Tomislava Bišćana, 29-godišnjeg vjeroučitelja znaju mnogi, od djece kojima predaje u Osnovnoj školi u Suhopolju, njihovih učitelja i nastavnika, ali i mnogobrojnih mještana u općini Suhopolje i u njegovom rodnom mjestu, ujedno i mjestu stanovanja Pčeliću. Tomislavova supruga Ivona radi u Općinskoj upravi u Suhopolju, a roditelji su i četvero mališana, Anđela, Pavla, Magdalene i najmlađe Ivone.
Mi smo za Tomislava čuli od njegovih prijatelja, a to što smo čuli ugodno nas je iznenadilo i odmah smo pohrlili u Pčelić na kućni broj 21 da se i sami u to uvjerimo. Naime, Tomislav je uzgajivač rijetke i najkvalitetnije pasmine svinja pod nazivom mangalica. Ne samo da je uzgajivač već je i predsjednik Udruge uzgajivača mangulica u Hrvatskoj, sa sjedištem u Đakovu.
Odmah smo ga zamolili da nam nešto kaže o toj priznatoj pasmini, na što je on rado pristao.
– Mangalica, ili kako je mi nazivamo mangulica je svinja nastala sredinom 19. stoljeća križanjem pasmina Szalonta i Bakony s divljom svinjom i svinjom-Šumadinkom. Glavna vizualna karakteristika joj je gusta čekinjasta dlaka koja podsjeća na ovcu. Izvorno porijeklo ove pasmine je Mađarska. Krajem prošlog stoljeća ova pasmina je skoro izumrla te je do 1991. u Mađarskoj postojalo svega 200 komada ove pasmine. Ova svinja je bila i pokretačka mašinerija Austro-ugarske monarhije koja je obskrbljivala radnike i vojnike monarhije. I sami slavni kompozitor Johhan Strauss je inspiraciju pronašao u mangulici skladajući operetu „Ciganski baron“, a i sam grof Janković imao je farmu mangulica kraj dvorca u Cabuni u sadašnjoj općini Suhopolje. U Slavoniji je ova pasmina bila poprilično udomaćena, no s vremenom su prevladale druge vrste svinja, tako da je mangulica lagano pala u zaborav – rekao je Tomislav i odmah nas poveo na njegovu farmu mangulica koja se nalazi preko puta kuće na posjedu njegove bake gdje je dvadesetak njuški veselo trčkaralo po lijepo ograđenom prostoru i uživalo u valjanju i rovanju po zemlji.
– Mangulica je pasmina svinja otvorenog prostora, a zbog debele kože i dlake koja ju štiti od hladnoće, može podnijeti i temperature niže od -20 Celzijevih stupnjeva. Naravno u slučaju nevremena ima natkrivena skloništa, a također i posebne boksove za one koje su se razboljele ili se trebaju prasiti. Ona je nešto manja vrsta od običnih svinja i najveća kilaža joj je od 180 do 200 kilograma. Postoji tri vrste, crna ili lasasta, bijela i crvena. Ja držim bijele mangulice, nerasta, šest krmača i desetak tovljenika – upoznao nas je sa svojim roktavcima Tomislav te nas odmah „pročitao“ što ga želimo pitati, odnosno po čemu je mangulica značajna u usporedbi sa drugim svinjama.
– Kao prvo, a što smo već spomenuli, mangulica je svinja otvorenog prostora i ima slične navike kao i divlje svinje, no nije toliko opasna. Hrani se isključivo domaćim proizvodima a na jelovniku su joj kukuruz, zob, ječam, lucerna, a sve to začinjeno brašnom od prešanih bučinih koštica. Za te potrebe na oko pet hektara zemlje sadim žitarice i druge kulture potrebne za prehranu mojih četvoronožnih stanara – rekao je Tomo, kako ga zovu od milja, te nam odmah potom demantirao neke predrasude o svinjskom mesu.
– Govori se da svinjsko meso nije zdravo, što naravno nije istina, posebno ako govorimo o mangulici. Prvo moramo reći da je mangulica najskuplja vrsta za koju treba najviše strpljenja jer treba čekati oko godinu i pol dana da dosegne težinu od nekih 120 kilograma. Prasi se rjeđe nego obična svinja, a na svijet donosi od tri do šest praščića što je također manje nego kod obične. No unatoč tome, meso mangulice je najkvalitetnije, najcjenjenije i samim tim i najskuplje. Da bi kupili jedan sušeni but te pasmine spremite se izdvojiti oko dvije i pol tisuće kuna. Pitate se zašto. Upravo iz tog razloga što je meso mangulice kvalitetnije, po mnogima i ukusnije, a zasigurno i zdravije, jer radi se o tome da meso mangulice ima smanjene negativne kolesterole, a povišene pozitivne kolesterole. Radi se o HDL kolesterolu kojeg ima jedino u mesu mangulice, što u ishrani pozitivno utječe na razinu masnoće u ljudskom organizmu. S obzirom da se o mangulici sve više govori i piše po web stranicama što i sam činim na svom Facebook profilu, imao sam nekoliko poziva od liječnika koji su me informirali da kod liječenja tumora, za oporavak od potrebnog zračenja bolesnicima preporučaju slaninu mangulice u redovnoj ishrani. Dakle iako je mangulica vrlo masna svinja, radi se o nezasićenim masnoćama koje su vrlo zdrave i najviše hrane naše stanice – podučio nas je Tomislav koji je u ovom poslu već pet godina, a svojim znanjem, trudom i zalaganjem za rast populacije ove pasmine svinja, izabran je i za predsjednika Udruge uzgajivača svinja mangulica RH.
– U udruzi nas ima nekoliko iz VPŽ, članovi nam dolaze uglavnom iz Slavonije što ne treba biti pravilo, jer mangulica se može uzgajati i u drugim podnebljima, naravno tamo gdje se stvore uvjeti, ali treba se spremiti na veća ulaganja, više pozornosti, više strpljivosti i dobre čuvare jer mangulice su ipak poludivlje životinje koje žive na otvorenom prostoru i kao takve lako nogu postati ručak nekoj zvijeri. Iz tog razloga posjedujem i najbolje čuvare, pse pasmine Hrvatski ovčar od kojih nema boljih za te stvari. Eto upravo je kuja oštenila deset malih nasljednika, od kojih će neki zasigurno ostati nastaviti „zanat“ – kroz smijeh je rekao Tomislav koji je odličan profesor i uzor mladima, ali i vrlo veseo mladić koji voli veselje i glazbu.
– U glazbenom smislu nisam nešto posebno, ali nisam ni za odbaciti. Volim zvuk tambura i sviram ponekad. Općenito i ja i moja rodbina, kao i moja obitelj sretni smo u ovom našem selu. Nakon studija u Zagrebu, supruga i ja smo tamo nastavili živjeti, pa i troje naše djece koje se tamo rodilo, ali ipak korijeni su nas vukli nazad u prirodu, lijep okoliš i domaću hranu što isključivo preferiramo kada se govori o našem svakodnevnom meniju – rekao nam je vjeroučitelj i farmer Tomo Bišćan koji nam je dao dobar primjer kako zdravije živjeti, više se kretati u prirodi, ali i uživati u slanini bez trunke grižnje savjesti zbog gojaznosti.
(www.icv.hr, bs)
