Mađarski jezik nije toliko popularan na našem području, barem je tako bilo do nedavno, dok Matea Jurković nije odlučila da će upravo ona biti ta koja će mlađu generaciju potaknuti na zainteresiranost učenja jezika naših najbližih susjeda te im pokazati ljepotu mađarske kulture.
– Odabir studiranja mađarskog jezika kao maturantici nije mi odmah bio prvi izbor. Štoviše oduvijek sam željela krenuti putem svoga oca i strica, to jest postati policajkom. No, jednoga dana sve najednom postalo prošlost. Mijenjajući radiostanice u automobilu, naišla sam na mađarsku radiostanicu na kojoj se vrtjela pjesma o jabuci “Alma”. Možda će zvučati čudno, no to je bila ljubav na prvi zvuk, iako naši sumještani smatraju mađarski jezik teškim, odbojnim čak i ružnim, za mene je mađarski u tom trenutku bio vrlo melodičan i razigran jezik. To je zapravo bila kap koja je prelila čašu. I evo me tu danas, radim već dvije godine kao nastavnica mađarskog jezika i kulture i hrvatskog jezika – objašnjava nam Matea Jurković te dodaje kako prije svega je majka, i biti majka svome sinu joj je prvi, najvažniji i najdraži “posao”, a zatim dolazi posao nastavnice.
Iznenađujuće je da Matea zapravo nema mađarskih korijena već samo veliku ljubav prema tom jeziku.
– Kada netko čuje da sam nastavnica mađarskog jezika i kulture, odmah pomisli da sam po nacionalnosti Mađarica, no jako se iznenade kada im objasnim da nemam nikakvih mađarskih korijena već da je u pitanju samo volja i ljubav prema tom jeziku. Kao jedan od razloga za učenje mađarskog jezika, navela bih činjenicu da sam odrastala u selu Rušanima u čijem govornom dijalektu ima podosta mađarskih “pohrvaćenih” riječi kao što su primjerice “oblok” to jest na mađarskom “ablak” što znači prozor, kečka – mađarski “kecske” značenja koza, i hegeda – mađarski “hegedű” odnosno violina i slično. Vjerujem da je prisutnost mađarskih riječi u govoru toga sela uvjetovana blizinom mjesta Novi Gradac “Újgrác” koje je prije pedesetak godina bilo isključivo naseljeno mađarskim stanovištem – objašnjava nam Matea Jurković.
Diplomski i preddiplomski studij mađarskog jezika i književnosti te istodobno hrvatskog jezika i književnosti završila je na Filozofskom fakultetu u Osijeku. U generaciji, kaže, bilo ih je dvadesetak, a ona je bila jedina s područja Virovitičko-podravske županije.
– Mogu reći da moj put od studentice do nastavnice mađarskog jezika i književnosti te hrvatskog jezika i književnosti nije bio lagan. U početku sam tražila posao kao i svi novopečeni nastavnici te srećom sam ga našla u susjednoj županiji, točnije u Grubišnom Polju. Škole na području naše županije nisu naklonjene uvođenju mađarskog jezika kao izbornog predmeta, no postoje i one koje rade na svom jezičnom bogatstvu kao što su OŠ Ivane Brlić-Mažuranić Virovitica i OŠ Gradina, u kojoj mađarski jezik i kultura kao izborni predmet postoje već niz godina, u kojima ujedno i trenutno radim. U obje škole trenutno imam tridesetak učenika. Nastavu koncipiram na igri, odnosno nakon obrade, čitanja i prijevoda teksta koji nerijetko sama osmišljavam, novonaučeni vokabular obrađujem kroz razne vrste igara – ističe M. Jurković.
Pjesme, serije i filmovi na mađarskom jeziku, na hrvatskim televizijskim programima nisu dostupni kao što je to slučaj s turskim ili njemačkim i engleskim jezikom kako kaže Matea, ali sadržaji na mađarskom jeziku dostupni su online većina na YouTube-u.
Osvrnuli smo se na pojedinosti mađarskog jezika i kulture te kako su se Mateini učenici snašli u učenju istog.
– Mađarski jezik pripada ugro-finskoj, odnosno uralskoj skupini jezika i kao takav nema nikakvih dodirnih točaka s mjesnim jezicima koji pripadaju slavenskoj skupini jezika. Ako pogledamo unatrag, u povijest, mađarski i hrvatski narod živjeli su ispod istog neba i dijelili koricu kruha 1100. godina. Suživot dvaju naroda odrazio se i na hrvatski jezik, ali i na hrvatsku kulturu i tradiciju. Trenutno, hrvatski i mađarski jezik imaju više od 400 zajedničkih riječi kao što su cikla, mačka, papir, paprika, cipela, kralj i tako dalje. Učenicima u šali znam reći da kada pričaju hrvatski jezik da ujedno pričaju i mađarski i onda me pogledaju u čuđenju i postave pitanje “Kako to mislite?” i tu kreće sva priča i tako se upišu na moj predmet. U osnovnim školama, u Virovitici i u Gradini, trenutno imam tridesetak učenika koji trenutno na satima iz moga premeta na kreativan način uče nove riječi i upoznaju se s mađarskom kulturom i tradicijom. Smatram da je učenje jezika, bez obzira o kojemu je jeziku riječ, dobro za našu djecu jer tako upoznaju povijest svoga kraja, ali i predaka. Još jedna pogodnost pohađanja nastave iz mađarskog jezika i kulture jest primanje godišnje stipendije u vrijednosti 600 kuna od Republike Mađarske za sve učenike koji polaze taj predmet – naglašava Matea.
Pored nastave u školama, subotom je održavala radionice mađarskog jezika u sklopu projekta “Kis magyar nyelviksola” (Mala škola mađarskog jezika) koji je proveden u suradnji sa Zajednicom Mađara Virovitičko-podravske županije.
– Zbog trenutne nepovoljne epidemiološke situacije otkazala sam sve naredne radionice i odložila planove, kao što su kreativne radionice izrade nakita, upoznavanje mađarskih božićnih običaja te izrada kuglica od platna, za neka bolja i zdravija vremena – kaže Matea, te dodaje kako njezini učenici imaju priliku sudjelovati i u natjecanjima.
– Što se tiče natjecanja za učenike koji pohađaju sate iz predmeta mađarski jezik i kultura po modelu C trenutno postoje dva natjecanja “Merki Ferenc anyanyelvápoló szemle” (Smotra njegovatelja mađarskog jezika) i “Plakátvers pályázat” (Poezija na plakatima). Ove sam godine po prvi put organizirala natjecanje pod nazivom “Szépolvasási verseny magyar” nyelven”, odnosno Natjecanje u lijepom čitanju na mađarskom jeziku. Cilj ovog natjecanja nije bilo privući samo sudionike i podijeliti nagrade, već pokazati kako mađarski jezik nije samo tek jedan od jezika koji se uče u školi radi reda, nego da je riječ o učenju jezika koje pruža spektar mogućnosti prostora za kulturu i književnost. Natjecanje je provedeno 13. listopada u online-verziji. Učenici OŠ Ivane Brlić-Mažuranić i OŠ Gradina mogli su se prijaviti za sudjelovanje u dvije kategorije, od prvog do četvrtog razreda te od petog do osmog razreda. Zadatak prve skupine učenike bio je čitanje dječje pjesmice „Mókuska”- “Vjeverica“ dok je druga skupina, stariji učenici, proučavala retke pjesme „Hej, Dunáról fúj a szél“ ili „Hej, s Dunava puše vjetar“. Do 12. listopada učenici su morali poslati video-zapis koji sadrži njihov glas i stas. Ove godine imala sam u planu i jednodnevne izlete s učenicima prekograničnom gradiću Barču, no sve je ostalo na planovima. No, moji planovi bi ostali samo planovi i tek neostvarene želje da nisam imala podršku ravnatelja OŠ Ivane Brlić-Mažuranić Virovitica Ivice Tomljanovića i predstavnika Zajednice Mađara Virovitičko-podravske županije Istvána Karácsonyija – naglasila je Matea Jurković te im se zahvalila na njihovim doprinosima.
Matea ističe kako biti nastavnik prije svega znači biti prijatelj.
– Mislim da je sintagma dobar nastavnik vrlo teška za točno objasniti i opisati riječima. Kao nastavnik još uvijek se razvijam i nadograđujem sudjelovanjem na raznim webinarima i radionicama. Biti nastavnik mađarskog jezika i kulture ujedno znači biti i nastavnik likovne kulture, povijesti, glazbene kulture, ponekad čak i tjelesne kulture, ali, prvenstveno svojim učenicima nastojim biti prijatelj. Kada sklopimo prijateljstvo sve ostalo lakše ide i najteže gradivo – priča nam Matea te dodaje kako osim što je nastavnica piše i priče za djecu te vodi mali mađarski folklor. Dovršila je pisanje dvojezične bajke “Nezaboravni izlet” koja čeka objavljivanje, a čiji sadržaj još neće otkriti kako ne bi pokvarila ugođaj čitanja.
(www.icv.hr, ak)
