Vjerojatno svi volimo vidjeti mala jezerca kao ukras u dvorištima, no na pomisao koliko je to posla, rada i truda, većina brzo odustane od realizacije te ideje u svojim dvorištima. No, Darko Veličan iz Starog Graca nije odustao nego se odmah primio posla, ne bi li zlatnim ribicama napravio što prirodnije stanište.

Priča kreće od njihove kćeri kojoj su zlatne ribice postale zanimacija i okupacija vidjevši ih u akvariju u svom dječjem vrtiću. 

– Naša malena kćerkica krenula je u vrtić Potočnica u Pitomaču, u kojem se na samom ulazu nalazi akvarij sa zlatnim ribicama. Ribice su postala njena zanimacija i okupacija čim ih negdje zamijeti pa smo na udomljenje od prijateljice dobili njih deset različitih vrsta. Proučavajući o njima, saznajemo da to nisu akvarijske ribice i da bez adekvatnih uvjeta ugibaju, a da su im idealna staništa jezerca. I tako dolazimo do ideje vrtnog jezerca te proučavamo koje uvjete treba zadovoljiti da bi to jezerce pružilo ribicama sretan dom – kaže nam Darko Veličan koji se zajedno s obitelji baca u proučavanje izrade jezerca koje treba prilagoditi uvjetima dvorišta.

– Na netu ima hrpa ideja, ali valja ih prilagoditi uvjetima i položaju svoga dvorišta. Pošto su tu i naša mala djeca, trebali smo misliti na sigurnost djece u prvom planu. Dolaskom lijepog i toplog vremena krenuli smo u nabavu materijala. Većinu smo “udomili” i reciklirali, a najveća ulaganja su bili geotekstil, folija za jezerce i pumpa. Čim se stabilizirala temperatura dana i noći, odlučili smo krenuti s kopanjem jezerca, kojega smo iskopali u jednom danu. Postavili smo geotekstil i foliju, pustili vodu i upalili pumpu te čekali 2 tjedna da voda bude spremna za novi dom ribicama – objašnjava nam Darko postupak izgradnje.

Priča ne staje samo na jezercu, kako bi sve ljepše izgledalo dodatno su krenuli u uređivanje okoliša oko jezerca gdje su, uz posađeno cvijeće, napravili niz zanimljivih dodataka, a naknadno su se ribicama pridružile i dvije udomljene kornjače. 

– Uredili smo i okoliš jezerca koje je nadopunjeno stazicom s cvijećem, a dalje su ideje dolazile same od sebe. Uz svaku minutu slobodnog vremena stizale su nove stvari napravljene za jezerce, pa se tu našao gat, kućica sa bunarom čija stazica vodi preko mostića do staze sa cvijećem, slapić koji je napravljen od ploča bračkog kamena ne bi li ribice imale što bliži ugođaj svog staništa i u vodi su posađene biljke. Zatim su na udomljenje stigle i dvije kornjače koje su dobile svoju nastambu, nastavak jezercu, napravljenu sa svim uvjetima koje treba zadovoljavati za sretan život. I tako je naše jezerce počelo dobivati svoju priču – priča nam Darko.

No, ni tu priča ne staje jer, kako nam kaže, ovo je samo početak jer ideja još ima mnogo, a uz puno ljubavi sve je lako.

– Naša curica je sretna, od kud ideja i kreće, uživa u brizi oko životinja, a ribice i kornjače će biti vani do kad god će to vremenski uvjeti pružati, tad će biti zbrinute na sigurno. Uz hrpu ideja treba imati ono najbitnije, ljubav prema životinjama i brigu oko njih. Kad se to spoji, ideja i ljubav, nastaje obostrano zadovoljstvo – za kraj nam kaže Darko.

(www.icv.hr, ib; foto: privatni arhiv)