Svaka sredina pa tako i naša obiluje zanimljivim ljudima. Neki od njih su posebni, ali uopće nisu eksponirani u društvenom životu, a drugi pak sav svoj život posvete društvu. I jedni i drugi zaslužuju koji redak. U namjeri da ih upoznamo i predstavimo javnosti, put nas je ovoga puta odveo u Suhopolje u posjet Darku Čuriku, sada umirovljeniku, a nekad voditelju i inicijatoru društvenih zbivanja u tom naselju.

S obzirom da je bilo vruće poslijepodne, sjeli smo u hladovinu i popričali, onako kao da smo se slučajno sreli, neobavezno, bez „voznog reda“.

– Drago mi je da ste me se sjetili, jer kada čovjek ode u mirovinu lako se može zaboraviti, no najvažnije je da je iza sebe ostavio ponešto dobro – skromno je načeo našu temu Darko.

Velim skromno, jer ovaj rođeni Suhopoljčanin bio je i sportaš i svirač, predsjednik brojnih udruga, djelatnik u nekadašnjih poznatim suhopoljskim poduzećima i ono po čemu ga većinom pamtimo, voditelj Odsjeka za društvene djelatnosti općine Suhopolje, što mu je kaže, bilo idealno radno mjesto da do izričaja dođe njegova komunikativnost i društvenost, ali također i odlične organizacijske vještine.

– Od malena sam bio društven, prvo kao klinac, poslije kao mladić, a nadalje kao djelatnik i voditelj mnogih događaja. Rođen sam 1950. u Suhopolju, školovao se ovdje i u Virovitici, a prvi put se zaposlio 1976. godine u tadašnjem poduzeću „Poljoprivreda Suhopolje“ kao šef sektora ugostiteljstva i trgovine, sa sjedištem u restoranu Park. I mene je Domovinski rat zatekao „na nogama“, a nakon oslobađanja našeg teritorija ponovo odlazim u svoju tvrtku. Ta priča je trajala do 2000. godine kada je tvrtka otišla u stečaj, a ja u Općinsku upravu Suhopolje na mjesto voditelja Odsjeka društvenih djelatnosti – ukratko je preskočio laganih pola desetljeća svog života Darko Čurik i prešao na ono što mu je bilo najvažnije – probuditi Suhopolje iz uspavanosti te život mještana postaviti u vrh ljestvice života u našim naseljima, ali i gradovima.

– Suhopolje ima veliku tradiciju. Prvi pisani zapis o postojanju Suhopolja potječe iz 1750. godine. Naziv Suhopolje dobio je zbog melioracijskih radova kada je isušilo područje na kojem se nalazi. Mijenja naziv u Terezovac, u čast carice Marije Terezije, a krajem 19. stoljeća ponovno mijenja naziv u Suhopolje. Arheološkim istraživanjima utvrđeno je da je nastanak Suhopolja vezan za lokalitet Kliškovac, u narodu poznat kao Turski grad, krajem 11., početkom 12. stoljeća. Razvoj Suhopolja obilježila je grofovska obitelj Janković u periodu od 1777. do 1931. godine. U tom periodu izgrađen je dvorac s parkom, crva sv. Terezije Avilske (1807. – 1816.), škola 1814., Dobrovoljno vatrogasno društvo 1876., Dječji vrtić “Spielschul” 1904., knjižnica i čitaonica 1907. – ukratko nam je prelistao povijest te se vratio u današnje vrijeme, točnije, ono prije dva desetljeća kada je preuzeo kormilo „suhopoljskog društvenog broda“.

– Društveni život je bio u fazi „Trnoružice“, a svoju priču bih nastavio isključivo s kulturnim i društvenim životom, jer onaj drugi dio mog posla, socijala, ekonomija i ostalo išao je paralelno s razvojem općine Suhopolje, o čemu bi bolje mogli govoriti dosadašnji načelnici općine. Ono što sam mogao „na svoju ruku“ i iz „svoje glave“, to je bilo, kako obogatiti kulturno-zabavne, rekreativne, sportske, umjetničke i druge aktivnosti koje obogaćuju ovaj naš kraj, ali isto tako i oplemenjuju mještane, produbljuju njihovu kreativnost i jačaju povezanost, prijateljstva i druge lijepe osobine – rekao je i dodao da je jedan od njegovih prvih projekata koji je uveselio mještane i ostao zapisan u turističko-kulinarskoj ponudi Suhopolja, ali i VPŽ je kulinarska manifestacija „Suhopoljski kotlić“, odnosno natjecanje u pripremi paprikaša, a sve to u okviru manifestacije „Dani općine Suhopolje“.

– Naravno, to je bio samo jedan od projekata u 15 dana održavanja manifestacije. S obzirom da je moja supruga Gordana slikarica i članica Likovnih kluba, te 2006. godine otpočela je i serija grupnih i samostalnih izložbi, a također i kazališnih predstava, koje su se u Suhopolju održavale barem tri puta godišnje, a gostovalo je Kazalište Virovitica, Osječko narodno kazalište, Teatar u gostima i druga kazališta. Isto tako nebrojeno puta su održani i koncerti klasične glazbe i drago mi je da se ta tradicija održavanja kulture nastavila i dan danas, jer Suhopolje sa svojom bogatom tradicijom to i zaslužuje. Ništa manje važno je i Kulturno umjetničko društvo iz Suhopolja, Područna Glazbena škola, glazbeni sastavi, ali isto tako i naša crkva, te Osnovna škola i Dječji vrtić koji se zajednički trude da se mlade generacije usmjere na ono kvalitetno i kada se radi o glazbi, ali i kada se radi o načinu života i stjecanju pozitivnih osobina. Sve je to jako važno i na prvom je mjestu – napomenuo je Darko, koji je uvijek isticao važnost dobrog balansa između starije i mlađe generacije, klasike i rocka, te paprikaša i volovskog pečenja. Kada sam mu to „istresao“, od srca se nasmijao.

– Ma sve je to važno, pa čak i kad se radi o delicijama. Ljudi vole feštati, jesti, piti, pjevati, plesati, sve je to dobro, jer kakvo bi to bilo naselje da toga nema. Ovdje se na pozornicu popelo mnoštvo eminentnih imena domaće rock i zabavne glazbe, a o lokalnim sastavima poput „Gaše banda“ i naših „Suhopoljskih tamburaša“ da i ne govorimo. Slobodno mogu reći da smo često znali po tom pitanju jači i zanimljiviji od većih središta. Da bi ojačali svoj brend, izvjesno vrijeme trajao je i Glazbeni festival u Suhopolju, no zbog objektivnih okolnosti 2019. godine je prekinut. No uvijek se može izmisliti i nešto drugo zanimljivo poput „Suhopoljske plaže“ i sličnih manifestacija koje ovo naše naselje svrstavaju u vrh kulturno-zabavnog i rekreativnog programa u našoj županiji. No unatoč tome, mislim da se ljudi, općenito u svim sredinama pomalo otuđuju, dio njih je otišao na rad van Hrvatske, a dio njih izgubio volju za druženjem. Zajedno s tim došlo je i do pomanjkanja sadržaja, pa ispadne da su najdruželjubivije i najlucidnije osobe umirovljenici, odnosno naše umirovljeničke udruge koje svojim primjerom pokazuju da se želi i da se može lijepo zabaviti – kaže D. Čurik i dodaje kako je i pandemija koronavirusa imala utjecaj u smanjenju kulturnog sadržaja. 

– Dugo je trajala i sada će morati proteći izvjesno vrijeme da sve „sjedne na svoje“. Poručio bi mlađoj generaciji da nikada ne posustaju za takvim sadržajima, jer osobe koje se tim bave u isto su vrijeme i zadužene da animiraju naš puk, a animirati ga mogu sa što više ponuda – pozvao je svoje suhopoljske nasljednike iskusni društvenjak koji je obnašao mnogo funkcija, a između ostalog bio i predsjednik DVD Suhopolje.

Za ono, što se sve izdogađalo pod njegovom dirigentskom palicom, uistinu bi bila potrebna jedna knjiga, no, kao što sam veli, Suhopoljčani, Virovitičani, ali i žitelji drugih mjesta u našoj županiji, pa i šire, to jako dobro znaju. Stoga nam je na kraju razgovora dao i kratki rezime svega.

– Da bi nešto dobro radio, svakako to trebaš voljeti, a ja mislim da uistinu volim Suhopolje, Suhopoljčane i općenito sve ljude dobre volje koji ovdje dođu ugodno provesti vrijeme. I danas kada sam u mirovini, u mojoj glavi se non stop nešto događa. I dalje se javljaju mnoge ideje kako spojiti tradiciju i sadašnjost, istaknuti sve one suhopoljske genijalce koji uvijek nešto stvaraju i žele to pokazati. Ja sam u svakom slučaju na njihovoj strani, a s obzirom da sada u mirovini imam više vremena nego prije, dobro došao je svaki onaj koji o tome samnom želi popričati ili dobiti koji koristan savjet. To je moja misija kojoj sam se odavno posvetio i koja će trajati dok god sam živ – rekao nam je ovaj „umirovljeni, ali i “vječiti dječak”, Darko Čurik.

(www.icv.hr, bs; foto: B. Sokele, K. Toplak, arhiva)