Na području općine Lukač kroz program “ZAŽELI” provodi se projekt “Žene iz Lukača žele posao”. Nositelj projekta je Općina Lukač, a partneri Hrvatski zavod za zapošljavanje – Područni ured Virovitica i Centar za socijalnu skrb Virovitica. Vrijednost projekta “ZAŽELI” na području općine Lukač iznosi 1.223.640,90 kuna, a financiran je sredstvima Europskog socijalnog fonda u punom iznosu. Projekt se provodi s dva cilja.

Prvi je bio omogućiti radno sposobnim pripadnicama ranjivih skupina lakši pristup tržištu rada unapređenjem njihovih radnih potencijala i lakšim zapošljavanjem u lokalnoj zajednici, a drugi povećanje kvalitete života za 35 krajnjih korisnika, čime već sada uspješno doprinose svojoj, ali i njihovoj socijalnoj uključenosti. Kada smo koordinatoricu upitali kakvo je njezino viđenje ovoga projekta, rekla nam je kako je teško riječima opisati stanje na terenu.

ŠEST DJELATNICA

S koordinatoricom projekta Valerijom Ivoš razgovarali smo o važnosti ovoga projekta kako za Općinu, tako i za sve one koji u njemu sudjeluju.

– Redovno se čujem sa ženama koje rade i susrećem s osobama kojima pomažu. Prelijepo je čuti kada naši nemoćni kažu da ne mogu dočekati dan kada će im doći njihov pomagač. S druge strane, žene koje rade toliko su zavoljele ovaj posao da ponekad obiđu svoje štićenike i kada im radno vrijeme završi. Na području naše općine radi šest žena s 35 osoba i doista moram pohvaliti svaku djelatnicu jer sve rade marljivo i dobro. Projekt završava 2021. godine, no postoji naznaka da će se nastaviti i u budućnosti, a to će zacijelo obradovati sve one kojima je “Zaželi” ispunio veliku želju: da više nisu sami. Nakon svega bila bi velika šteta da se ne nastavi, a s obzirom da smo prije imali sličan projekt, načelnik Đuro Bukvić najavio je da će se boriti da ovi ljudi i dalje imaju potrebnu podršku – naglasila je koordinatorica Valerija Ivoš.

Projekt “Zaželi” doista je ispunio želje i korisnika i zaposlenika, a tome svjedoče i naše sugovornice koje su nam ispričale svoje dojmove iz vlastitog iskustva. Baka Đuja Panjak jedna je od 35 korisnica navedenog projekta. U Terezinom Polju živi sama, a s obzirom na godine (86), teško joj je, točnije gotovo nemoguće obavljati svakodnevne poslove. No, ono što je najteže je svakako biti sam. Otkad je upoznala osobu koja joj je dodijeljena kao pomoć, život joj se, kaže, jako promijenio.

– Pomaže mi svaki dan. Da mi nije nje, ne znam što bih. Mogu si još malo skuhati, no sve ostalo odradi mi Vesna – ističe. Vesna joj obavlja sve kućanske poslove, od kuhanja kada to ne može učiniti sama, pranja suđa, čišćenja do donošenja drva za ogrjev te odlaska u nabavu po namirnice i lijekove. No, ono što baku Đuju najviše veseli jest činjenica da ima s kim porazgovarati.

– Vesna Trivanović nije samo moja pomagačica, ona je sada već i moja prijateljica. Ponedjeljak, srijeda i petak dani su kada dolazi, a za ostale dane pripremi mi sve što mi treba. Osim što mi uvelike pomaže u poslovima, najveća vrijednost ovoga projekta je u tome što mi stari i nemoćni više nismo sami, a što je za nas jako važno – naglasila je.

Za dom za starije osobe, kaže, njezina mala mirovina nije dovoljna. Na spomen završetka projekta baka Đuja se već sada žalosti jer, kako kaže, ne može više zamisliti svoj život bez Vesne. Iako je u početku bila skeptična u vezi s dolaskom nepoznate osobe u njezinu kuću (s obzirom da je nažalost ranije doživjela pljačku, što danas nije rijetkost, pa joj nije bilo svejedno), Vesna je, istaknula je, premašila sva njezina očekivanja. S posebnim veseljem priča nam kako jedva čeka da dođe ponovno.

POSAO KOJI DONOSI ISPUNJENOST

Nije se život promijenio samo baki Đuji i ostalim korisnicima. Promijenio se i izvršiteljicama koje su, osim što su završile edukaciju u suradnji s pučkim otvorenim učilištem ASPEKT i time stekle zvanje gerontodomaćica, stekle i nova znanja i vještine te time povećale efikasnost pružanja skrbi svojim korisnicima, čime im je omogućeno zapošljavanje u lokalnoj zajednici. Vesna Trivanović jedna je od njih. Prvo što smo na licu ove izvršiteljice uočili je široki osmijeh koji nam je dao odgovore na sva pitanja. Osim što je ovim projektom u svojim šezdesetima ponovno pristupila tržištu rada te unaprijedila svoj radni potencijal, kaže kako se osjeća ispunjenom kada vidi osmijeh na licima svojih korisnika o kojima brine.

Naime, dok je baka Đuja govorila o svojoj vrijednoj i marljivoj pomagačici, njoj je niz lice skliznulo i nekoliko suza koje najbolje opisuju odnos koji se stvorio između njih. Ima dana kada ona ne pomaže njima, već i oni njoj.

– Uz sve poslove koje obavljam, uvijek se nađe još vremena za razgovor koji je ovim ljudima iznimno potreban. Cijeli život radim s ljudima, no raditi sa starijima i nemoćnima osobama je Bogom dan posao – zaključuje Vesna.

Vesna se brine o ukupno šest korisnika, a radni dan traje joj od 9 do 17 sati. Korisnici su podijeljeni u dvije skupine, pa su tako ponedjeljak, srijeda i petak rezervirani za jednu, a utorak i četvrtak za drugu skupinu. To je dovoljno vremena jer si vrijeme s korisnicima izvršiteljice raspoređuju same, odnosno prema potrebi. A kad god nešto zapne, tu je uvijek Općina Lukač te koordinatorica projekta koja im je uvijek na raspolaganju. S vremena na vrijeme održe i sastanak: komunikacija i shvaćanje potreba najvažnija su karika u lancu. Također, osim pomoći koje pružaju za šest zaposlenih izvršiteljica tu su još i paketi koje je projektom osigurala Općina Lukač, a kako nam je kazala baka Đuja, osim namirnica potrebnih za svakodnevni život, dobro dođe i pokoja „kremica“ koju si sama nikako ne bi mogla priuštiti.

Na kraju, svi su se zajednički složili oko jednoga, a to je da se toplo nadaju da će projekt “Zaželi” i u budućnosti mijenjati živote svima koji u njemu sudjeluju.

(www.icv.hr, iv)