Josip Škrinjar nije nepoznanica ljubiteljima glazbe jer se njegovo ime veže za najpoznatiji i najdugovječniji glazbeni sastav iz naših krajeva, ali i šire. Riječ je o Veselim Podravcima, sastavu koji je Josip zajedno s prvom postavom osnovao 1963. godine. Na početku našeg susreta odmah nam je to i ispričao.

– Prvo smo se zvali „Mladi mužikaši”, a na nagovor tadašnjeg pitomačkog učitelja Mirka Lauša postali smo „Veseli Podravci”. U prvoj postavi svirali su, ako me sjećanje dobro služi, Vlado Halapa, Franjo Kos, Milan Došlin, Josip Giba, Ivan Burlic, Milan Galjar i ja. Od početka pa sve do danas kroz naš je sastav prošlo čak 97 glazbenika, a 28 ih je danas živo, i to se uglavnom radi o mlađim ljudima koji su svirali u kasnijim postavama sastava. O svakom od tih glazbenika, među kojima su bili i legenda Blaž Lenger, Vlado Smiljanić, Dragan Vlajinić, Zvonko Plesec, Stjepan Lach i mnogi drugi, mogla bi se napisati zasebna priča, no nažalost većina ih više nije s nama i tu priču ne bi mogli potvrditi. O tome tko je sve svirao u Podravcima, može se naći na našem nosaču zvuka, barem to – sa sjetom se prisjetio 75-godišnji Joža, koji je svoju prvu violinu dobio još kao dječak.

– Tu violinu mi je donio otac. Nisam znao ni kako se drži, gudio sam samo po prvoj žici i to vani jer sam dosadio svima u kući. S obzirom da smo imali krave, gudio sam kada sam ih čuvao, no i njima sam dosadio pa su se udaljavale od te moje svirke. No, s vremenom sam naučio svirati i od početka do kraja svirao sam samo u Veselim Podravcima i težio tradicionalnoj podravskoj glazbi – s osmijehom na licu otkrio nam je Joža svoje početke.

Joža je najprije završio višu medicinsku školu, a potom je upisao i završio školu za profesionalnog vozača te je vozio kamione s teškim teretima. Bio je i sudionik Domovinskog rata, bavio se trgovinom, a bio je i osnivač i predsjednik Udruge umirovljenika. Živio je na nekoliko destinacija, u Donjem Miholjcu, Virovitici, Đurđevcu, u nekoliko gradova na moru, a u svojim „najljepšim” godinama sa suprugom Nadom našao je utočište u mjestu koje najviše voli i u kojem je započeo karijeru – Pitomači.

– Za Pitomaču me vežu najljepša sjećanja, a kako i ne bi kada sam upravo ovdje skladao najljepše pjesme sa svojom suprugom Nadom koja je bila moj tekstopisac. Prva moja pjesma za koju je napisala tekst zove se „Sviraj mi noćas valcera dva” – kaže Josip Škrinjar, a to potvrđuje i Nada, koja je uistinu „iz prve ruke” svjedočila zlatnim danima Veselih podravaca.

– Imali su probu u našem dvorištu, bili su ovdje i Blaž Lenger, Zvonko Plesec i ostali. Mislila sam, gude jedno te isto, trebaju se ipak malo modernizirati. Vodeći se time napisala sam pjesmu koju je moj suprug i uglazbio, a ta je pjesma postala i ostala jedan od najvećih hitova Podravaca. Joža je skladao. Bilo ih je ukupno 70-ak, a među njima i „Kad bi znala mila kćeri”, „Zvonina gitara”, „Procvala je trešnja rana”, „Ljiljani su procvjetali”, „Zbogom oče i majko”, „Svirajte mi tamburaši” i mnoge druge. Sjećam se da su prvu gramofonsku ploču izdali 1967. godine, a nakon toga su se samo redale ploče, kasnije i CD-ovi, nastupi na televiziji, festivalima i koncertima, i u Hrvatskoj i u inozemstvu – rekla nam je Jožina supruga Nada, koja je inače i književnica koja djeluje pod pseudonimom Angelika Antony, a bavi se i slikarstvom.

O Joži i Nadi, kao i o Veselim podravcima mogla bi se napisati ne jedna, nego najmanje tri knjige, no na sreću dosta se o njima može pročitati i na internetskim stranicama, a sve to zahvaljujući vrijednim kroničarima koji su bilježili ove najsvjetlije trenutke podravske glazbe.

– Vrijeme je učinilo svoje, došla su neka druga vremena. Nema više te vrste romantike, a i drugačije se živi. Sve to razumijem, no isto tako smatram da tradicionalna glazba ne smije izostati među glazbenim žanrovima koji se sviraju ili emitiraju u medijima. Od te glazbe je nastala i ova glazba koju danas slušamo, barem ona ljepša glazba. U Pitomači se ta glazba zahvaljujući nekim ljudima nije zaboravila, a da bi dali obol tome i da bi na najbolji način obilježili 60. obljetnicu osnutka ovog sastava, skupilo se nas nekoliko iz raznih vremenskih poglavlja Podravaca, malo zasviralo, a imamo namjeru i nastaviti. No, imajte strpljenja, ipak smo mi malo stariji ljudi pa ne ide sve „od prve”. Ono što  nas veže je kroz tradicionalnu podravsku glazbu čuvati navike, običaje i mentalitet ljudi iz ovih naših pitomih krajeva. S radošću se sretnem s živućim članovima sastava, a s tugom prisjetim svih onih koji više ništu s nama, umrlih članova od kojih se dio profesionalno bavio glazbom, a većina njih bili su radnici, težaci, obrtnici, poljoprivrednici, trgovci, vozači, inženjeri i ostali. No, neovisno tko je što bio i odakle je došao, jer bilo nas je iz cijele županije i šire, sve nas je vezala ista ljubav prema Podravini, te želja sačuvati običaje, navike i ljude iz davnih vremena kroz tradicijsku podravsku glazbu – naglasio je na kraju bard podravske glazbe Josip Škrinjar Joža. 

(www.icv.hr, bs; foto: B. Sokele)