Posljednji put kada smo posjetili Dom za odrasle osobe u Borovi na snazi su bile stroge epidemiološke mjere zbog pandemije COVID-19 pa nismo imali pristup u sve njihove objekte. S obzirom da su mjere sada ipak malo popustile, otvorili su nam ovaj put vrata svih svojih prostorija, naravno uz pridržavanje svih epidemioloških mjera.

Odmah na ulazu dočekale su nas ravnateljica Doma Zlata Rončević i medicinska sestra Jelena Pavlek Bardić, a s obzirom da je bio lijep i sunčan dan, većina korisnika je izašla uživati u krasnom zelenilu vanjskog prostora. Odmah pri dolasku ravnateljica nas je upoznala s objektima koji tvore ovaj Dom, a kakvih je danas svega 16 u Hrvatskoj.

POMAŽU U VRTU, VOĆNJAKU, NA PORTI

– Dom za odrasle osobe Borova djeluje u četiri namjenska objekta, glavnoj zgradi ili kako je mi nazivamo „novom dijelu“, potom objektu preko puta namijenjenom za boravak takozvane kategorije zdravih umirovljenika, te stacionar, a nekadašnja obiteljska kuća koju smo otkupili za potrebe Doma pruža smještaj za četiri umirovljenika koji žive u organiziranom smještaju. Kategorije objekta su prema funkcionalnoj sposobnosti korisnika, pa su tako u prostoru stacionara osobe kojima je potrebna cjelodnevna njega. U prostoru zdravih umirovljenika nalaze se osobe koje se pripremaju za organizirano stanovanje, a imamo i poseban odjel gdje su po potrebi ljudi za koje bi postojala sumnja da imaju COVID-19. Sveukupno imamo 154 korisnika za koje brine 77 djelatnika, što medicinskog osoblja, što pomoćnih radnika, a za lakše poslove, odnosno poslove u vrtu, voćnjaku, travnjacima te portira na našoj novoj porti angažirali smo naše zdravije korisnike – rekla nam je Zlata Rončević.

Travnjak, cvijeće, nasadi drveća… Sve je besprijekorno čisto i uredno. Trava je pokošena, na njoj nema nijednog papirića, a to je, moramo priznati, uistinu rijetka slika, jer u usporedbi s nekim neodgovornim žiteljima naših gradova, korisnici i djelatnici u Domu jako dobro znaju što znači uređen travnjak, posađeno cvijeće, općenito čuvanje prirode. Budući da ovdje borave svaki dan, žele da im je i lijepo.

– Terapijska vrijednost laganih poslova je vrlo dobro poznata i ona nam je na prvom mjestu. Sam boravak u prirodi čuva zdravlje, a i sve što napravimo, činimo za sebe. Sve su to naši ljudi koji su imali svoja dvorišta, povrtnjake i voćnjake, pa imaju potrebno iskustvo za održavanje ovog našeg zajedničkog ‘zelenog raja’. Svi koji mogu uzimaju alat u ruke i kreću u akciju. Velika su pomoć našim pomoćnim radnicima i zajedno ovdje čine velike stvari – napomenula je s neskrivenim ponosom ravnateljica Zlata te nas povela do velikog povrtnjaka gdje su korisnici Doma upravo sadili kupus.

VLASTITA PROIZVODNJA I UZGOJ

Kaže kako imaju sve što im je potrebno, pa im je stol uvijek ispunjen raznim povrtnim delicijama. Domaće voće i povrće tim je slađe jer su ga sami uzgojili.

– Imamo oko 8 hektara zemlje, što povrtnjaka i voćnjaka, što njive, gdje sadimo kukuruz, ječam i sve ostalo što nam je potrebno. Imamo i malu farmu od 120 svinja, tako da smo i time, za sada, zaokružili priču zdravog i domaćeg. Razmišljamo i o daljnjem ulaganju – ističe ravnateljica Zlata.

Dok su jedni radili u vrtu i na travnjaku, njihova smjena se odmarala u lijepim sjenicama i uređenim nadstrešnicama. Igrao se šah, čitale knjige, neki su u ruke uzeli križaljke, a neki bojanke. Osim toga, ponos Doma su i korisnici koji su vrlo spretni u raznim ručnim radovima, slikanju i ostalom što ukrašava prostorije ovog Doma. Ni sportom ne oskudijevaju, naravno svatko prema svojim mogućnostima, a imaju i malo nogometno igralište koje je kada dođe lijepo vrijeme stalno zauzeto. Prilikom našeg posjeta korisnici su se podijelili u dvije ekipe i igrali utakmicu koja im poslužila kao trening za nadolazeći nogometni turnir Domova za odrasle na kojemu sudjeluje i Dom u Borovi. Obećali su nam da će nas pozvati na službenu utakmicu, a mi smo naravno pristali doći.

Osim djelatnika i korisnika i nama je bilo ugodno u ovom zaista lijepom prostoru, ali kako nam je napomenula ravnateljica Zlata, zadovoljni su i članovi obitelji korisnika, pa i drugi građani.

DOBRA SURADNJA

– To nam je izuzetno drago, to i je cilj našeg djelovanja, ali kao što sam već i napomenula, tu priča ne završava nego se nastavlja jer ima još mnogo ljudi koji su zainteresirani da budu naši korisnici. Isto tako, imamo i oko 50 korisnika koji žive u svojim kućama na području općine Suhopolje, kojima jednom dnevno dovozimo topli obrok. Inače, korisnici koji su kod nas na stanovanju uglavnom dolaze iz Virovitičko-podravske županije, ali ima ih i iz drugih županija, pa čak i onih s Jadrana – ističe ravnateljica, koja smatra kako je to odraz prvenstveno kvalitetnog rada djelatnika, ali i svih onih djelatnika, uglavnom medicinske struke, koji redovno posjećuju bolesnike i korisnike.

Posebno je zahvalila specijalistima, psihijatrima čije posjete financira Virovitičko-podravska županija, a koji znatno doprinose kvaliteti usluga. Također zahvalila je i Općini Suhopolje koja je uvijek tu kad nešto treba.

– Prije svega od srca zahvaljujem svim našim korisnicima i članovima njihovih obitelji na lijepoj suradnji koja priču o Domu u Borovi čini još toplijom i privlačnijom za sve koji misle da su napušteni od svih; a ovdje su pronašli svoj novi dom – zaključuje Z. Rončević.

ISKUSTVO SAMIH KORISNIKA, MARIJE Z. I DARKA H.
Aktivni smo i znamo kako kvalitetno iskoristiti svoje vrijeme

Umirovljenica Marija Zdjelar iz Turanovca korisnica je Doma za odrasle u Borovi već osam godina, a ovo joj je postao drugi dom.

– Ovdje sam došla isključivo svojom voljom jer sam slušala samo lijepe stvari o ovoj ustanovi. Uvjerila sam se vrlo brzo da je sve to istina, a iz osobnog iskustva mogu reći da se ovdje živi čak i ljepše nego pričaju – sa smiješkom je rekla Marija, koja je do dolaska u ova dom živjela s jednim od svoja tri sina.

– Oni imaju svoje obitelji, svoju djecu i svoj način života. Sin kod kojeg sam živjela je moj skrbnik, redovito me posjećuje i brine da imam sve što mi treba, mada ovdje imam sve što mi je potrebno. Od medicinske skrbi, prijevoza liječniku ili prijevoza iz drugih razloga, potrebnih namirnica i svega onoga što mi život može učiniti kvalitetnijim, ali i sretnijim, da nemam osjećaj da sam nekome na teret. Onim starijima je vjerojatno poznat taj osjećaj. Ovdje tog tereta nema…Nekada sam radila na poljoprivredi, a to imam prilike i ovdje jer imamo prekrasan povrtnjak, njivu, voćnjak. Osim toga, aktivna sam i na raznim kreativnim radionicama šivanja, za to imam volje i smisla. Ovdje smo svi uglavnom iste dobi i sličnih potreba. Zahvaljujući dobroti korisnika, kao i dobroti djelatnika Doma na čelu s ravnateljicom Zlatom, život ovdje je lijep i zbog toga planiram i dalje ostati ovdje – rekla nam je korisnica Marija Zdjelar.

HRVI, nekadašnji pripadnik 127. brigade Hrvatske vojske iz Virovitice Darko Hečimović iz Turanovca ovdje je, kao i mnogi drugi, pronašao svoj drugi dom.

– Bio sam zaposlenik virovitičkog Tvina i ujedno sudionik Domovinskog rata, na što sam posebno ponosan. Zbog bolesti, ali prije svega osjećaja usamljenosti došao sam u Dom. Htio sam najprije vidjeti kako se ovdje živi i mogu li se u sve to uklopiti. Odmah sam primijetio kako ovdje vlada obiteljski sklad, od djelatnika do korisnika Doma, što me i privuklo da ostanem ovdje te budem korisnik Doma do kraja svog života – napomenuo je Darko, koji je nekada bio aktivni nogometaš, a sada je jedan od navijača, ali ujedno i jedan od onih koji vrlo aktivnim nogometašima Doma uvijek rado ponudi dobar savjet.

– Jedva smo čekali lijepo vrijeme da počnu utakmice. Naravno, nisu to utakmice poput onih ligaških, nego rekreativne, ali pravila su ista i to se poštuje – rekao je ozbiljnim glasom ovaj zaljubljenik u nogomet.

D. Hečimović je član Upravnog vijeća Doma, a po potrebi radi i na ulaznoj porti. Za sebe kaže da je maksimalno angažiran u poslu.

– Slobodno vrijeme provodim u druženju sa svojim kolegama, pomažem u raznim poslovima u vrtu i ostalim poslovima, kao i u drugim sadržajima koji život u Domu čine opuštenim i lijepim – zaključuje D. Hečimović.

(www.icv.hr, bs)