, sve savršeno funkcionira. Nema više bolnica ni odvojenosti koje su pratile ovu obitelj od rođenja blizanki.  

Proslavu rođendana podijelili su na dva datuma. S jednim dijelom obitelji blizanke su slavile jučer (nedjelja), a nastavak slijedi za vikend, kada stiže drugi dio obitelji i prijatelja. Obiteljski i toplo, tako Tambolaševi slave.

-Svake godine sve više do izražaja dolazi onaj karakter koje su pokazale još u rodilištu i u bolnici, samo su ga s vremenom “izbrusile” – dodaje Marija koja kaže kako je, kao i u svakoj obitelji, odrastanje proces pun ljubavi, ali i kompromisa, pa i svađa te razmirica između braće i sestara. Kako i može drugačije?

foto: privatni arhiv

-Nekad je sve savršeno, svi se zajedno igraju, slažu. No, kada izbije svađa, pogotovo između njih dvije, tada bude zanimljivo. Ako jedna drugu povuče, otme crtež ili igračku iz ruke, tada slijedi odmazda. No ako ja kojim slučajem poviknem na jednu, druga se odmah javlja kao braniteljica svoje sestre, čak i ako je sasvim jasno tko je krivac – govori Marija, sretna što su, nakon brojnih operacija, vježbi, pregleda i strepnji, najteže bitke gotove.   

BORCI U DUŠI

Podsjećamo,  nakon povijesne operacije razdvajanja, koja je trajala 15 sati, uslijedio je niz drugih, manjih zahvata. Valentini su liječnici rješavali problem vezan uz probavni sustav. Donedavno je imala stomu, koja je uklonjena i danas može jesti gotovo svu hranu bez bolova i komplikacija.  

-Najgore je iza nas, djevojčice su, Bogu hvala, zdrave četverogodišnjakinje, s njima prolazimo tek redovne kontrole. Neke će ožiljke od operacija nositi cijeli život. No, oni su, s obzirom na sve što su prošle, samo podsjetnik kakav su borac u duši i koliko su zbog toga posebne, ali i snaga svima nama – poručuje mama Marija.

foto: privatni arhiv

Za sve obitelji koje prolaze sličnu situaciju, bolest djeteta, dijagnoze i prve strahove, ova hrabra žena kaže kako: sve vrijedi.

-Uz vjeru, podršku i opredjeljenje “učinit ću sve što mogu, baš sve, za svoje dijete”, tada se sve može, ma koliko teško ponekad bilo za izdržati – ističe.

Kad danas pogleda, kaže, Kiku, Tinu, Maju i Ivana, dok sjede zajedno za stolom, smiju se i bezbrižno zajedno igraju, vlak kojim je putovala u Zagreb u bolnicu, mjeseci izolacije provedeni uz bolesničke krevetiće i sati samoće, iščekivanja na rezultate operacija – sve je to sada u magli. Sve to nestaje kad baci pogled na njih četvero, svjesna da nijedna žrtva nije prevelika, ako je cilj sretno, sigurno i zdravo dijete.

Slavljenice će tako rođendan provesti u redovnom, dnevnom ritmu; izmjeni igre, zabave i odmora, uz krišku torte i puno zagrljaja i poljubaca svojih najmilijih. Što im drugo poželjeti – nego samo: da tako i ostane?

(www.icv.hr, mlo, foto: privatni arhiv)

foto: privatni arhiv