Krajem prošle godine na svečanosti u zagrebačkom hotelu Sheraton obilježena je 15 godišnjica Hrvatskog školskog sportskog saveza. Tim povodom dodijeljene su godišnje nagrade predavačima tjelesne i zdravstvene kulture. Među laureatima bio je Ivan Selci, nastavnik iz Osnovne škole „August Cesarec“ u Špišić Bukovici.

– Nikada nisam očekivao da ću dobiti nagradu jer nisam radio za nju. Jednostavno, volim sport i volim djecu s kojom radim. Cilj mi je na njih prenijeti ljubav prema sportu te ih naučiti da osnova svega nije pobjeda, već sudjelovanje u natjecanju – svoj pogled na sport i život iznio nam je Selci.

Selci je praktički cijeli svoj život vezan uz sport. Prve godine svog života stanovao je uz nogometno igralište tadašnjeg virovitičkog „Borca“ te je slobodne trenutke prije i nakon škole provodio na nogometnom terenu. Nakon nekoliko godina obitelj se preselila u drugi dio grada, ali je ponovno bio blizu sportskih terena. Ovog puta je to bio Drvodjelac, gdje su bili tereni za nogomet i rukomet.

Tijekom osnovne škole malom Ivanu sport je približio legendarni nastavnik Franjo Šogorić. Već kao školarac, Selci je znao odlaziti na rukometne treninge Miše Bergmana, Ede Šolca i Slavka Bačića te je zapisivao njihove vježbe u posebnu bilježnicu. Dugo vremena u virovitičkim nogometnim klubovima nije bilo mlađih uzrasta. U vrijeme kada je krenuo u srednju drvnotehničku školu, Dušan Davidović na terenima TVIN-a pokrenuo je juniorsku selekciju kojoj se priključio i Selci kao vratar. Nakon dvogodišnjeg treniranja i igranja, juniori TVIN-a odigrali su prijateljsku utakmicu s vršnjacima zagrebačkog Dinama koji su bili među najboljima u tadašnjoj državi. Susret je na opće iznenađenje završio bez pobjednika rezultatom 1:1, a trenerima Zagrepčana za oko je zapeo domaći vratar. Naravno, bio je to Ivan Selci.

DVA NASLOVA PRVAKA

– Iduće dvije godine bio sam igrač Dinama. U Zagrebu nije bilo drvne škole pa sam vikendima tamo odlazio na treninge i utakmice. I za vrijeme praznika boravio sam u Zagrebu – objasnio nam je Selci.

U te dvije sezone Selci se s Dinamom okitio s dva naslova prvaka Jugoslavije. Prve godine u finalu su bili bolji od Borca iz Čačka, a finalna se utakmica igrala kao predigra seniorske utakmice između Dinama i Crvene Zvezde pred 50 000 gledatelja. Dodajmo kako su druge sezone u finalnim ogledima nadjačali beogradski Partizan, a među tadašnjim Selcijevim suigračima bilo je nekoliko kasnije vrhunskih nogometaša, kao što su Velimir Zajec i Zlatko Kranjčar.

Ivan Selci nekoliko je puta nastupio za tadašnju juniorsku reprezentaciju Hrvatske koju je vodio Zorislav Srebrić, dok se nakon dvije godine vratio u Viroviticu.

– Srednjoškolska ljubav i nostalgija za Viroviticom i mojom nogometnom ekipom bili su jači od nogometnih trofeja- svoj povratak kući objasnio je Selci.

Krenuo je u drvontehničku školu vjerujući da će, kao i njegovi roditelji, raditi u TVIN – u. Međutim, sport je bio jači. Završetkom srednje škole bez problema je upisao i završio Višu pedagošku školu te je postao nastavnik tjelesne i zdravstvene kulture. Prvo radno mjesto mu je bilo u Osnovnoj školi u Gradini.

POČELI S LOPTAMA I DVIJE STRUNJAČE

– U Gradini sam krenuo od nule. Nismo imali ništa, pa smo kupili lopte i dvije strunjače koje smo u početku nosili iz učionice u učionicu. Kasnije nam je uređen prostor za sportsku dvoranu veličine 60 kvadrata u kojem smo imali sve sprave. Uvijek se radio sjetim tih dana. Bilo mi je jako lijepo raditi u Gradini – s ponosom sjeća se Selci.

Sredinom osamdesetih godina prošlog stoljeća Ivan Selci je prešao raditi u Osnovnu školu „August Cesarec“ u Špišić Bukovici, gdje radi i danas.

– Ovdje sam počeo u još lošijim uvjetima. Nije bilo ni dvorane niti vanjskog igrališta. Tijekom zime pretežno smo igrali stolni tenis. Imali smo jednu gredu i jedan kozlić, a od vojničkih madraca napravio sam strunjaču za skok u vis – svoje početke u Špišić Bukovici opisao je Selci.

Kasnije su angažmanom općine Špišić Bukovica prostor u Hrvatskom domu tijekom zimskih mjeseci koristili za nastavu tjelesne i zdravstvene kulture. Izgradnjom sportske dvorane posljednjih 12 godina u školi vladaju odlični uvjeti za rad. Uz pomoć Franje i Ivana Metera, u Špišić Bukovici osnovan je i rukometni klub „Mladost“ koji se natjecao u hrvatskoj ligi, a danas igra u županijskom rangu natjecanja.

Među brojnim učenicima bilo je i onih koji su kasnije napravili sportsku karijeru.

– Istaknuo bih svakako najsvježije primjere, Saru Malčec, koja je prvakinja Hrvatske u katama te Matea Leša, koji je krenuo mojim putem u zagrebački Dinamo, a danas je profesionalac u Nizozemskoj – naglasio je Selci.

Nakon završetka svoje dvadesetogodišnje aktivne vratarske karijere, Selci je paralelno s radom u školi radio i kao nogometni i rukometni trener. Vodio je selekcije u virovitičkim klubovima TVIN – u i Borcu, Gradini, Špišić Bukovici i Turanovcu.

PODRŠKA S TRIBINA

– S Gradinom sam dva puta osvojio naslov općinskog prvaka te smo igrali kvalifikacijske utakmice za viši rang natjecanja. U jednom od tih susreta s Osvitom iz Đelekovca, kojeg smo dobili 5:4, pratilo nas je preko 1200 gledatelja dok je Gradina u to vrijeme imala oko 90 stanovnika – svoje trenerske dane u priči oživljava Selci.

Najveći uspjeh u školskom sportu Selci je postigao prije dvije godine kad se s ekipom djevojčica iz male škole plasirao na državnu završnicu u futsalu, iako se nijedna učenica nije aktivno bavila nogometom.

Ovog ljeta Ivan Selci ide u zasluženu mirovinu, ali ne želi prekinuti svoju vezu sa sportom.
– Vjerujem da još svojim znanjem i iskustvom mogu dosta pružiti u radu s mladima – rekao je.

Uz sport, Ivan Selci ima još jednu ljubav, a to je fotografija. Prve korake u fotografiji Selci je napravio u osnovnoj školi, u foto grupi.

– Nakon završetka osnovne škole preko ljeta sam pomagao geodetima, što je bila moja prva zarada. Za nju sam si kupio svoj prvi fotoaparat, bila je to Smena 8, a drugo što sam kupio bila je trenirka Adidas – prisjetio se.

Posljednjih petnaestak godina Ivan Selci svaki slobodan trenutak uzima fotoaparat u ruke. Sudjelovalo je na desetak izložbi, a najčešći su mu motivi iz prirode.

– Kad fotografiram ljude, uvijek je netko nezadovoljan kako je ispao na fotografiji, a kod životinja i prirode takvih problema nema – zadovoljno kaže Selci, koji uz one iz prirode, fotoaparatom bilježi i obiteljske, kao i sportske detalje koje na ovaj način želi sačuvati za budućnost.

(www.icv.hr, mš, Foto: M. Šolc, privatni arhiv)