U organizaciji Ministarstva poljoprivrede RH i Večernjeg lista ove će se godine održati 9. po redu izbor za najbolji OPG u Hrvatskoj pod nazivom “Zlata vrijedan”.
U izbor za ocjenjivanje ove je godine ušao 21 OPG iz Hrvatske, a iz Virovitičko-podravske županije kandidat je OPG “Dedin mlin” iz Cabune u općini Suhopolje.

Vlasnik tog vrijednog OPG-a koji za potrebe Hrvatske proizvodi ekološki uzgojeno domaće brašno i druge proizvode je poduzetnik Igor Sokač iz Virovitice. S obzirom na to da dobro znamo za ovog vrijednog poduzetnika koji je nastavio tradiciju koju je još davne 1947. godine započeo njegov djed Martin i baka Katica, posjetili smo ga na njegovom radnom mjestu, u njegovom mlinu u Cabuni, gdje su on i njegov sin Marko imali pune ruke posla jer je red za meljavu bio skoro do ceste.

– Tako je svaki dan, ljudi ne dolaze samo iz naše županije nego i šire, a jedan naš stalni abonent dolazi čak iz Vukovara – rekao nam je Igor, a mi smo shvatili retoriku njegovih riječi koja govori upravo ono čemu smo se nadali – domaće, zdravo i kvalitetno.

– To je sadašnjost, ali i budućnost jer potreba za ekološkom proizvodnjom i preradom sve je veća u cijeloj Europi, pa i Hrvatskoj. Ovaj posao pokrenuo sam 2013. godine, a nit vodilja bila mi je nastaviti ono gdje su moj djed i baka počeli. Naravno, u ono vrijeme nije bilo toliko trgovina gdje su se kupovale razne vrste brašna kao što je to sada, no sada kada ima brašna na izbor, ljudi su počeli tražiti pravo domaće brašno kakvo upravo i proizvodi naš mlin – rekao nam je Igor.

Tom prigodom pojasnio nam je i razliku između njegovog i kupovnog brašna.

– Način mljevenja, čak i strojevi koji dolaze iz prvobitnog mlina samo su obnovljeni i dorađeni. Jedna od najvažnijih stavki je mlinski kameni ili žrvanj koji se ne haba i samim time njegov sastojak ne odlazi u brašno. Ne znam točno o kojoj vrsti kamena je riječ, no navodno ga nema u Hrvatskoj nego u susjednoj BiH i Srbiji. Ja posjedujem taj kameni kotač i s vremena na vrijeme ga skidam i obnavljam čekićanjem jer zbog neprestanog rada on postaje gladak i postoji mogućnost pregrijavanja u kontaktu sa žitaricom, što može rezultirati i požarom. Da bi to prevenirao, svakih dva do tri mjeseca ga obnavljam. Melje se uglavnom pšenica i kukuruz. Od pšenice radimo samo dvije vrste brašna, integralno, znači od cijelog zrna pšenice ili brašno tipa 1100 i krušno brašno. U industrijskoj meljavi imate više tipova brašna, a ovdje samo dvije vrste. Sve što su oni podijelili u 4 do 5 tipova, ovdje je ostalo samo u dva – pojasnio je Igor razliku između kamenog i industrijskog mlina, a zatim nas proveo kroz svoje malo starinsko ‘carstvo’ u kojemu sve besprijekorno radi kao sat koji neprekidno kuca od davnina.

– U našoj obitelji svi smo uključeni u rad. Naravno najviše ja, ali kad god uzmognu, pomažu i supruga Vlatka i kćerka Martina. S obzirom da su one zaposlene u Virovitici, a kćerka Martina je čak tamo i na stanu, ne mogu mi baš puno pomoći, ali zato je tu sin Marko. On je krenuo u prvi razred srednje škole za autolimara, no koliko vidim, ovaj naš obiteljski posao ga zanima i možda će nastaviti dalje – rekao je Igor, a mi nismo mogli odoljeti da Marka ne priupitamo za mišljenje.

– Ispočetka možda nisam toliko o tome razmišljao, ali što više radim ovdje s tatom, sve više znam o tome i sve mi se više sviđa. Bilo bi šteta da ova tradicija nestane, a i lijep je to posao. Sudeći po svemu i ja ću se nastaviti baviti s tim – rekao nam je Marko, a zbog tog nitko sretniji od njegovog oca Igora koji je ponosan na svog vrijednog sina.

– Marko svaki dan sve više zna o tome i sve manje mu moram pomagati, bit će on dobar mlinar.  Do kraja godine otvorit ću ovdje i svoju pekaru, tako da će ljudi moći kupiti pravi domaći kruh od moje ekološki uzgojene i prerađene pšenice. Sredstva za pekaru povukao sam iz fondova EU i vjerujem da će do kraja ove godine iz nje izići i prvi kruh – pokazao nam je svoj novi nedovršeni objekt mlinar Igor.

U svemu tome podržavaju ga i njegovi roditelji, ali zasigurno bi najsretniji da to mogu vidjeti bili njegov djed Martin i baka Katica kojih više nažalost nema, ali njihovom unuku Igoru stalno su u mislima i srcu.

– Ovo je najbolji način da sjećanje na njih živi i dalje, a tu je i prva nastamba u kojoj se mljelo brašno i koja je ostala kao spomenik nečega što uistinu vrijedi. To cijenimo mi Sokači, ali i naši vjerni abonenti, pa tako redovno opskrbljujemo više trgovina zdrave hrane u cijeloj Hrvatskoj, a za te potrebe imamo i svoju zemlju gdje sadimo nekoliko vrsta žitarica koje prerađujemo u brašno, pa osim pšenice i kukuruza ima tu i zobi i raži…, sve što tržište traži. Osim toga, mi smo i pčelari, voćari i bavimo se svime onime čime se uglavnom bave ljudi na ruralnim područjima. Nema tajne, radi se od jutra do mraka, ali se i isplati, a o ljubavi prema domaćoj hrani i zadovoljstvu koje čine naši ukusni proizvodi, da i ne govorimo – rekao je za kraj Igor Sokač, vlasnik zasigurno najpoznatijeg županijskog mlina, “Dedinog mlina” u Cabuni.

Igoru ‘držimo fige’ da bude uspješan u ovogodišnjem natjecanju “Zlata vrijedan”.

(www.icv.hr, bs, foto: B. Sokele)