Mladi i još k tome obrazovani ljudi uglavnom migriraju u veće gradove ili u strane zemlje,  rijetki su oni koji se nakon završetka fakulteta odluče vratiti u manja mjesta i ruralne sredine. No, tu i tamo dogodi se “čudo” i netko se vrati na “ognjište” svoje bake. Jedna od tih lijepih priča dolazi upravo iz Bušetine u općini Špišić Bukovica, gdje je svoj posao iz snova pronašao mladi doktor dentalne medicine Luka Rako (28).

Njegova priča započinje u Bušetini, a tamo se i nastavlja. Naš sugovornik Luka dio djetinjstva proveo je u Bušetini sve do preseljenja u Viroviticu, no uvijek ga je za to mjesto vezala posebna ljubav, kako prema obitelji, tako i prema sumještanima.

– Odrastao sam ovdje u Bušetini sve do nižih razreda osnovne škole kada smo se preselili u Viroviticu. No, još uvijek imam tu povezanost s ovim selom i ovim ljudima osobito, jer baka i djed još uvijek tu žive – kaže nam Luka te dodaje kako nije oduvijek znao da želi studirati medicinu, točnije dentalnu medicinu, no krajem srednje škole morao je odlučiti kojim putem želi ići.

– U trećem razredu srednje škole trebao sam se usmjeriti prema nečemu, pripremao sam se dobro za maturu da mogu upisati fakultet. Znao sam da ne želim raditi u uredu, da ne želim raditi s papirima za računalom i tražio sam nešto drugačije. O stomatologiji stvarno nisam imao pojma, ali ono što me privuklo je to što je drugačije od “obične” medicine, možemo reći da je kreativno. Prezadovoljan sam sa svojim poslom i taj me posao ispunjava – dodaje Luka.

Stomatološki fakultet upisao je u Zagrebu, a osnovnu i srednju školu, gimnaziju, završio je u Virovitici gdje je upoznao i svoju sadašnju suprugu Luciju, koja je također završila stomatološki fakultet.  

– Fakultet traje šest godina i naravno kao i kod svakoga ima teških i lakih perioda. No, bilo je tu i odricanja, puno vremena provedenih za knjigom jer ipak je to medicina. Ali recimo živio sam u studentskom domu pa sam iskusio i tu stranu života, odnosno taj dio studiranja. Znao sam dobro držati balans između učenja i zabave – kaže nam Luka.

– Kada je došlo vrijeme da odradim stažiranje odabrao sam baš Virovitičko-podravsku županiju, gdje sam se odmah i zaposlio čim sam dobio diplomu. Početak rada je bio jako izazovan jer sam paralelno radio dvije ambulante, jednu u Gradini, a jednu u Suhopolju. Iako je bilo izazovno, sretan sam jer sam dobio jedno nevjerojatno iskustvo. Nakon toga sam počeo raditi samo u Suhopolju gdje sam bio godinu i pol, a paralelno sa Suhopoljem sam krenuo raditi prekovremeno u ordinaciji dentalne medicine Car u Virovitici. Zatim sam dobio prvi stalni posao u Čađavici gdje sam bio godinu dana, a tada se otvorila prilika za Bušetinu i došao sam ovdje početkom prošle godine – ispričao nam je Luka, koji je u kratkom vremenu stekao veliko iskustvo u svome poslu.

Kaže kako je od prvog trenutka znao da se želi vratiti u svoju županiju, u svoje rodno mjesto i ovdje raditi, a s njim se složila i supruga Lucija koja je posao pronašla u Virovitici, gdje oboje žive.

– Oduvijek sam znao da želim doći doma i tako se priča slagala. I Lucija i ja smo se složili da se nakon faksa želimo vratiti doma, da nećemo nigdje drugdje živjeti. Kada sam došao u Zagreb nije mi to bilo to, te gužve, užurbanost. Za mene je manji grad, a Virovitica to sve pruža, a i ono što je najvažnije da su tu i prijatelji i obitelj – kaže nam Luka te dodaje da, iako je dio svojega djetinjstva proveo u Bušetini, ipak je u početku bio malo skeptičan.

– Bio sam malo skeptičan kada sam dolazio u Bušetinu najviše zbog toga što nisam znao kako će me ljudi prihvatiti. U profesionalnom smislu ovo je bila po broju najslabija ambulanta na cijeloj županiji, bilo je nešto manje od 700 ljudi upisanih i bilo me malo stah zbog toga, ali čim sam došao pokazalo se da je stvarno fantastična odluka – dodaje Luka.

Bez obzira na skeptičnost i strah, stomatologa Luku mještani su prihvatili na najbolji mogući način, odnosno tu je kao kod kuće. I kako sam ističe, osim dobrih i odličnih mještana, najviše ga je obradovao „bakin gablec“.

– Bušetina pruža nešto što ne mogu dobiti apsolutno nigdje, a to je bakin gablec bez kojeg više ne mogu. Ovdje sam doma i uz to, imam fantastičnu asistenticu Ratku Pejić koja je stvarno asistentica za poželjeti, ordinacija je super opremljena, pacijenti odlučno surađuju. Tako da imam prilike raditi apsolutno sve i mislim da pacijentima dajemo prvoklasnu uslugu. Prvenstveni cilj mi je bio smanjiti listu čekanja, što smo i uspjeli. Pratimo pacijenta od njegovog prvog dana pa sve do kraja i osjeti se svaka ta emocija i naravno to zadovoljstvo kod ljudi – kaže Luka.

Da su ga ljudi prigrlili s obje ruke dokazuje i to da se broj pacijenta u ambulanti u Bušetini iznimno povećao s njegovim dolaskom.

– Kako sam došao ambulanta je „eksplodirala“. Broj pacijenata je počeo rasti i više nismo najmanja ambulanta u županiji, ljudi se i dalje upisuju i to me stvarno jako veseli. Mještani su stvarno jako srdačni ovdje i jako dragi i daju mi dojam da se osjećam stvarno kao doma. Vjerujem da je moj dolazak probudio selo kad je riječ o brizi za oralno zdravlje. Neki ljudi su me došli pozdraviti, došli su me vidjeti jer me poznaju, poznaju mogu obitelj tako da to što im je stomatolog netko koga znaju od djetinjstva ipak puno pomogne, osobito onima koje je strah. Stvarno sam oduševljen jer volim ovaj posao, volim raditi i želim nešto napraviti od ovog mjesta, od ove ambulante  – kaže Luka te dodaje kako pacijenti dolaze i iz drugih mjesta.

– Gravitiraju nam i mjesta Stari Gradac, Okrugljača i Turanovac. Recimo dobar dio ljudi dolazi i iz Čađavice pošto sam tamo radio, putuju 45 minuta da bi došli ovdje. Imam pacijente i iz Suhopolja, Gradine, Crnca, Pitomače i Slatine. Činjenica da zbog mene putuju daje mi dodatnu motivaciju da svojim pacijentima pružim najbolju moguću uslugu – dodaje Luka i ističe kako ni u jednom trenutku nije požalio što se vratio u svoju županiju.

– Svatko ima pravo potražiti sreću negdje. Posao je važan dio života, ali ja osobno mislim da posao nije život. Život, odnosno sreću čini okolina gdje se nalazimo, a po meni nema bolje od rodnog grada, rodnog mjesta. I ono što je najvažnije tu su svi prijatelji iz djetinjstva s kojima se i dalje družim kao i obitelj. To je ono što mislim da bi trebalo ljude voditi kada odlučuju o sljedećim koracima u životu – za kraj ističe Luka.

(www.icv.hr, ib; foto: I. Barčan)