Bliži se Martinje ili blagdan svetoga Martina, zaštitnika vinogradara i vinara koji se diljem srednje Europe slavi u skladu s tradicijom i mnogim običajima. Naime, 11. studenoga je datum na koji je 397. godine pokopan Sveti Martin iz Toursa u Francuskoj. U Hrvatskoj i Sloveniji na taj dan njeguje se tradicionalni pučki običaj simboličkog prevođenja mošta u vino, tzv. krštenje mošta kao i blagoslov vinograda.

Naravno sve to se provodi po „Križevačkim štatutima” koji su nastali još u 16. stoljeću, mada neki izvori tvrde da su Križevčani svoja „spravišća” i vinske veselice imali još i dva stoljeća ranije. Taj lijepi običaj neprekinuto traje do današnjih dana, kada se svake godine u studenom okupljaju vinske „pajdašije” uz neizostavnog vinskog biskupa. On vodi ceremoniju krštenja mošta i blagoslova vinograda i bez njega bi, poručuju vinogradari, i njihov trud manje vrijedio.  

A jedan od najpoznatijih vinskih biskupa s našeg područja je Tomislav Lovreković – Lobo (67) iz Pitomače koji već četiri desetljeća obavlja ovu važnu dužnost. 

-Biskupski posao obavio sam par stotina puta, jer najčešće to nije samo jedno krštenje mošta godišnje, nego nekoliko, čak ponekad i dva krštenja u jednom danu. Krene od vikenda kada je Martinje, a produži se i do sljedećeg vikenda. Naši krajevi poznati su po tome jer su uz lijepa vinogorja i vrijedne vinogradare uvijek vezani i tradicija i običaji – rekao nam je vinski biskup i prisjetio se početaka. 

PLAHTA I ŠKARNICL  

-Tada sam bio u vinskoj pajdašiji „Stari trs” iz Pitomače. Nismo puno znali o vinskim običajima, ali zahvaljujući iskusnijem od nas, Branku Želinskom iz Pitomače dobio sam skraćenu tekstualnu verziju krštenja mošta. Nabacio sam na sebe bijelu plahtu, na glavu stavio neki „škarnicl” i tako je krenulo – ističe T. Lovreković, dodajući kako se svake godine sve više usavršavao, nabavio pravu odjeću i ozbiljno krenuo obavljati tu važnu dužnost.

Radio je kao ugostitelj, sve do Domovinskog rata, koji je proveo kao pripadnik 1. satnije 81. gardijske bojne pod zapovjedništvom generala Renata Romića. Nakon rata ostao je raditi kao djelatna vojna osoba i kao takav je i umirovljen.  

Danas ima puno više vremena pa nam objašnjava kako izgleda služba vinskog biskupa. To je prava procedura i svi je, unatoč puno zabave, shvaćaju ozbiljno. 

-Da bi se krštenje mošta dobro obavilo potrebni su važni dužnosnici, stoloravnatelj koji je najčešće vlasnik objekta gdje se obilježava Martinje,  fiškuš ili vinotoča, gospon sudec, kuma i kum mladom vinu, i na kraju biškup sa svojim ministrantima bez kojih se taj posel ne more obaviti…

Važno je napomenuti da su svi prisutni u ceremoniji “kršenja mošteka” oslovljavaju s “pajdaš” i” pajdašica”, te kako je svaki sa svakim na ti. Na vi je samo jedna osoba u cijelome društvu – gospon sudec.  Važno je prvo preispitati pripremljenost mošta za ceremonijal krštenja, a poslije i obaviti obred. U sklopu toga pjevaju se vinske litanije u stilu “oslobodi nas praznih bačvi, peronospore, nerodne godine i svega onoga što se doda”.

DRUŠTVENE NEPRAVILNOSTI I ZABAVA 

Cijeli obred ima i aktualnu notu nekih društvenih nepravilnosti, politike i raznih drugih stvari. Samo krštenje počinje riječima „Mošt dojdi sim da te krstim. Ja te krstim vu vino, vu ima Bakusa oca vina, u ime Martina njegovog sina, u ime  onog koji te je proizveo i nas koji te pijemo. Na ti ovo malo soli da nikoga od tebe nigdar glava ne boli.  Mir neka bude međ svima koji te čuvaju u svojim želucima i navek budi pun duha i kad budeš čist, nek u tebi kuha…almeljulja itd…” – objašnjava proceduru.

Potom se pjevaju  vinske pjesme, jede se pečena guska, patka ili purica, ponekad i kobasice i svinjske nogice, orehnjača i makovnjača i naravno pije vino. Ovisno o tome gdje se Martinje održava i što pajdašija zahtjeva, postoje i neke druge varijante, a mnogi su žitelji naših krajeva bar jednom bili na ceremoniji krštenja mošta, tako da znaju dosta o tome.

-Sama poanta priče je da se običaj radi prvenstveno zbog gajenja lijepe tradicije i pučkih običaja, druženja i učvršćivanja prijateljstava, veselja, pjesme i dobre vinske kapljice – priča naš vinski biskup koji u slobodno vrijeme piše i prigodne vinske pjesme koje recitira prilikom vinskih svetkovina.

foto: K. Toplak, ilustracija

Svi dobro znaju da je za svaku prigodu u kojoj se puno govori važno njegovati zdravlje grla, a sam vinski biskup kaže kako se uvijek valja dobro pripremiti.

-Ove godine ću obaviti nekoliko krštenja mošta na različitim mjestima, ali sve u našim vinogorjima, gdje se najbolje snalazim i gdje me vinogradari rado zovu. Veselim se tome, sve su to moji prijatelji, pajdaši s kojima rado provodim vrijeme.

Zasigurno ću to raditi i dalje, koliko me god bude zdravlje služilo. Već duže vrijeme nemam svoje gorice, tako da mi dosta vremena ostane da provodim u goricama svojih prijatelja i u društvu svoje pajdašije iz Pitomače – zaključuje Tomislav Lovreković Lobo. 

(www.icv.hr, bs, foto: ustupljene fotografije, K. Toplak)