Ne kaže se bez razloga da ljudi treće životne dobi spadaju u jednu od najaktivnijih grupacija, a njihovo znanje, iskustvo pa i kreativnost, značajno upotpunjuju segmente društvenog života u lokalnim zajednicama. Uistinu i na svu sreću ima mnogo onih koji doprinose ovom pozitivnom trendu, a mi smo ovog puta izabrali umirovljenika – amaterskog pjesnika Antona Jurana (68) iz Suhopolja i to ne bez razloga, jer Anton je svojim stihovima “zapalio” brojne umirovljenike i ostale goste na manifestacijama koje su u Virovitici održane u povodu nedavnog Međunarodnog dana starijih osoba.

Anton je rođen i odrastao u Dugoj Resi, a u Suhopolje je došao 1997. godine i u tih skoro tri desetljeća stekao je ovdje mnoge prijatelje i poznanike. Potvrdio je to povodom susreta u njegovoj obiteljskoj kući u ulici Kapan u Suhopolju što ne čudi jer riječ je o vrlo druželjubivoj i dragoj osobi.

-Dobro došli u dom umirovljenog strojovođe, a sada aktivnog umirovljenika i pjesnika, ljubitelja voća i čaja – rekao nam je, a na svom radnom stolu imao je pripremljenu olovku i papir jer, kako nam je otkrio, muza poezije često mu dođe kada je najmanje očekuje.

-Rijetko kada napišem pjesmu “iz šuba”. Često puta mi iznenada dođe nekoliko stihova koje odmah zapišem da ih ne zaboravim, a nastavak pjesme uslijedi kasnije, nekad isti dan, a nekada i par dana kasnije. No, važno je da nemam niti jednu nedovršenu pjesmu, sve imaju svoj početak i kraj kao uostalom i život, što je i glavni lajtmotiv mojih uradaka. Sve one govore o životu i sve su životne. Govore o mom životu, promišljanjima, ljubavima, a neke, one s “trnom” i o teškoj situaciji većine umirovljenika, politici i ostalom. Sve je to dio naših života, ali ono što je jednako tako važno je da u svakoj mojoj pjesmi dominira optimizam i šala na vlastiti račun. Nema depresije, bezizlaznih situacija i razno raznih drugih “crnila”. Uostalom pjesma, kao i muzika, odraz je duše, a moja je uistinu vedra i široka. Ima mjesta za svakog onog tko sa mnom želi podijeliti svakodnevicu, kakva god ona bila – rekao nam je Anton.

Dok je govorio, pomogao se i citatima nekih svojih pjesama koje su, moramo priznati, uistinu dobre, tako da smo se često puta pitali da li je on samo pjesnički amater ili nešto više. Kao da nam je “pročitao” misli, ispucao je “kao iz topa”.

-Ne smatram se ni za amatera ni za profesionalca nego jednostavno za čovjeka koji se izražava rimom kao svojim materinjim jezikom. Oni upućeniji mogli bi mi reći i da sam “rob rime”, no ja to ne gledam tako i ne smatram da je to loše. Takav sam da mi se sve “rimuje”, moj život, prošlost i sadašnjost. Iako je često puta teško jer živim sam, veselim se svakom novom danu, ljudima, pjesmama i čaju koji obožavam jer ne pijem alkohol – rekao nam je Tona, kako ga od milja zovu njegovi sumještani i naravno njegovi kolege umirovljenici.

Anton je član dvije udruge umirovljenika, u Suhopolju i u Virovitici te je u njima vrlo aktivan, kao uostalom i u lokalnoj zajednici pa je tako 2018. godine od Općine Suhopolje dobio i Srebrnu plaketu za aktivan rad u društvenom i političkom životu.

-Sasvim je normalno biti aktivan u svojoj zajednici, a ne držati se po strani. Svi mi trebamo učiniti sve što je u našoj moći da nam bude bolje i da budemo sretniji. Dakako, sada sam aktivniji u udrugama umirovljenika, nešto aktivniji u udruzi u Suhopolju što je i normalno jer ovdje živim, ali podjednako su mi drage sve udruge umirovljenika. Svi mi dijelimo našu sreću i tugu, lijepe i manje lijepe dane i zasigurno smo oni koji jedni drugima najprije možemo priskočiti u pomoć kada je to potrebno, ali isto tako i najljepše uživati na zajedničkim susretima, izletima, zabavama i ostalom. Raduje me što postoje udruge umirovljenika jer to je uistinu važan dio mog sadašnjeg života – zaključio je Juran.

Kako i sam kaže, prvi dio svog života proveo je diljem Hrvatske radeći kao strojovođa na željeznici.

-Rijetko kad govorim o prošlosti, no to ne znači da nisam bio sretan na svom poslu. Vozio sam “dizelke” u Dugoj Resi, Karlovcu, Rijeci i tko zna gdje sve ne, a od 1997. do 2011. i u Virovitici gdje sam vozio “šveda” i “plavca” (popularni virovitički motorni vlakovi). Iza mene je puno kilometara, lijepih, ali i ružnih trenutaka jer imao sam tu nesreću da mi je pod točkovima vlaka stradao jedan čovjek koji je na taj način izvršio suicid i jedan koji je u alkoholiziranom stanju legao na prugu i zaspao. Iako nisam za to kriv, sve to ostavlja svoje posljedice. Možda se zato i ne osvrćem previše na prošlost nego gledam u sadašnjost pa i u budućnost, jer nisam ja toliko star, a Bogu hvala ni bolestan. Za sve to “krivim” svoju vedru narav koju “pretačem” i na svoje pjesme koje ću malo češće “servirati” svojim kolegama na umirovljeničkim susretima diljem Virovitičko-podravske županije – rekao je na kraju našeg razgovora Anton Juran koji je sve češće pogledavao na svoj papir i olovku pa vjerujemo da će jedna od nekih njegovih budućih pjesama spomenuti i naš portal.

(www.icv.hr, bs, foto: B. Sokele)