Tradiciju dugu 70 godina marljivo čuvaju od zaborava – zlatarski obrt obitelji Barčan iz Pitomače ovaj zanat brusi već četvrta generacija. Njihova priča započinje davne 1952. godine kada je djed sadašnjeg vlasnika otvorio zlatarnicu u Pitomači. On je ljubav prema zlatarstvu prenio na svoga sina Željka, zatim on na svojeg sina i tako već četvrta generacija uči i čuva zanat od zaborava. 

– Moj djed je bio šegrt i te 1952. godine on je otvorio svoju zlatarnicu što je u ono vrijeme to bilo dosta čudno, ali i dosta teško. Ulagao je u našu zlatarnicu cijeli život, posvetio se tome i zapravo tu ljubav prenio na mog oca i mene. Proširili smo poslovanje te sada uz mali pogon imamo dvije trgovine i nekoliko zaposlenih – kaže nam trenutni vlasnik Edvard Barčan. 

– Kad nešto tako imaš doma zapravo odrasteš uz to. Djeca vole provoditi vrijeme s roditeljima pa sam tako i ja uz svojeg oca i djeda bio u radioni, gledao kako oni rade i tako usput i učio. Tako i ostaneš u tom zanatu, učiš i dalje od starih majstora jer neke stvari koje danas ni najsuvremeniji laseri ne mogu napraviti. Zato nam dolaze najzahtjevniji i najteži popravci jer današnji majstori često su majstori računala, nisu ručnih radova. Kada dobiju neki stari nakit, predmet oni ga ne znaju složiti i vratiti u prvobitno stanje. Mi sve sami radimo, od legure do završnog proizvoda. Naravno, moramo pratiti korak s modernim tehnologijama da bi mogli opstati na tržištu – dodaje. 

Ova obitelj zlatarski posao živi danonoćno. Kako bi uspjeli u svome zanatu, morate mu se u potpunosti posvetiti i predati, ističu. Ljubav prema ovom zanatu stigla je i do četvrte generacije, Leona i Roberta, koji danas zajedno sa svojim ocem usavršavaju zlatarski zanat. 

– Da bi ovako nešto zaživjelo svakako je potrebna ljubav jer vi ako taj posao ne volite, nemojte ga ni raditi. Ljudi misle da je lako biti zlatar, nije. To je prljav, zahtjevan i težak posao, no ako se radi s ljubavlju, ništa nije teško. Nekada ostavim sve i odem se prošetati, i uvijek razmišljam o poslu. Dobijem neku ideju kako bi nešto napravio, ispravio, popravio i kad se vratim idem ju odmah probati napraviti. Znao sam i u noći se jednostavno dići i otići u radionu nešto napraviti. Tako da jednostavno treba voljeti to što se radi jer inače ne bi uspjeli – govori nam Edvard, a korak po korak tu ljubav svakim danom prenosi i na sina. 

– Isprva nisam razmišljao da naučim posao, no u srednjoj školi sam se upoznao s modernim strojevima, što me je i približilo ovome poslu, zanimanje za materijale, različite obrade i slično. Škola i fakultet su mi zapravo dali neki temelj i poticaj da nastavim ovaj posao, pa smo tako nedavno nabavili laserski stroj za graviranje i rezanje. Tako sam kroz godine školovanja zavolio ovo i shvatio da je važno da nastavim na ovih 70 godina tradicije i truda i rada mojeg pradjeda, djeda i oca – kaže nam sin Leon. 

Osim što su među najstarijim obrtima u Hrvatskoj, oni su jedan od tradicijskih obrta, a to je prepoznala i općina Pitomača i Virovitičko-podravska županija dodijelivši im Srebrnu plaketu „Grb općine Pitomača“ te Povelju zahvalnosti za izniman doprinos razvoju obrtništva. Također, kod njih se na razini države polažu i majstorski ispiti, a specijalizirani su i za izradu dječjih naušnica. 

– Moj djed je naučio izrađivati dječje naušnice još od starog majstora kod kojega je radio. Naušnice je naučio raditi i moj tata, i ja jer se one izrađuju u potpunosti ručno. Za naše dječje naušnice smo dobili certifikat „Tradicionalno Hrvatsko“. To nije velika proizvodnja, ali dovoljna za naše tržište – kaže Edvard. 

Danas u radionici rade popravke, izrađuju ručno rađeni nakit, koriste i moderne tehnologije.

– Puno koristimo tehniku lijeva koja je sada dosta popularna. Dakle uzmemo otiske u vosku i zatim ulijevamo zlato. Još uvijek ručno radimo prstenje, od topljenja, poliranja, lotanja, ugradnje kamena, sve se to radi ručno – dodaje. 

Tradicijskih obrta danas je sve manje, no kako kaže, uz pomoć općine, županije i države uspijevaju očuvati svoj zanat. To uspijevaju već 70 godina, a nastavit će i dalje. 

– Vjerujem da će moji sinovi nastaviti ono što je moj djed započeo, a moj otac i ja nastavili. Svaki dan su ovdje sa mnom, uče od mene i djeda, a ja ću se truditi biti dobar savjetnik. Nove generacije nose nove ideje i nove stvari – za kraj kaže Edvard. 

(www.icv.hr, ib; foto: I. Barčan)