U Dječjem vrtiću “Bubamara” u Gornjem Bazju zavladalo je veliko oduševljenje kada je stigao načelnik općine Lukač Đuro Bukvić i mališanima poklonio veliku slasnu tortu u obliku bubamare – životinjice za koju se vjeruje da donosi sreću. Na taj način počela je proslava prvog rođendana ovog dječjeg vrtića, koji je mališanima svoja vrata otvorio 4. veljače 2020. godine, a rođendansko slavlje zaokruženo je plesom i veselim pjesmama.

“Bubamara” se može pohvaliti i činjenicom da je prvi od jedanaest vrtića koji je otvoren i koji se gradio sredstvima Ministarstva poljoprivrede na području Virovitičko-podravske županije.

– Atmosfera u vrtiću je i više nego pozitivna, svi smo zbog toga izuzetno sretni. Djeca su krenula s pripremom za proslavu tjedan dana ranije, sudjelovala u raznim aktivnostima i prisjećala se kako je to sve izgledalo kada su prvi put kročili u prostorije vrtića. Bilo je zaista veselo i vjerujem da će im prvi rođendan ostati u lijepom sjećanju – rekla je kroz smijeh ravnateljica Krunčica Topolovčan početkom mjeseca nakon prve proslave.

Kako izgleda jedan dan u vrtiću, što mališani, njih četrdesetak, rade sa svojim odgojiteljima i kako provode vrijeme prije i poslije ručka, te što je ostvareno u proteklih godinu dana – odgovore na ta, ali i brojna druga pitanja dobili smo prilikom posjeta vrtiću “Bubamara” u Gornjem Bazju.

– Obrazovno-odgojni rad u našem dječjem vrtiću odvija se prema planu i programu. Zadovoljni smo napretkom djece u svim aspektima njihovog razvoja, a to su uočili i roditelji s kojima imamo odličnu suradnju i komunikaciju, tako da i njima ovim putem zahvaljujem na ukazanom povjerenju. U proteklih godinu dana mnogo toga je odrađeno, ali zbog sveprisutne pandemije koronavirusa nismo bili u mogućnosti ostvariti sve što smo planirali – kaže nam ravnateljica Topolovčan.

Općina Lukač u suradnji s Osnovnom školom Ivana Gorana Kovačića niz godina organizira predškolski odgoj. Unatoč koronasituaciji on neće izostati ni ove godine.

UGODAN AMBIJENT

Djeca u vrtiću i oko njega imaju priliku za uživanje. U dvorištu su djelatnici virovitičke tvrtke Flora posadili stabla japanske trešnje, javora i brijesta u vrijednosti od 20 tisuća kuna.

– U dogovoru s načelnikom Đurom Bukvićem odlučili smo se na sadnju većeg drveća koje već ima formirane krošnje. U radu i profesionalnom razvoju Općina nam je velika podrška, stoga i ovim putem zahvaljujemo načelniku na financijskoj podršci i potpori u rastu i napretku našeg vrtića – dodala je Topolovčan, istaknuvši kako su u planu i neki novi sadržaji, od kojih je prva na redu nova pristupna cesta za lakši i sigurniji dolazak mališana i njihovih roditelja, kao i djelatnika samog vrtića.

Ravnateljica kaže kako djeca vole boraviti u vrtiću ako se osjećaju sigurno, radosno i voljeno te da je zadaća svih stvoriti im uvjete u kojima će stjecati znanja, razvijati slobodu izbora i imati sretno djetinjstvo.

– Vizija našeg vrtića je biti kuća radosnog življenja za djecu – zaključila je.

Vrtić surađuje i s dr. Slavicom Leticom Ramljak, specijalisticom školske medicine, koja je održala edukaciju za odgojitelje na temu prve pomoći. Objasnila je kako postupiti u kriznim situacijama kao što je potres koji je nedavno pogodio Sisačko-moslavačku županiju. Opisala je i demonstrirala postupak kod ozljeda i prijeloma, te pojasnila odgojiteljima kako reagirati i djelovati u slučaju epileptičkog napada, astme i šećerne bolesti kod djeteta.

U VRTIĆU SU ČETIRI ODGOJITELJA, MEĐU NJIMA JE I TOMISLAV BLAŽEVIĆ

U vrtiću s djecom rade četiri odgojitelja, a svaka odgojna skupina ima svoj laptop što im omogućava kvalitetnije dokumentiranje, refleksiju i unaprjeđenje rada s djecom, kao i razvijanje digitalnih kompetencija kod djece.

Nina Pavlov kaže kako je vrlo zadovoljna svojim novim radnim mjestom.

– Prije dolaska u vrtić “Bubamara” radila sam u Zagrebu, tako da imam i ranijih iskustava u radu s djecom. Svaki dan u vrtiću dinamičan je i veseo. Zadovoljni su i roditelji, od kojih očekujem dobru suradnju i u narednom razdoblju – poručila je.

Andreja Veličan naglašava kako koronavirusu ne daju da im poremeti rad.

– Virus je više utjecao u tehničkom smislu, što se tiče dolazaka i odlazaka, pa se suradnja s roditeljima svela na društvene mreže. Sve se dogovaramo u zajedničkoj grupi na Viberu, nema sastanaka, čak ni individualnih razgovora, ali takav način rada nije ni najmanje poremetio svakodnevno funkcioniranje – smatra.

Ana Kožul kaže da se odgojiteljstvom bavi dvije godine.

– Sretna što sam priliku za ovaj posao dobila odmah nakon završenog stažiranja. Odgojiteljica sam jasličke skupine u kojoj se trenutno nalazi 14-ero djece. Kod nas u vrtiću uvijek je živahno, ponekad je malo i naporno, ali sve u svemu lijepo je i zabavno raditi s djecom – ističe.

Prema statistici Ministarstva znanosti i obrazovanja na mjestu odgojitelja u dječjim vrtićima u Hrvatskoj zaposleno je tek oko 5 posto muškaraca, a jedan od onih koji “probija barijere” i uklanja predrasude je Tomislav Blažević, koji s djecom radi već petnaestak godina.

– Ljudi misle kako je biti odgojitelj u vrtiću samo dječja igra, no ovo je vrlo odgovorno zanimanje. S djecom radim dugi niz godina, ali nisam skroz bio u struci. Radio sam u nekoliko škola na području Virovitičko-podravske županije, a što se tiče odgojiteljstva u dječjim vrtićima, osim u virovitičkom “Cvrčku” radio sam i u dječjim vrtićima “Katarina Frankopan” i “Lastavica” na Krku – iznosi svoje bogato iskustvo u radu s djecom.

Voditelj je starije mješovite skupine, a kako i sam kaže, jedan dan u vrtiću ovisi o broju djece i vremenskim uvjetima.

– Ako su nam vremenske prilike pogodne, onda je situacija mirna i staložena, imamo definitivno više opcija i načina za igru i učenje, u odnosu na one dane kada smo prisiljeni biti u prostorijama i kada nam je vrlo dinamično i frekventno – ističe.

Hvali suradnju s roditeljima, s kojima je pozitivno iznenađen.

– Za razliku od nekih ustanova gdje sam ranije bio, ovdje je situacija sasvim drugačija, a suradnja s roditeljima odlična. Naglasak bih stavio na ruralni kraj, gdje se još uvijek vidi ta razlika. Iako ni sela više nisu kao što su nekada bila, jer postaju sve urbanija, sve više ljudi radi u gradovima, ali unatoč tome još uvijek se zadržava ona konotacija da su ljudi sa sela jednostavniji, strpljiviji, u nekim dijelovima razgovora razumljiviji i slično. S roditeljima sam izgradio odličnu suradnju od samog početka. Iako sam muški odgojitelj, što je, može se reći, nesvakidašnja pojava, prihvatili su me bez ikakvih problema – zaključuje.

(www.icv.hr, ts, foto: M. Rođak)