– Špišić Bukovica je moja prva i zadnja destinacija koju pamtim kao osoba – započinje Krunoslav Rohtek, ili jednostavno Kruno, kako ga svi zovu i znaju, prisjećajući se vremena kada je njegovo rodno selo bilo puno života, ali neopterećeno današnjim tehnologijama.

– Igrali smo se u pijesku, lovili žabe po potocima, kupali se u Lendavi… Danas nisam siguran da ćete naići i vidjeti vodu u Lendavi – govori Kruno s nostalgijom, prisjećajući se bake koja je pekla kruh u krušnoj peći i trenutaka kada je čekao da mu baka podoji kravu kako bi svježe mlijeko stiglo direktno u lončić.

Kruno se prisjeća vremena kada su društveni kontakti bili bogatiji i prirodniji zbog nedostatka tehnologije. Ljudi su se više družili, a njihovi susreti bili su prisniji i normalniji. Okupljali su se u KUD-u Seljačka Sloga, gdje su plesali, pjevali i uživali zajedno. Društva poput Nogometnog kluba Bilogora i vatrogasaca bila su središta zajednice, a kulturne aktivnosti, kao što je glazba, bile su neizostavan dio svakodnevnog života. Glazba, u tom kontekstu, ostala je ključni element njegovog života i tih zajedničkih trenutaka.

– Uživam u glazbi, sviranju i slušanju. Odrastao sam u glazbenoj školi pod budnim okom Dragutina Kosanovića, kojeg su svi zvali Suljo. Jedna od najvećih kazni za mene bila je da ne mogu slušati glazbu ili svirati – prisjeća se.

Kruno se oženio sa 24 godine sa suprugom Nadom i s ponosom priča o svojoj obitelji. Ima dvoje odrasle djece: sin Antun je predsjednik Hrvatskog pjevačkog društva Rodoljub, dok kćer radi kao odgojiteljica i pjeva u Contessama.

Iako su naišli na brojne životne izazove, poput ranog gubitka roditelja, Kruno i njegova supruga uspjeli su stvoriti život pun radosti, u kojem sada kao umirovljenici uživaju u putovanjima i zajedničkom vremenu. No, njegov put do mira bio je dug i težak, a veliki dio života obilježio je Domovinski rat. Vojna priča ovog veterana započela je u listopadu 1991., kada se kao pričuvnik priključio vojsci.

Prisjetio se teških dana kada je prošao kroz zapadnu i dio istočne Slavonije, bosansku Posavinu i dubrovačko ratište. Ratne uspomene često ga opterećuju, pa stoga rijetko sudjeluje na proslavama ratnih postrojbi.

– Gledam prijatelje koji se bore s posljedicama rata i koji su previše godina izgubili u tom sukobu – kaže, naglašavajući kako radije razgovara o ljepšim temama poput glazbe, a u suočavanju s ratnim uspomenama i životu, ističe, vjera igra ključnu ulogu.

– Ove godine sam bio deseti put na vojnom hodočašću u Lourdesu. Aktivni sam vjernik i sviram u crkvi u Špišić Bukovici. Vjera mi je dala puno toga u životu, a vojno hodočašće je poseban događaj – red i disciplina koje sam tamo našao odgovaraju mi – priča nam Kruno.

Uz duge vožnje do Lourdesa, uvijek se vraća kući s „punim baterijama“ i spreman za nove životne izazove. Iako je vojna karijera završila 2008. godine zbog zdravstvenih problema, Kruno se prisjeća i kasnijih aktivnosti, poput gašenja IV. bojne 2. gardijske brigade i prelaska u 15. protuoklopnu topničku brigadu u Bjelovaru.

Bio je izuzetno aktivan i u kulturnom životu, sudjelujući u brojnim kulturno-umjetničkim društvima diljem regije. Bio je član udruga kao što su Ivan Goran Kovačić u Zagrebu, Seljačka sloga u Špišić Bukovici, Hrvatsko pjevačko društvo Rodoljub, Gradska glazba Virovitica, kao i KUD-ovi u Virovitici, Suhopolju, Dugom Selu, Slatini, Turanovcu, Starogradačkom Marofu, Sesvetama i Bjelovaru. Jedna od njegovih najdražih suradnji bila je s Kazalištem Virovitica, s kojim je sudjelovao u izvođenju triju Mikeških kabarea.

Kao nastavnik harmonike u glazbenoj školi, svoje iskustvo i ljubav prema glazbi prenio je na mlađe generacije. Jednako tako ovaj glazbeni entuzijast motivirao je i svoju djecu da razviju ljubav prema glazbi. 

Od umirovljenja, ovaj znatiželjnik je obećao sebi da će putovati i istraživati ljepote svijeta. Svijet je toliko šarolik i prekrasan, kaže. Proputovao je mnoge zemlje, od Kube i Izraela do Vijetnama, Kambodže i Tajvana.

– Kuba mi je bila velika želja, htio sam je vidjeti dok je još bila pod vlašću Fidela Castra. Posebno me zanimala jer sam htio vidjeti je li stvarnost onakva kakva se prikazuje u dokumentarcima – jesu li ljudi zaista stalno pozitivni i uživaju u životu, ali i taj optimizam – govori nam uzbuđeno zaljubljenik u kulturu.

– Posjetio sam Vijetnam i Kambodžu, i impresionirala me srdačnost ljudi, unatoč njihovoj teškoj povijesti. U Kambodži sam upoznao vodiča čija je obitelj bila žrtva Crvenih Kmera, ali on je bio izuzetno pozitivan. Tajland nudi bolje turističke usluge i više opcija za masovni turizam. Primijetio sam da su troškovi u tim zemljama niži nego kod nas, iako može biti teško snalaziti se zbog jezičnih barijera – prepričava nam ovaj aktivni umirovljenik.

Ovaj strastveni putnik s entuzijazmom najavljuje svoje buduće planove, naglašavajući da će nastaviti putovati sve dok mu zdravlje i financije to omogućuju. Trenutno se s velikim zanimanjem priprema za svoje sljedeće putovanje u Južnu Ameriku, gdje se raduje novim avanturama i iskustvima.

U svojim pričama o putovanjima, glazbi i vojnoj karijeri, Krunoslav Rohtek oslikava život ispunjen iskustvima, ljubavlju prema obitelji, vjerom i željom za otkrivanjem svijeta. Iako ga ratne uspomene još uvijek prate, on nastoji uživati u svakom trenutku sadašnjosti i svemu onome što mu budućnost još donosi.

(icv.hr, žđl, tm, Foto: privatni arhiv)