Priča o proizvodnji krenula je kada je Marinko Petrović, porijeklom iz Staroga Graca, doktorirao prehrambenu tehnologiju na Prehrambeno-biotehnološkom fakultetu u Zagrebu 2012. godine, a njegova se doktorska disertacija odnosila na prehrambena svojstva lana.

Na nagovor prijatelja koji su se bavili ekološkom poljoprivredom, 2014. godine Marinko je osnovao OPG s ciljem ekološke proizvodnje vrsta biljaka koje nisu bile uobičajene na našim poljima. Lan se u novije vrijeme gotovo i nije uzgajao u našem kraju, a znanstvena istraživanja industrijske konoplje i niz predavanja na tu temu potakla su ga da među prvim kulturama posije upravo lan i industrijsku konoplju.

– Na moju ekološku svijest zasigurno je uvelike zaslužna moja educiranost, ali isto tako i iskustva koja sam skupljao od onih koji dosta o tome znaju i koji su potpuno ekološki osviješteni – rekao je o svom opredjeljenju za ovu vrstu proizvodnje Marinko.

– S obzirom da smo imali oko tri hektara zemlje u najmu, kolege su mi sugerirali da ne dajem drugima da mi koriste zemlju i uništavaju s raznim umjetnim gnojivima, pesticidima i ostalim, nego da sam pokrenem neku ekološku proizvodnju i tako je to krenulo – prisjetio se svojih početaka Marinko koji do danas za svoje usjeve na OPG-u nije koristio nikakva umjetna gnojiva niti zaštitna sredstva.

– Koristio sam samo heljdu kao zelenu gnojidbu i ekološku folijarnu prihranu kalcijem preko lista – ističe.

Već slijedeće godine njegov OPG započeo je s uzgojem sikavice za koju postoji pregršt dokaza o pozitivnim utjecajima na organizam, a naročito na čišćenje jetre od različitih toksina, što je važno napraviti u ovom periodu nakon zime. Spoj zaslužan za čišćenje jetre je prirodni silimarin koji je aktivna tvar sikavice. Zatim je uveo pir, tada gotovo zaboravljenu žitaricu, te heljdu zbog njenih nutritivnih svojstava i izostanka glutena. Obje ove kulture su izuzetno važne i za ekološku proizvodnju jer poboljšavaju plodnost tla i bioraznolikost.

– Držim da svako onaj koji se odluči za ekološku proizvodnju znatno doprinosi i prirodi i općem zdravlju jer i sami znamo koliko takva hrana može blagotvorno djelovati, kako preventiva za razna oboljenja, tako i terapija kod bolesnika. Dakako da se svaka poljoprivredna kultura ne može tretirati ekološkim načinom, ali zato postoje kulture koje u potpunosti mogu zamijeniti druge, a zdravije su i ukusnije – educirao nas je Marinko te uzeo za primjer našu najzastupljeniju žitaricu pšenicu kojoj je vrlo dobra alternativa jedna od najstarijih i najnezahtijevnijih žitarica – pir.

– Radi se o relativno zaboravljenoj žitarici visoke nutritivne vrijednosti i bogatom vitaminom B. Njegova, uvjetno rečeno „mana“ je što ne daje veliki prinos kako to daje pšenica, ali kvaliteta prinosa je daleko veća, što jako dobro znaju neke naše starije domaćice – podsjetio je na ovu skoro zaboravljenu kulturu Marinko te u nekoliko rečenica razbio mit da je ekološka poljoprivreda skuplja i zahtjevnija nego neekološka.

– To je potpuna zabluda, veliki dio novca uštedi se izostankom gnojenja umjetnim gnojivima, tretiranja raznim kemijskim sredstvima i ostalog, no vjerujem da se podatak o tome zašto kod nas nema dovoljno ekoloških proizvođača, temelji na jednoj drugoj činjenici. Naime, ekološki uzgojena hrana u našim trgovinama, odnosno trgovačkim centrima, skuplja je nego ona koja nije ekološki uzgojena, a s obzirom da je na žalost naša kupovna moć slaba, velika većina ljudi odlučuje se za ovu jeftiniju. Neki znaju čak reći da je i to što je ekološki uzgojeno, upitno koliko je to uistinu „ekološko“.

No napomenuo bi da za svaki proizvod postoji certifikat i tu ne može biti greške, a odrednice za dobivanje certifikata vrlo su stroge. Možda je uistinu i naša svijest o čuvanju zdravlja slabija, no moram napomenuti da je zainteresiranost izvjesnog djela ljudi u vrijeme najače dominacije korona krize bila povećana, upravo iz tog razloga što su na svaki način htjeli doskočiti bolestima, dakle ipak ponekad savjesno razmišljamo. No, kako se pak epidemija počela stišavati, ljudi su opet posegli starim navikama ishrane.

Dakle sa sigurnošću možemo ustvrditi da cijena proizvoda u trgovini određuje visinu zainteresiranosti proizvođača i kupca, a na to mi kao poljoprivrednici ne možemo utjecati, nego se samo nadati da će se i po tom pitanju nešto učiniti – rekao je Marinko koji je uz spomenute prehrambene i ljekovite proizvode osmislio i niz vrijednih kozmetičkih pripravaka poput hidratantne kreme na bazi konoplje i smilja, ulja za njegu tijela, ulja za cirkulaciju, cupressum balzama (povoljno djeluje na proširene vene jer poboljšava protok krvi kroz njih) te balzama na bazi konoplje i gaveza.

Iako mu je osnovna namjena bila uzgojiti hranu za sebe i uži krug poznanika, dogodili su se viškovi koje je ponudio na tržištu na raznim sajmovima od Međimurja do Istre gdje su svi proizvodi bili jako dobro prihvaćeni.

– Volio bih da i ljudima u našem kraju, ovom predivnom prostoru spoja Podravine i Slavonije uz rijeku Dravu, ovi proizvodi potaknu zanimanje i da u svoju prehranu i kozmetiku uvedu neke nove, odnosno gotovo zaboravljene, ali nutritivno vrlo vrijedne i kvalitetne namirnice i pripravke, koje su proizvedene u njihovoj blizini – otkrio nam je na kraju našeg razgovora svoju najveću želju Marinko Petrović.

(www.icv.hr, bs)