Jedini dravski otok, Križnica u Virovitičko-podravskoj županiji odavno je poznat po svojim prirodnim atrakcijama. Izobilje flore i faune okruženo ljepoticom Dravom već desetljećima mami mnogobrojne ljubitelje prirode i mira, a od nedavno tamo djeluje i Centar za posjetitelje kojemu je namjera objediniti to prirodno blago i ljepote da budu dostupni svakom onom tko želi upoznati Križnicu.
Mi smo htjeli saznati nešto i o povijesti ovog riječnog otoka pa smo se uputili na OPG Fabčić, vlasnika Željka i Ruže Fabčić koji su uistinu mjerodavni da govore o Križnici jer su tamo rođeni i žive više od šest desetljeća. Uputili smo se na njihovo imanje koje objedinjuje prirodu, domaće i šumske životinje, ali također i tradiciju dobre vinske kapljice i raznih domaćih delicija.
Dočekale su nas Ruža Fabčić i njezina snaha Ivana te nas odmah uvele u starinski, ali s duhom uređene prostorije, kao i u priču „iz prve ruke“ o ovoj, turistima omiljenoj, destinaciji.
– Križnica se u napisima počinje spominjati od 1870. godine kada se odavde prema Pitomači čamcima odvozilo teško drvo. Ulagači u ovdašnje potencijale dolazili su iz Mađarske, poput obitelji Prinke i Somssich. Ono čime se mi, obitelj Fabčić ponosimo je dio kuće gdje se nalazi vinski podrum i sobe za boravak koje datiraju iz 19. stoljeća, a zbog naših gostiju ostavili smo ih u „štihu“ kakav je bio tih godina – rekla je Ruža Fabčić, rođena Takač, koja je također mađarskog porijekla. I uistinu, u prostorijama je bio starinski, ali vrlo očuvan namještaj, a na zidovima su visjele stare slike sakralnog motiva.
– Volimo starinske stvari, nastojimo vrijednost starina prenijeti i na mlađi naraštaj, a sa poviješću Križnice, koja se itekako osjeti na našem OPG-u, upoznati i sve ljude koji kod nas navrate. Imamo i puno umjetničkih djela naših majstora naive, starih alata, odjeće i raznog pribora za seoska domaćinstva. Osim toga kod nas mogu kušati i jela pripremljena po tradicionalnim križničkim receptima te kušati naše pekmeze, zimnicu i još puno toga – rekla nam je ponosna vlasnica Ruža Fabčić, a mi smo je zamolili da nas provede i vanjskim prostorom njihove male farme, jer ona nam je kada smo dolazili, prva „upala“ u oko.
Dvorište puno peradi, u toru ovce, a u posebnom boksu šumske životinje, dva jelena, košute i mladunci.
– To nam je pak posebno zadovoljstvo. Križnica obiluje bogatom florom i faunom, pa smo htjeli dio toga prenijeti i u naše dvorište. Razno voće, cvijeće, ali i životinje. Od onih domaćih do ovih plahih šumskih – rekla je Ruža koja je odmah napomenula da divljač ne koriste u kulinarske svrhe.
– Ni govora, to su naši kućni ljubimci i ne pada nam na pamet jesti ih. Jedine opcije koje dolaze u obzir su razne zamjene li ih jednostavno poklonimo onima koji imaju više uvjeta za skrb većeg broja divljači. Nekada smo imali i osamdesetak pitomih zečeva i uistinu smo uživali gledati ih kako trčkaraju po livadi. No na žalost za njih su bile zainteresirane i lasice koje su u konačnici i pobijedile. Sada smo životinje dobro ogradili i nemamo većih problema – otkrila nam je Ruža, a dok smo razgovarali, radoznali pogledi hodača rekreativaca koji su navratili na Križnicu bili su usmjereni upravo prema veseloj rogatoj skupini koja se vremenom i pripitomila pa, ako joj ponudite klip kukuruza, rado priđe.
– Za naše životinje uzgajamo svoj kukuruz, imamo i livade zbog sijena, a naravno i vrt i voćnjak za naše potrebe. Ovdje na Križnici imamo sve što nam treba i nikud ne moramo ići. Znamo to sada, a znali smo to i prije, a dokaz tome je vjerojatno što su i naši stari ovdje živjeli, ni mi nikud nismo otišli, a i naša djeca također. Ma Križnica je zakon, kažem vam to pouzdano – rekla nam je na odlasku Ruža Fabčić, a mi dok smo prelazili skelom na drugu obalu Drave čeznutljivo smo gledali prema ovom lijepom i pitomom otoku koji nam je tek što smo otišli, već nedostajao.
(www.icv.hr, bs; foto: B. Sokele)
