Iz Virovitičko-podravske županije ove su godine dvojica mladića krenula u Zagreb, u Nadbiskupsko bogoslovno sjemenište, kako bi slijedili svećenički poziv. Naime, iz cijele Požeške biskupije ukupno je pet novih bogoslova ove godine, a čak dva dolaze iz općine Špišić Bukovica. Petar Deskar iz Župe svetog Ivana Krstitelja u Špišić Bukovici i Valentino Raptavi iz Vukosavljevice, koja pripada Župi Presvetog Trojstva u Turnašici. 

Tako je Špišić Bukovica, nakon gotovo pola stoljeća, ponovno dobila bogoslova. Prema zapisu iz spomenice, 24. srpnja 1977. godine u župi je služena prva mlada misa u tristogodišnjoj povijesti, koju je predvodio p. Vlado Mustač.

Također, ne možemo zaboraviti da je 1994. godine mladu misu u Bušetini služio p. Ivan Široki, koji je vjerojatno posljednji svećenik s područja općine Špišić Bukovica. Nakon više od dvadeset godina, ova općina sada ima čak dvojicu mladića koji žele slijediti svećenički poziv.

Petar Deskar, koji je među starijima na bogosloviji, odrastao je u klasičnoj katoličkoj obitelji u Špišić Bukovici. Završio je školu za strojobravara i radio je gotovo deset godina, pomagao je i majci u radu na poljoprivredi, a zatim se zaposlio kod lokalnog poslodavca u bravarskim poslovima. Potraga za boljim životom odvela ga je u Nizozemsku, gdje je u početku radio preko agencije, a kasnije se zaposlio u stalnu poziciju, uživajući u svim pogodnostima.

DUHOVNI POZIV

– Plaća je bila izvrsna, radno vrijeme fleksibilno, a posao lagan. Imao sam praktički sve, ali ono najvažnije je nedostajalo – osjećaj smisla i ispunjenosti – ističe Petar.

Dok je radio u inozemstvu, Petar je sve više razmišljao o tome što zapravo želi u životu. Premda je imao financijsku stabilnost i priliku za stalno zaposlenje, osjećao je da ga nešto duboko iznutra vuče prema duhovnosti i životu posvećenom služenju. O svećeničkom pozivu razgovarao je s tadašnjim župnikom u Špišić Bukovici, velečasnim Tomislavom Dokozom, a kasnije ga je dočekao župnik Krunoslav Siroglavić koji mu je bio duhovnik i velika podrška. Nakon nekoliko mjeseci promišljanja, donio je konačnu odluku – vratio se i krenuo na bogosloviju.

Privatni arhiv
fotoPrivatni arhiv

– Osjetio sam Božji poziv, onu duboku želju da Mu služim. Novac i materijalno mi ništa nisu značili, a kroz svećeništvo sam pronašao pravi smisao – rekao je Petar.

Župnik Krunoslav Siroglavić, koji je Petra pratio na njegovom duhovnom putu, prisjetio se kako je Petar došao do svoje odluke.

– Petra sam upoznao kada se 2022. vratio iz Nizozemske u Špišić Bukovicu. Povjerio mi je da već dugo osjeća poziv prema svećeništvu, unatoč prijašnjem radnom iskustvu koje ga je usmjerilo na drugi put. Njegov trud i predanost pokazali su koliko mu je stalo, a posjet njegovoj obitelji uvjerio me u njihovu duboku vjeru. U bogosloviji se brzo prilagodio i pokazao kao inteligentan i dobrodušan mladić, željan dubljeg upoznavanja Boga, ali svjestan izazova na tom putu. Jednom sam mu prenio rečenicu koju je meni rekao pokojni svećenik: „Jako je teško postati svećenik, a još je teže svećenik ostati.“ Petar razumije da poziv nije jednostavan i da će mu predstojeće godine pokazati što Bog s njim planira – istaknuo je Siroglavić. Dodao je kako se raduje svemu što ga čeka i želi mu da se poveže s Kristom, jedinim Velikim svećenikom, te da uvijek stavlja Isusa ispred sebe.

OBITELJSKA PODRŠKA

Valentino Raptavi također je svoju vjeru pronašao u obitelji, koja ga je od malena učila katoličkim vrijednostima.

– Od malih nogu sam bio vezan za crkvu i s godinama sam sve više osjećao poziv. Ta misao je sazrijevala, a nakon promišljanja, odlučio sam se odazvati Božjem pozivu – kaže ovaj bogoslov.

Valentino ističe zahvalnost svojoj obitelji i prijateljima na podršci, kao i svim svećenicima koji su mu pomogli savjetima i riječima ohrabrenja. Zahvalan je posebno svome župniku, velečasnom Zdravku Radošu, koji je bio njegov duhovni mentor i oslonac u odlučujućim trenucima.

Obojica mladića dijele zajednički cilj – kroz bogosloviju se što dublje posvetiti duhovnom rastu, kako bi jednog dana mogli odgovorno služiti zajednici. Iako još ne znaju kamo će ih Božji put točno odvesti, svjesni su važnosti osluškivanja Božje providnosti. Petar vjeruje da je ključno otvoriti se Božjem planu i vjerovati da će ga njegovi duhovni voditelji i biskup usmjeriti ondje gdje će najbolje služiti.

Privatni arhiv
fotoPrivatni arhiv

– Gdje god završio, znam da me Božja providnost vodi prema mjestu gdje će moj rad i trud donijeti pravu vrijednost – kaže Petar. Dodaje da je kroz život naučio kako je svaki susret s osobom prilika za razumijevanje i podršku, te vjeruje da kroz osmijeh, dobrotu i, kad je potrebno, čvrstinu može izgraditi povjerenje.

BOŽJI PLAN

Valentino, koji s nestrpljenjem gleda prema godinama formacije u bogosloviji, vjeruje da će mu iskustvo koje ga čeka pomoći da razvije sve potrebne vrline za služenje.

– Duhovni rast i oblikovanje kroz bogosloviju pripremaju nas za sve što će donijeti budućnost. Pokušavam ostati otvoren za sve mogućnosti, jer vjerujem da će me Božji plan dovesti upravo tamo gdje je moje mjesto – istaknuo je Valentino.

Na pitanje o poruci koju žele poslati, Petar i Valentino poručuju: “Slijediti Krista ne košta ništa, a može donijeti ogromno duhovno bogatstvo.”

(icv.hr, žđl)