Svake godine 10. listopada diljem svijeta obilježava se Svjetski dan mentalnog zdravlja, a ovogodišnji slogan je “Mentalno zdravlje je univerzalno ljudsko pravo”. Premda se u posljednje vrijeme sve otvorenije govori o mentalnom zdravlju, i dalje se veliki broj osoba suočava s raznim izazovima u ostvarivanju prava na zaštitu mentalnog zdravlja. Jedan od glavnih razloga tome je velika prisutnost predrasuda u društvu koje priječe traženje potrebne podrške.
Svake godine Svjetski dan mentalnog zdravlja, ujedno i Dan starijih osoba, obilježava i Dom za odrasle osobe Borova, a danas (petak) su se korisnici i djelatnici okupili na vanjskom prostoru Doma kako bi na što bolji način ukazali na zdrav život i vedar duh.
Radna terapeutkinja Doma Marija Pavlek naglasila je tom prigodom da su aktivnosti koje su provedene povezane s razvijanjem motoričkih, senzoričkih i kognitivnih sposobnosti korisnika.
– Iskoristili smo danas lijepo vrijeme kako bi što više boravili na otvorenom. Za ovu prigodu pripremili smo aerobik, nogometnu utakmicu između djelatnika i korisnika, te igru graničara u kojoj su se nadmetali korisnici i djelatnici. Prije sportskih natjecanja glazbenim brojem predstavio nam se naš glazbeni duet Miroslav i Vjeran, a održano je i jedno kraće predavanje o važnosti mentalnog zdravlja za pojedinca i zajednicu. Nismo izostavili ni plodove jeseni ubrane u povrtnjaku na našoj ekonomiji, a bilo je tu i raznih drugih delicija, naravno uz glazbu i ples- rekla nam je Marija Pavlek.
Dok su trajale igre obišli smo nekoliko korisnika kako bi ih upoznali i saznali kako im je u Domu u Borovi. Odmah nam se za to ponudio veseo trojac, Mile Stanišić, Ana Buntić i Vjeran Hursijević.
– Imam 53 godine, iz Virovitice sam, a u Domu sam oko godinu i pol dana- rekao nam je Mile ističući kako na život u Domu gleda kao neku svoju “drugu šansu”.
– Imao sam vrlo čudan život, a ovdje sve odlično funkcionira. Ljudi su uglavnom vedri i veseli, kako korisnici, tako i djelatnici. Ovdje nam je svaka minuta ispunjena nečime, bilo da se radi o uhodanim svakodnevnim aktivnostima ili nekim dodatnim korisnim poslovima, kao što je na primjer rad na našoj ekonomiji. To nije prvi put da se susrećem s poljoprivrednim poslovima, pa se tako i tu dobro snalazim. Osim toga, zanima me i pisanje, pa redovno vodim svoj dnevnik ne bi li jednog dana to uvrstio u svoj roman- rekao nam je Mile.
Za Anu vele da je jedna od najvedrijih osoba u Domu. Zrači dobrom voljom, progovara zvonkim glasom i u potpunosti odiše pozitivom.
– Imam 57 godina, dolazim iz Suhopolja, a ovdje sam oko dvije godine- započela je Ana.
– Ovo društvo ovdje točno je ono što mi je bilo potrebno, a među ljudima možda kruži neka stigma o korisnicima Doma. Predložila bi im da dođu ovdje i provedu jedan dan s nama, zasigurno će promijeniti mišljenje. Svaki dan mi je sretan, a osim tog često navratim i u Suhopolje posjetiti rodbinu i prijatelje. Samo pozitiva- obradovala nas je svojim razmišljanjem Ana.
Iz ove trojke Vjeran je sa svoje 43 godine najmlađi, a također i jedan od najmlađih korisnika Doma.
– Dolazim iz Karlovca, imao sam problema s drogom i to me umalo odvelo u propast. I ja ovdje tražim “drugu šansu” i dobro mi ide. Tu sam dvije godine, provodim dane u društvu s dobrim ljudima, a boravak ovdje pomogao mi je da si život dovedem u red i napravim također neki životni plan koji bi prvenstveno bio bez droge i lošeg društva. U tome mi pomaže i glazba koju jako volim. U Karlovcu sam svirao u nekoliko glazbenih grupa, a i sad svako malo nešto zasviram i zapjevam. To mi život u Domu čini još ljepšim- rekao nam je Vjeran, a mi smo nakon tog uistinu uživali u ovom lijepom i hvale vrijednom događaju kojeg su zajedničkim snagama organizirali korisnici i djelatnici Doma za odrasle osobe Borova.
(www.icv.hr, bs)
